|
|
|
Hrvatske-novine.com
|
Kategorija:
Političari
-
- Ostavka premijera bez izvinjenja i objašnjenja
Borba za vlast i bježanje od vlasti
ZAGREB -
Koliko truda političar ulaže da bi se izborio za premijersko mjesto?
Stavlja svoj privatni život na pladanj. Gubi sve u zamjenu za moć i vladanje!
Ulizuje se biračima! Radi nepopularne stvari kad uvodi restrikcije i poreze. Kompromitira se kad indirektno čini usluge dužnicima. Kompromitira
se kad prima neprimjerene poklone. Kompromitira se kad javno laže. Sve bi dao da dođe do fotelje.
No jednog dana premijer kaže. Ne . JA DAJEM OSTAVKU. Bez razumnog obrazloženja.
Postavlja se pitanja: Da li zemlja ima premijera kakvog zaslužuje? U svakom slučaju neprijereno je otići na način da se ne objasni povlačenje pa čak i ako se radi o bolesti. Jer ljudi koji su svoje sudbine predale u ruke jednog čovjeka imaju pravo znati što se u zemlji događa.
No žalosno je ako je uzork padu vlade ulazak u EU ili neki trivijalni uzrok. Ili jednostavno zamor materijala. Jer onda zbilja znači da birači na izborima kupuju samo ambalažu.
Usput Hrvatske novine bi prijavile nešto što ima indicija da se radi o ozbiljnom kriminalu a vezano uz jednu od prošlih hrvatskih vlada a radi se o sredstvima. Ovaj put ne radi se o kamionima nego o nečemu vezanim uz privatizaciju.
***************
Tekst iz kategorije: Političari,
autor teksta: S M,
iz medija: Hrvatske Novine,
od  1.7.2009
Tema :: Vlada tko ne razumije ID#1372 Rec:1
RB11
|
Kategorija:
Kud plovi ovaj brod
-
-
NEODGOVORNOST
ZAGREB -
Nedavno sam morala ići u sanaciju dimnjaka kako bih mogla postaviti plinski bojler. Prilikom sanacije se je ustanovilo kako je susjed iznad mene pregradio moj dimnjak i ostavio mi je sitni otvor koji vodi u drugi dimnjak. To je već drugi put da sam ulovila susjeda u mojem dimnjaku, no dok se je prvi put prepreka uspjela uništiti ovaj put je to bilo nemoguće – radilo se je o debelom cementnom bloku u mom dimnjaku. Sin i ja smo imali ludu sreću što nismo osvanuli u crnoj kronici zbog neispravanog dimnjaka. Pri tom nitko ne bi vodi računa što je tu neispravnost uzrokovala susjedova nehat i nemarnost majstora koji su napravili prepreku u dimnjaku.
Slično mojem susjedu iznad mene se je ponijela i zagrebačka gradska vlast koja je dozvolila da se 36. Croatia delta rally 2009.vozi gradskim ulicama u doba kad se školarci vraćaju iz škole i službenici sa posla . Prolaznici koji su se u to doba našli na ulici imali su osjećaj kao se nalaze na snimanju nekog američkog filma. Između običnih vozača su se probijali natjecatelji vozeći cik cak luđačkom brzinom. Uz cviljenje guma su se zaustavljali na crveno na semaforu i uz isto tako cviljenje su kretali dalje. Mogu reći da su se organizatori i gradska vlast pokazali krajnje neodgovornim prema građanima Zagreba i natjecateljima i da su im ugrozili živote. Organizatori zbog ideje, gradska vlast zbog dozvole da se vozi utrka gradskim ulicama u doba kad je špica. U Zagrebu postoje mjesta gdje se je mogla voziti utrka uz puno manje opasnosti za živite i uz puno manje zagađenja, nego što je bio danas centar grada dok se je vozila utrka. O tome kako sudionice utrke nisu imali jednake uvjete kakve bi trebali biti u ovakvim slučajevima ne treba ni pričati.
Zbog toga mogu tvrditi kako između gradske vlasti koja utrkom ugrožava građane i mojeg susjeda koji presijeca tuđi dimnjak nema nikakve razlike jer su i jedni i drugi ugrozili živote svoje okoline. Pitam se koliko mogu imati povjerenja u gradsku vlast i gradonačelnika koji dozvoljavaju ugrožavanje ljudskih života pa makar se radilo o jednoj trci uoči izbora.
***************
Tekst iz kategorije: Kud plovi ovaj brod,
autor teksta: Walpurga,
iz medija: Hrvatske Novine,
od 28.5.2009
Tema :: Kad Vas žele mrtve! ID#1371 Rec:2
RB1001
|
Kategorija:
Internet - Turizam
-
- Ciljano tržište - turisti Njemačke (Tu.Nj.)
Ponuda hrvatskih apartmana za njemačke turiste
ZAGREB -
Prezentacija turističke ponude apartmana na jadranu na novom portalu tunj.com.
Na internet stranicama prezentirana je ponuda apartmana ali samo za turiste s njemačkog govornog područja.
Portal je obrađen za ciljano tržište stoga je i odabran najpogodniji naziv domene Tu.Nj = Tu(rizam) Nj(emačka).
U biranju između dugog i deskriptivnog naziva imena domene ipak je odabir pao na lakopamtljiv naziv TUNJ.com. Na portalu je ponuda apartmana na jadranskoj obali. Dio ponude apartmana i kuća za najam je direktno oglašen od strane privatnih vlasnika dok je dio iz portfelja turističkih agencija.
***************
Tekst iz kategorije: Internet - Turizam,
autor teksta: B M,
iz medija: Hrvatske Novine,
od 22.5.2009
Tema :: Turistička ponuda ID#1370 Rec:3
RB0
|
Kategorija:
Akcije
-
-
PRIOPĆENJE ZA JAVNOST
ZAGREB -
Pisala sam o slučaju 25-godišnje Antona Živkovića, 100 postotnog invalida i načinu na koji se je zahvalio za pruženu humanitarnu pomoć. Humanitarac Marijo Herman zbog nemogućnosti da sazove tiskovnu konferenciju u kojoj bi iznio pravu istinu o slučaju Živković, koristi ovaj način da ju iznese.
PRIPOĆENJE ZA JAVNOST POVODOM SLUČAJA ANTUN ŽIVKOVIĆ
Poštovani
S obzirom na nemogućnost sazivanja moje tiskovne konferencije pošto živim i radim u Nizozemskoj smatrajte ovaj dopis pravovaljanim i istim kao i da sam sazvao tiskovnu konferenciju.
Kao predsjednik Humanitarne udruge „Hulp en liefde“ iz Amsterdama i kao domaćin trodnevnog humanitarnog izleta, koji je od moje strane bio organiziran u Puli, želim demantirati riječi Antona Živkovića koji je početkom prošlog tjedna sazvao tiskovnu konferenciju te me optužio za prevaru i laž.
Za tisak, Antun Živković za kojeg sam 16.03.2009. godine pokrenuo humanitarnu akciju izjavljuje : „ da sam mu obećao riješiti stambeno pitanje, da mu se nitko na brodu kojeg sam organizirao u sklopu izleta nije obratio, da je akcija bila na brodu, da su svi rekli kako „dobro izgleda“ te da do današnjeg dana od kad je pokrenuta akcija na njegov račun nije uplaćena niti kuna pomoći“!
Nakon tih riječi, osjećao sam se izdanim i povrijeđenim te smatram da ovo nije samo napad na mene i na moj 35 godišnji humanitarni rad već i na moju obitelj.
Ovom izjavom, Antun Živković me javno optužuje za prevaru i obnamu.
Iako isprva nisam htio reagirati, čast i obaveza mi je da svoj okaljani obraz, okaljani 35 godišnji humanitarni rad vratim čistim kao što je bilo čisto svih mojih 60 godina života.
Humanitarnim radom se bavim više od 35 godina i rezultat svake akcije me držao da ne odustanem. Kad vidite da ste pomogli onima kojima je zaista potrebno taj rad Vas tjera i dalje i dalje. Zadnjih godinu dana vodim i blog o svom humanitarnom radu. U sklopu bloga pišem općenito o svom dugogodišnjem humanitarnom radu, podupirem humanitarne akcije a i sam sam na blogu pokrenuo par akcija. Nakon velike humanitarne akcije koju sam pokrenu za malu Anju Kostanjevečki gdje se u 9 dana sakupilo preko 70 tisuća kuna pod nazivom "Darujmo Anji da nastavi živjeti" gdje ste i svi Vi mediji javno poduprli tu akciju, mislio sam da sam zaokružio jedno veliko i plodonosno razdoblje humanitarnog rada. No nakon pritiska javnosti a i meni nije nešto dalo mira, odlučio sam još neko vrijeme nastaviti svoj humanitarni rad odnosno ono što znam najbolje radit, pomagati drugima.
Kako često na internetu čitam sve dnevne tiskovine i pratim sva zbivanja u mojoj domovini Hrvatskoj tako sam jednog dana pročitao članak o Antonu Živkoviću 100 postotnom invalidu koji je skokom u more slomio vratnu kralježnicu i ostao nepokretan. Ono što me najviše šokiralo je to da taj isti mladić sa majkom, ocem i bratom živi u 30 kvadratnom podrumskom stanu bez prozora i sanitarija u Puli i da za to mjesečno izdvaja 2 tisuće kuna.
Isti tren ne razmišljajući htio sam na bilo koji način pomoći tom mladom čovjeku i njegovoj obitelji. Kontaktirao sam novinare 24 sata i prenio sam im moju odluku da ću pokrenuti humanitarnu akciju za Antona Živkovića. Kako je još prije bilo najavljeno da za produženi vikend Prvoga maja i povodom mog 60-tog rođendana organiziram trodnevni humanitarni izlet želio sam da na tom izletu objedinim i humanitarnu akciju za Antona Živkovića.
Evo kratki kronološki slijed događaja a što je sve vidljivo i na mom blogu http://humanitarianniskozemac.blog.hr :
7.03.2009.
Najavio sam da dolazim u Pulu nakon 10 mjeseci izbivanja zbog poslovnih i privatnih obaveza. Očekivao sam da ću ostat u Puli od 24.4. pa do 8.5. a sve zbog humanitarnog izleta odnosno humanitarnog rada.
12.03.2009.
Najavio sam da organiziram humanitarni izlet u Pulu od 01. do 03. 05. za sve članove (roditelje i djecu s poteškoćama u razvoju) HU "Mala Anja" iz Zagreba. Osim članova HU "Mala Anja" pozvao sam i Aleksandra Pavlovića 80-postotnog invalida (kojemu sam donirao invalidska kolica, kompjutor te mu pomogao u liječenju u Švicarskoj), Antona Živkovića 100-postotnog invalida i njegovu obitelj, prijatelja Ivana Pokupeca 80-postotnog invalida tj. blogera Đusa i njegovu zaručnicu Ninu te drage blogerice Malu crnu knjižicu i Eniku s obitelji.
16.03.2009.
Objavljujem humanitarnu akciju "NEKA SVAKI NOVI DAN ANTONU BUDE RADOSTAN" koju sam pokrenuo za 25-godišnjeg Antona Živkovića 100-postotnog invalida iz Pule. Tekst koji je i dalje vidljiv na mom blogu ide ovako:
"25-godišnji Anton Živković skočio je na glavu u more dubine jedan metar, slomio vratni kralježak i ostao 100 postotni invalid. Anton je danas prikovan za krevet i potpuno nepokretan. Život ovog mladića promijenio se u sekundi. Sa prijateljima je išao na more, skočio na glavu, a već pri skoku mu je pukla kralježnica. Prijatelj ga je u posljednji trenutak, kada je već bio na izdisaju, izvukao iz vode. U bolnici je proveo 5 mjeseci. Anton je nakon nesreće u Novom Vinodolskom u ljeto 2007. godine, došao živjeti s roditeljima u Pulu.
Anton se ne može brinuti o sebi, a o njemu najviše brine majka Eva.
Anton s majkom,11-godišnjim bratom Petrom i nezaposlenim ocem Jozom živi u podrumskom prostoru od 30 kvadrata, koji je preuređen u podstanarski stan. Stan nema prozora, odvojene spavaće sobe, a sve je prekriveno vlagom Žive od 3000 kuna mjesečno,od čega, kaže Anton gotovo 2000 ide za režije. Antonu možete pomoći uplatom na žiro račun, Istarske kreditne banke 3330036376, s naznakom za Antona Živkovića.
Stupio sam u kontakt sa ljudima iz '24-sata" koji su prvi napravili priču i pitao ih što je do sada učinjeno, kao i sa samim Antonom Živkovićem. Gradske strukture grada Pule dale su nekakva lažna obećanja da će se riješiti stambeno pitanje ali još uvijek ništa. Humanitarna akcija kreće danas 16.03. i traje sve do 24.04. do mog dolaska u Hrvatsku.
U tom periodu pokušat ćemo što više alarmirati medije, pokušati uključiti što više ljudi u akciju i uz pomoć medija i ljudi napraviti jedan pritisak na gradsku strukturu u Puli da se što prije napravi adekvatno stambeno zbrinjavanje Antona i njegove obitelji jer prosto je neshvatljivo da Grad nema barem jedan stan da da na privremeno korištenje. Naravno u tom periodu pokušat ćemo koliko možemo uz pomoć dobrih ljudi financijski pomoći Antonu Živkoviću.
Za početak, u ime tri udruge (moje, Pomoć i ljubav iz Pule i Male Anje iz Zagreba) donirat ćemo 300 eura. Za vrijeme mog boravka u Hrvatskoj točnije u Puli iskoristit ču sva svoja moguća poznanstva da se što hitnije riješi i stambeno i financijsko pitanje.
Također ce Anton i njegova obitelj biti moji gosti na humanitarnom izletu.
Predviđeno je i da kad završi ova humanitarna akcija da zajedno ja, predsjednik HU „Pomoć i ljubav“ iz Pule i predsjednik HU „Mala Anja“ posjetimo Antona i njegovu obitelj.
Ono sto sad ja molim sve Vas, je da se na bilo koji način uključite u humanitarnu akciju :
"NEKA SVAKI NOVI DAN ANTONU BUDE RADOSTAN"
U ime moje i moje Udruge „Hulp en liefde“ u ime HU „Pomoć i ljubav“ iz Pule i u ime HU „Mala Anja“ svima Vama koji se uključite na bilo koji način u ovu akciju unaprijed Vam se zahvaljujem.
Ostavio sam i Antonov mobitel te svoj mail kao kontakt za eventualna pitanja.
Odmah u startu to su podržali blogeri: JADRANKA2612 ,dobrodjelac , Mala Anja , mala crna knjižica , jabuka je svemu kriva , Mare, edit, Đus, enika36 .
17.03.2009.
Taj utorak sam napisao braneći Antona i cijelu tu akciju "Ne mogu više, ne mogu više slušati zlokobne komentare pojedinih ljudi kojima je jedini cilj provocirati i niskim udarcima zadavati sol na ljutu ranu." Pisao sam kako sam se bio čuo s novinarkama iz Zagreba i Pule i kako sam bio nezadovoljan veličinom objavljenog teksta (usporedio sam to s naslovnom stranom gdje je bila Simona) koji je bio objavljen tek na 10-to stranici. Na anonimni mail gdje se prijeti Antonu, rekao sam da je to čisto dno svih dna na koje se ljudi mogu spustiti.
Akciji su se pridružili naknadno: desert_rose, podloga, Obitelj Bistrovic, iBloger, Anita, zloba, gogoo, ze_le_na, defton , Milijunas, Frankin svijet , more~snova.
19.03.2009.
Opet sam ga spomenuo u postu.
23.03.2009.
Apelirao sam sve one koji žele Antonu financijski pomoć da je otvoren žiro račun na njegovo ime u Istarskoj kreditnoj banci br.računa 3330036376, s naznakom za Antona Živkovića a za uplate iz inozemstva IBAN-HR7823800063230036301 SWIFT/BIC CODE:ISKBHR2X devizni račun4230001433. Ostavio sam bio njegov broj mobitela :095-9100863. Saznao sam da se tjedan dana prije prikupilo 3.700,00 kuna. Zamolio sam sve blogere u Hrvatskoj koji mogu na bilo koji način apelirat na medije da objave članak o njima.
31.03.2009.
Objavio sam da je do 31.03. sakupljeno 8.500,00 kuna i 198,00 eura i nisam bio zadovoljan sa time, jer smatram da možemo i više.. Na moju inicijativu sa "malim zakašnjenjem" djevojke sa foruma Nakit snova su krenule u akciju. Odlučile su pokrenuti akciju za Antona na način da su na blogu Radionica snova otvorile humanitarnu aukciju nakita čiji sav prihod ide za pomoć Antonu. Link na njihov blog je: http://radionicasnovaakcije.blog.hr/
Pisao sam i o članku u Glasu Istre o Antonu,citiram :
"Pomoć 25-godišnjem Antonu Živkoviću koji je nakon nesretnog skoka u more 2007. postao stopostotni invalid počela je stizati i iz inozemstva. Sredinom ožujka pokrenuo ju je Nizozemac Marijo Herman, rodom Puljanin, a akcija je nazvana „Neka svaki novi dan Antonu bude radostan“.
Osim Hermanove udruge „Hulp en Liefde“ iz Amsterdama, u akciju su se uključile i Humanitarne udruge „Pomoć i ljubav“ iz Pule te „Mala Anja“iz Zagreba. U prvom tjednu njezina održavanja prikupljeno je 3.700 kuna, a novac za pomoć mladiću može biti uplaćen na žiro račun u Istarskoj kreditnoj banci 3330036376 s naznakom za Antona Živkovića.
Uplatu je moguće izvršiti i iz inozemstva na
IBAN-HR7823800063230036301 SWIFT/BIC CODE:ISKBHR2X devizni račun
4230001433.
Cilj je da se sto vise ljudi uključi u akciju te da se i uz pomoć medija pritisne gradska struktura u Puli da bi Anton i njegova obitelj bili što prije adekvatno zbrinuti, ali i da im se pruzi financijska pomoć. Naime, mladić živi s majkom, ocem i jedanaestogodišnjim bratom kao podstanar u nekadašnjoj šupi površine 30-ak kvadrata bez prozora, odvojenih soba i kupaonice. U sklopu akcije tri udruge ce organizirati humanitarni izlet u Pulu od 1. do 3. svibnja za članove, roditelje i djecu s poteškoćama u razvoju, zagrebačke udruge „Mala Anja“. U njemu ce sudjelovati još nekoliko osoba s invaliditetom medu kojima je i Anton Živković s obitelji. Ukupno bi u njemu trebalo uživati 50-ak osoba, a sve troškove pokrit ce Hermanova udruga i pulska udruga"!
Tada sam bio nahvalio Glas Istre i ukorio 24 sata jer su ovi to složili kao "jasno i glasno".
Otvorila se bila i grupa na facebooku za pomoć Antonu Živkoviću.
07.04.2009.
Zahvalio sam se i Hrvatskom savezu udruga tjelesnih invalida koji su pronijeli glas o humanitarnoj akciji "NEKA SVAKI NOVI DAN ANTONU BUDE RADOSTAN"njihova web strana je http://www.hsuti.hr/
13.04.2009.
Obavijestio sam da je skupljeno negdje oko 9000 kuna i 200eura + 300eura od moje udruge, udruge "Pomoć i ljubav" iz Pule i udruge "Mala
Anja" iz Zagreba.
27.04.2009.
Javio sam se bio kako je prošlo tjedan dana od kada sam došao u Pulu. Pripreme za humanitarni izlet su bile u samoj završnici. Tih dana posjetio sam i Antuna Živkovića. Napisao sam bio da njegova obitelj žive u stvarno nemogućim uvjetima i da se nadam da smo ovom akcijom samo pokrenuli lavinu pomoći. Tih dana sam razgovarao i sa jednom
djevojkom koja je trebala pokrenuti jedan veliki humanitarni koncert za pomoć Antonu a sve zbog toga što je vidjela moj blog i moju akciju za Antona.
30.04.2009.
Još jednom sam napisao glavni razlog druženja i zaželio svojim prijateljima sretan put do mene u Pulu.
06.05.2009.
Napisao sam Vam koji je to osobni razlog bio zašto sam tako iznenada napustio Hrvatsku
otišao nazad za Nizozemsku a pri tome se nikome nisam javljao nekoliko dana.
09.05.2009.
Suptilno sam napisao razloge svog povlačenja nakon 35.godina humanitarnog rada. Moji prijatelji koji su tamo bili su i sami bili svjedoci ponašanju i stavu koji je dotični Anton i njegova majka zauzeli. Nisam mislio eto da će sve ovako otići u medije i samo sam se tako htio povući- u tišini.
Dakle iz gore navedenoga, vidljivo je s koliko žara i entuzijazma sam pristupio pomoći nekome koga sam tek upoznao kad sam došao u Pulu a ta akcija je trajala već preko mjesec i po dana. U našem razgovoru preko skyp-a Anton je par puta pokazao nezadovoljstvo tokom akcije, tj količinom prikupljenog novca. Ukazao sam mu da se i sam mora uključiti u cijelu proceduru kontaktiranjem medija odnosno da se i njegova obitelj mora također više angažirati oko same pomoći. U subotu 02.05. kad smo imali izlet na otok sv.Jerolim došao je sa
majkom. Svi sudionici izleta su im podjednako posvetili svog vremena u razgovoru. Jadranka sa sinom Tonijem i mužem iz Slavonskog Broda, obitelj Sučić iz Velike Gorice, Ivan i zaručnica mu Nina, Anamarija i njena mama Danijela Lizačić, mala Leonarda i njena teta, obitelj iz Međimurja,blogerica Željka, gospodin Teofik i Goran, gospodin Tomislav Kostanjevečki i naravno ja. Sve je vidljivo na našim fotografijama i snimkama koje je radio gospodin Sučić. Vidi se da nisu bili sami i da su štoviše i sami fotografirali i na brodu i na otoku. Izrazili su ipak usprkos svemu nezadovoljstvo što nismo konkretno na Brijunima. Razgovor s njima također nikome nije bio jasan, kratak i nedorečen. Pun nezadovoljstva oko bilo koje teme. Također bio je vidljiv i jal na mladića Aleksandra kojem sam ja bio prije pomogao oko liječenja. Usprkos svemu, svi nazočni su se složili oko toga kako Anton "dobro izgleda". To je bio kompliment upućen da mu se malo digne volja za životom i entuzijazam, jer je on u par navrata preko skypa spomenuo kako si želi oduzeti život.
Čovjek sam od krvi i mesa. Niti sam ja savršen i imam svojih mana. Moja greška je što obećanu svotu od 300 eura u ime tri Udrga nisam dao odmah gospodinu Antonu i što sam zbog obiteljskih problema morao hitno nakon izleta otputovati u Nizozemsku. Moja greška je što sam rekao da Antun i njegova obitelj šire „negativnu vibru“ i da bi neke stvari trebali gledati malo više kroz pozitivnu prizmu a samo zato ne bi li im podignuo moral i vratio poljuljano samopouzdanje i ne bi li ih još više motivirao u njihovoj danjoj borbi.
Ono što decidirano tvrdim i DEMANTIRAM a to je sljedeće:
1. Akcija nije bila na brodu već je akcija trajala od 16.3. do mog povratka u Hrvatsku sa kulminacijom trodnevnog humanitarnog izleta u Puli.
2. Na brodu te na otoku više ljudi uključujući i mene, komuniciralo je sa Antonom i njegovom majkom te je na bilo koji način željelo uspostaviti bilo koji kontakt a ne kako Antun tvrdi da mu se nitko nije obratio i posvetio mu dovoljno pažnje.
3. Antonu se reklo da „dobro“ izgleda ali ne da ga se omalovažava kako je to on izjavio već da mu se podigne moral i poljuljano samopouzdanje.
4. Iako Antun tvrdi da do današnjeg dana od početka akcije 16.03. nije dobio niti kune na račun iz gore vidljivog je jasno da to nije istina jer je sam rekao što sam i ja na svojem blogu objavio (19.04.) da je sjelo na njegov žiro račun od prilike 9000 kuna i 200 eura
5. Nikada mu nisam obećao da ču mu riješiti stambeno pitanje kako je to Antun izjavio, već sam u više navrata što na blogu a što u medijskim tiskovinama izjavio da ću pokušati sve što je u mojoj moći da izvršim pritisak na gradsku strukturu u Puli ne bi li mu se riješio privremeni adekvatni smještaj.
Iza ovih riječi stojim jasno i glasno za što imam preko stotinjak svjedoka te slikovni i video zapis. Također moram napomenuti da mi se u zadnje vrijeme javljaju ljudi koji su imali bilo kakav kontakt sa Antonom i njegovom obitelji i svi su imali ružna iskustva s istima.
Žalosno je da se na ovako nizak način kompromitira sav moj dugogodišnji humanitarni rad.
Radio sam niz humanitarnih akcija u Hrvatskoj, od pomaganja za vrijeme Domovinskog rata, doniranja preko deset tisuća eura Općoj Pulskoj bolnici, doniranje vrijedne opreme nezbrinutoj djeci u Nazorovoj u Zagrebu…. organizirao sam preko stotinjak humanitarnih akcija za djecu s poteškoćama u razvoju… organizirao akciju za Aleksandra Pavlovića, Anju Kostanjevečki, malu Franku…..donirao preko tisuću invalidskih pomagala…. surađivao sa pedestak udruga, itd,itd i jedino moje zadovoljstvo je bilo vidjeti njihov osmjeh na licu.
Ono što ovom izjavom izričito tražim:
1. Da se ova moja izjava objavi u svim novinskim medijima i da se ova moja izjava prenese od riječi do riječi a ne da se nešto vadi iz konteksta
2. Želim da se utvrdi točan iznos prikupljenih novčanih donacija gospodina Antuna od početka moje akcije od 16.03. do 02.05.2009. godine
3. Ukoliko je potrebno, želim suočavanje sa svim mojim svjedocima s Antunom i njegovom obitelji.
4. Također ako treba a nadam se da do toga neće doći suočavanje svih ljudi koji su imali neka gorka iskustva sa Antunom i njegovom obitelji.
5. Upotrijebit ću sve zakonske okvire ne bi li ISTINU doveo na čistac.
U prilogu ovog mog dopisa šaljem i slikovni prikaz našeg trodnevnog izleta u Puli na kojem je bio i nazočan Antun Živković i njegova majka. Ukoliko će biti potrebno mogu Vam dostaviti i video zapis.
Ovaj moj dopis biti će objavljen i na mojoj Internet stranici http://humanitarianniskozemac.blog.hr
U Amsterdamu 17.05.2009.god.
Predsjednik Humanitarne udruge Hulup en Liefde
gosp. Marijo Herman
***************
Tekst iz kategorije: Akcije,
autor teksta: Walpurga,
iz medija: Hrvatske Novine,
od 18.5.2009
Tema :: Akcije ID#1369 Rec:4
RB1001
|
|
|
Kategorija:
Akcije
-
-
HUMANITARNOST I INVALIDI
ZAGREB -
Majka sam sam 100 postotnog invalida. Znam s kojim se sve problemima susreću invalidi kod nas. Znam koliko se putem medija može pomoći invalidima - bilo u ostvarivanju njihovih prava bilo humanitarnom akcijom kojoj je cilj sakupljanje novaca za liječenje Sve ovisi što tražite od medija i na sreću oni su vam spremni pomoći. Zato je loše za invalide kad netko od njih upotrebljava u prozivanju onih koji su mu pomogli ali nisu mu pomogli u ostvarivanju vlastite materijalne koristi pri tom se upotrebljavaju mediji koji su im bili skloni.
***************
Tekst iz kategorije: Akcije,
autor teksta: Walpurga,
iz medija: Hrvatske Novine,
od 16.5.2009
Tema :: Akcije ID#1367 Rec:6
RB1001
|
Kategorija:
Ekonomija
-
- Prigovaranja
Prenosimo otvoreno pismo premijeru Sanaderu
ZAGREB -
Prenosimo pismo Alena Bećirovića premijeru Sanaderu
Poštovani gosp. Sanader,
moje ime je Alen Bećirović, student sam Pravnog fakulteta u Rijeci i imam 21 godinu. Za razliku od velikog broja mladih trudim se pratiti politiku i trudim se shvatiti poteze koje Vi ili Vaši kolege u stranci ili Saboru radite.
Zašto nastaje ovo pismo? Zato što sam došao do jedne točke nakon koje više ne shvaćam ništa, a volim se smatrati inteligentnom osobom.
Kao vrlo mlad i još neiskusan novinar ( kolumnist ) u proteklih nekoliko mjeseci objavio sam nekolicinu tekstova kojima izravno kritiziram Vaše poteze i poteze Vaših suradnika. Objavljujem tekstove na više mjesta i u većini slučajeva povratna informacija čitatelja je istovjetna onoj koju iznosim ja. Što to iznosim? Odgovor je zapravo vrlo jednostavan – nezadovoljstvo. Ne smatram se politološkim, ekonomskim, međunarodnopravnim, zakonodavnim ili bilo kojim drugim stručnjakom, jer to naprosto nisam. Ja sam običan građanin ove zemlje koji želi što bolje živjeti, želi vidjeti pozitivnu budućnost za svoju djecu i prije svega želi razumjeti kako potezi vladajućih ( u ovom trenutku Vas i Vaših suradnika ) mogu dovesti do tog toliko željenog cilja, ne samo mene, već i velikog broja ( ne usudim se reći svih ) građana ove zemlje.
Većina građana ove zemlje nije stručnjak u navedenim područjima što, dakako, ne znači da nemaju sposobnosti razmišljati vlastitom glavom i priupitati se gdje i kamo nas vodi, u ovom trenutku, Vaša politika.
Donedavno, prije samo par mjeseci govorili ste ( i pod time mislim i na Vas i na Vaše suradnike, prvenstveno ministre ) kako Hrvatska nema razloga za brigu jer će nas kriza samo okrznuti. Nakon upozoravanja ekonomista koji su govorili kako će nas kriza zahvatiti protivili ste se rebalansu proračuna, kada je postalo sasvim jasno da je kriza pred vratima govorili ste kako se mjere već provode i to intenzivno da biste nedugo nakon te izjave donijeli paket od 10 antirecesijskih mjera. Kao običan čovjek pitam se sasvim logično jeste li nam čitavo vrijeme govorili neistine i niste li dovođenjem tih mjera praktički sami sebi skočili u usta?
Sada kada je evidentno da smo u krizi i Vi to priznajete tražite solidarnost od građana, a prvenstveno od zaposlenih u javnoj upravi. Izostavimo mišljenje da se čitava situacija mogla izbjeći, ali smatrate li da je kresanje plaća, prvenstveno liječnicima i profesorima produktivno? Drugim riječima, ako se želimo nazivati državom znanja, ne bi li onda oni koji državu trebaju učiniti takvom trebali biti krema društva i dovoljno dobro plaćeni da dnevno ne moraju prelaziti stotine kilometara kako bi dobili novac koji objektivno ( barem većina njih ) zaslužuje za rad na jednom mjestu, jednom fakultetu? A što se liječnika tiče nije li malo neodgovorno, pa čak u neku ruku i bezobrazno degradirati ih smanjenjem plaća kada smo svi, pa i Vi svjesni kolika je uloga liječnika ne samo u našem društvu, već liječnika općenito kao osoba u koje svi mi trebamo imati neizmjerno veliko povjerenje, a koje zbog njihovog nezadovoljstva možda čak i ne možemo imati?
S obzirom da rebalansom proračuna niste i nećete postići dovoljno za izlazak iz krize pitam se hoćete li novac početi tražiti od nas građana, na koji način i hoćemo li imati Vaše ( i tu mislim na vas osobno, ne na državu ) jamstvo da ćemo jednom kada kriza bude iza nas na ovaj ili onaj način dobiti nazad ono što smo uložili u državu?
Postoji još milijun problema, milijun pitanja koja bih Vam želio postaviti, ali bojim se da bi sve bilo uzaludno. U društvu se stvorila slika da sve što pojedinac radi postaje uzaludno. Ljudi su sve počeli prihvaćati zdravo za gotovo. Srećem ljude, pričam sa njima. Mnogi za politiku ne žele niti čuti, oni koji žele smatraju sve političare lopovima. Kada ih pitam što kane poduzeti po tom pitanju uvijek dobijem isti odgovor - ¨A ništa. Što ću? Tako je kako je. Krali su nas uvijek, neka nas kradu i dalje.˝ Zašto sam ovo spomenuo? Ne želim Vas proglašavati lopovom. Niti Vas niti bilo koga u Saboru, ali pitam se odgovara li Vam takva percepcija javnosti, takva percepcija pojedinaca koji misle da ništa ne mogu promijeniti i samo se poslušno poklanjaju režimu ( iako bi u ovom slučaju točniji izraz bio Oligarhija )? Objasniti ću i zašto pitam odgovara li vam takva percepcija. Naime, sa takvim razmišljanjem naroda vama ( političarima ) se otvara nevjerojatno veliki manevarski prostor za činjenje bilo čega i sa bilo kime, a da vam se za to nitko ne suprotstavi jer svi počnu gledati na sve loše i na sve dobro kao jednako. A kada se nekome otvori ogroman manevarski prostor sasvim logično je da ga malo po malo počne iskorištavati ( možda čak i nesvjesno ) i to neminovno dovodi do 'zadovoljstva' ( ili vladavine ) manjine ( u ovom slučaju političara, u ovom konkretnom trenutku Vas i Vaše stranke sa partnerima ), a nezadovoljstva ( ili podređenosti, tj. poslušnosti ) manjine ( u ovom slučaju naroda ). Prema definiciji čista Oligarhija, a možda se i varam. To je još jedno pitanje na koje biste mogli odgovoriti.
S obzirom da se, eto pomalo bavim i novinarstvom, slijedeće je pitanje vezano upravo uz ono za što se novinari najviše bore i za što, na neki način 'žive', a to je sloboda govora. Sjećam se kada je ( na žalost ) ubijen Ivo Pukanić ne press konferenciji novinarka Nove TV rekla je, tj. upitala Vas nešto što očito niste očekivali i što Vas je na trenutak ostavilo bez teksta, a to je da građani ove zemlje misle kako zemljom vlada mafija. Na što aludiram ovim malim uvodom u pitanje? Vrlo jednostavno – novinari ove zemlje ( ili barem veliki broj njih ) vjeruje kako medijima vlada politika. Nije mi namjera izjednačavati politiku i mafiju. Ono što želim izjednačiti jest osjećaj koji građani imaju vjerujući da zemljom vlada mafija sa onim novinara koji vjeruju da medijima vlada politika. Nataša Škaričić, Hrvoje Appelt, Denis Latin – to su prva imena koja mi padaju na pamet za koja su se često vezale priče o ( u posljednje vrijeme vrlo popularnoj ) političkoj nepodobnosti. Osobno, u svom kratkom novinarskom stažu nisam se sretao sa cenzurama ili dokazima političkog monopola u medijima, ali s obzirom da je takvih priča sve više i više i da se stječe jedan opći dojam da je situacija uistinu takva, molio bih Vas da mi odgovorite na pitanje vlada li politika ili vladate li Vi medijima? Ako je odgovor ne molim Vas da mi ( odnosno svima nama novinarima ) ga pojasnite.
Nekako sam se u ovom mailu postavio kao 'glasnik naroda' paću nastaviti u istom ritmu. EU – što sa njom i što bez nje? Da pojasnim... Europska Unija početno je bila u narodu odbijana kao mogućnost ( barem prema velikom broju anketa ), da bi se s vremenom ta brojka mijenjala. Sada smo u situaciji da narod EU prihvaća kao nekakvo nužno zlo. Moje pitanje jest što nam EU nosi? Bi li u tu istu Uniju trebali gledati kao jedini spas da je Vaša politika bila drugačija? I možemo li ulazak očekivati 2009., 2012. ili 2014. i što nam pojedina godina ulaska u Uniju zapravo znači?
Ivica Kirin, Miomir Žužul, Ana Lovrin, Berislav Rončević – samo su neki od ministara koje ste Vi smijenili, neke zbog mutnih poslova, neke zbog nekompetentnosti, neke iz trećeg razloga. Prvo što Vam pada na pamet zasigurno je ona stara ˝Tko radi, taj i griješi.˝ Ali moje pitanje je smijete li Vi toliko griješiti s obzirom na činjenicu da od Vaše odluke zavisi život građana ove zemlje. Također sam svjestan da Sabor glasa za sve ministre, ali logično je da zastupnici vjeruju prosudbi premijera u tako važnom pitanju.
Ostalo je puno pitanja koja Vas želim pitati, koja zanimaju građane ove zemlje. Međutim ne želim ispisati mail od stotinu stranica.
Za sam kraj želim Vam pojasniti zašto šaljem ovo pismo i zašto sam se osjećao pozvanim da to baš Ja učinim. Pisao sam već prije da su građani postali indiferentni, pa čak i ignorantni što se tiče mnogih pitanja krucijalnih za živote svih nas. Kako bi fizičari rekli da je sve u životu fizika, tako se ja usudim reći da je sve oko nas politika.
Zašto ovo pismo ide baš Vama? Ne smatram Vas politikom, ne smatram Vas centrom svemira ( a nadam se da tako nešto niti ne očekujete od nikoga ), ali Vi ste trenutačno najjača karika u ovoj 'mojoj' politici, politici koja izravno kroji moj, kao i život mojih bližnjih, mojih prijatelja, znanaca. Otvoreno govorim da nisam zadovoljan sa onime što vidim. Osobno ne vidim veliku nadu u bolje sutra, ne vidim ono svijetlo na kraju tunela, a siguran sam da moje mišljenje dijeli veliki broj građana.
Ne očekujem od Vašeg odgovora ništa revolucionarno, ne očekujem okretanje stanja od lošeg u fantastično, ali očekujem od Vas da pokažete pravu odgovornost prema meni, prema građanima tako što ćete dati izravne odgovore na izravna pitanja koja sam Vam postavio. Nije mi namjera, kako bi Vaš kolega Luka Bebić rekao, 'rušiti Sabor', ili u ovom slučaju rušiti Vladu. Moja namjera i želja jest shvatiti gdje smo u ovom trenutku i gdje idemo od ovog trenutka dalje.
Također želim ili bolje rečeno priželjkujem da se ne vraćate u prošlost, da ne tražite krivce u svima drugima osim u sebi. Volio bih kada biste mi točno i argumentirano ( bez uobičajenih političkih govora u kojima se puno priča, a malo kaže ) rekli što u ovoj zemlji ne valja, tko je za to kriv, zašto je do toga došlo i postoji li objektivno mogućnost izlaska iz krize i problema bez radikalnih promjena ( a pod radikalne promjene podrazumijevam prijevremene izbore )?
Građani ove zemlje odabrali su Vas i vaše suradnike da ih vodite u bolje sutra. Smatrate li da ste povjerenje naroda izigrali? Ako je odgovor DA, hoćete li prihvatiti odgovornost i suočiti se sa posljedicama, a ako je odgovor NE, dakako obrazložite i njega.
Za kraj želim Vam puno sreće u daljnjem radu. I to moram priznati ne samo zbog Vas osobno i za Vaše dobro, već prvenstveno za moje dobro i dobro svih nas koji na neki način ovisimo o Vama.
Ovaj tekst biti će sigurno objavljen na 4 portala na kojima i inače objavljujem tekstove, a poslati ću ga i drugim medijima koji su voljni objaviti ga. Nadam se Vašem brzom i konkretnom odgovoru.
Poštovanje,
Alen Bećirović
***************
Tekst iz kategorije: Ekonomija,
autor teksta: A B,
iz medija: Hrvatske Novine,
od 12.5.2009
Tema :: Politka na internetu ID#1366 Rec:7
RB0
|
Kategorija:
Filozofija
-
- Internacionalizacija
Ma što mi napriča
ZAGREB -
Internacionalizacija
Za vrijeme debate na jednom americkom univerzitetu, brazilskog ministra prosvjete Cristovama Buarquea su studenti pitali sta misli o internacinalizaciji Amazonije. Americki student je postavio svoje pitanje uz primjedbu da ocekuje odgovor humaniste a ne Brazilca.
Evo sta je odgovorio G. Cristovam Buarque:
Naravno, kao Brazilac se jednostavno usprotivio internacionalizaciji Amazonije. Kolika god bila nebriga nasih vlada za to bogatstvo, ono je nase.
Kao humanista, svjestan opasnosti koja prijeti degradiranju okolisa u Amazoniji, mogao bih zamisliti da Amazonija bude internacionalizirana, kao uostalom i sve drugo vazno za covjecanstvo. Ako bismo, u ime humanisticke etike, trebali interncionalizovati Amazoniju, onda bismo trebali interncionalizovati i naftne rezerve cijelog svijeta. Nafta je je isto toliko vazna za buducnost covjecanstva koliko i Amazonija. Ali uprkos tome, gospodari naftnih rezervi osjecaju da imaju pravo povecati ili sniziti njenu cijenu ili proizvodnju.
Isto tako bi trebalo internacionalizirati financijski kapital bogatih zemalja. Ako je Amazonija rezerva za cijelo covjecanstvo, nju se ne smije spaljivati voljom jednog vlasnika ili jedne zemlje. Spaljivati Amazoniju je isto tako ozbiljno kao i nezaposlenost koju su izazvali spekulanti globalne ekonomije. Ne smijemo pustiti da samovolja spekulanata upropasti financijske rezerve cijelih zemalja.
Prije internacionalizacije Amazonije zelio bih biti svjedok internacionalizacije svih muzeja svijeta. Louvre ne treba pripadati samo Francuskoj. Svaki muzej na svijetu je cuvar najljepsih djela ljudskog genija. Ne smijemo ostaviti da tim kulturnim bogatstvom, isto kao ni s prirodnim bogatstvom Amazonije, manipulira ili ga unisti jedan vlasnik ili jedna zemlja. Prije izvjesnog vremena je jedan japanski milioner odlucio da sa sobom sahrani sliku velikog majstora. Prije nego se to dogodi, trebalo bi internacionalizirati tu sliku.
Dok se odvija nas susret, Ujedinjene nacije organiziraju Forum Milenijuma, ali neki predsjednici drzava su imali poteskoca da stignu na Forum, zbog problema na granici Sjedinjenih Drzava. Mislim dakle da bi New York, sjediste Ujedinjenih nacija, trebalo internacionalizirati.
Makar bi Manhatan trebao pripadati cijelom covjecanstvu. Kao uostalom i Pariz, Venecija, Rim, London, Rio de Janeiro, Brazilija, svaki grad sa svojom posebnom ljepotom i svojom istorijom bi trebao pripadati cijelom svijetu.
Ako Sjedinjene drzave hoce internacionalizirati Amazoniju zbog toga sto je opasno ostaviti ju u rukama Brazilaca, idemo internacionalizirati i nuklearni arsenal Sjedinjenih drzava. Jer su SAD u stanju posluziti se njime sto bi izazvalo razaranja daleko obimnija od pozara u Amazoniji koji su za zaljenje.
U toku rasprava izmedu americkih predsjednickih kandidata, oni su zastupali internacionalizaciju sumskih rezervi svijeta s tim da se za uzvrat izbrisu dugovi siromasnih zemalja.
Pocnimo dakle s tim da upotrijebimo iznos tog duga da osiguramo svoj djeci svijeta da se hrane i da idu u skolu. Internacionalizirajmo djecu, i postupajmo prema njima, gdje god se rodila, kao prema bogatstvu koje zasluzuje paznju cijelog svijeta. Daleko vise od Amazonije.
Kad svi rukovodioci svijeta budu postupali sa siromasnom djecom kao sa Ljudskom bastinom, nece ih pustiti da rade umjesto da idu u skolu, niti da umiru, kad bi trebala zivjeti.
Kao humanista, pristajem zastupati ideju internacionalizacije Svijeta. Ali dok mene Svijet smatra Brazilcem, boricu se da Amazonija ostane nasa. I samo nasa!!!
***************
Tekst iz kategorije: Filozofija,
autor teksta: Mario B.,
iz medija: Hrvatske Novine,
od 12.5.2009
Tema :: Dobri gospodar i loš gospodar ID#1365 Rec:8
RB0
|
Kategorija:
Kud plovi ovaj brod
-
-
Neka mi netko dokaže kako nismo licemjerno društvo
ZAGREB -
Nedavno sam potpisala peticiju kojom dajem podršku studentima u njihovim zahtjevima za besplatnim školovanjem. Tim potpisom sam dala i podršku njihovom buntu protiv licemjerja koje je u potpunosti zahvatilo naše društvo i udaljio nas eonima od onoga o čemu smo maštali sve ove godine. Kako drugačije objasniti činjenicu da oni koji su tijekom svojeg školovanja debelo iskoristili mogućnost besplatnog školovanja, besplatnog studiranja, besplatnog magisterija, besplatnog doktorata – da se ti isti intelektualci zalažu za plaćanje studiranja, magisterija, doktorata. Licemjerno je reći kako naše društvo nema novaca za besplatno studiranje jer se u isto vrijeme nekoliko stotina tisuća kuna, pa čak i milijuna kuna na projekte i stvari koje nisu od neophodne važnosti kao što su znanje i zdravlje. Hrvatski građani popriličnu svotu odvajaju i za školstvo odnosno prosvjetu i za zdravlje Možda bi pristali da odvoje i koju kunu više kad bi znali da novac ide za prosvjetu, odnosno besplatno školovanje i za zdravlje. Bilo bi zgodno provjeriti s čijim se novcem otvaraju privatne škole, fakulteti, poliklinike.
Građani Zagreba se na svakom koraku susreću s licemjerjem njegovih vodeći struktura, da su, komotno se može reći već na njega i oguglali. Zagreb se diči kako je u pokretu 'Hrvatska mreža zdravih gradova'. Čak izlazi i revija 'Zagreb-zdravi grad'. Građani Zagreba svoj grad ne doživljavaju kao zdravi grad jer promet sve više i više jača a u centru grada se povećava broj garaža. Izgovor za povećanjem broja garaža je kako bi se centar grada oslobodio prometa. Čisto licemjerje jer svatko tko se malo bolje razumije u promet zna da bi se u tom slučaju garaže trebale graditi na periferiji i pojačati gradski promet. Na periferiji se garaže mogu izbrojiti ne prste jedne ruke. Kako je većina garaža u uskom centru grada u privatnim rukama slobodne se može pitati za koga se one u biti grade – jer su cijene parkiranja dostupne samo onima s dubljim džepom.
Niskopodni tramvaji i autobusi kojima se voze građani Zagreba trebali bi omogućiti i invalidima da se njima voze. Kažem trebali bi jer je invalidima u kolicima nespretno doći do tramvajskog ili autobusnog stajališta – iz jednostavnog razloga ne mogu proći pločnicima. Širina pločnika ne dozvoljava normalno kretanje invalidskim kolicima – ako je pločnik širi na njemu su lijepo parkirani automobili, a na mnogim mjestima je sam pločnik širine 1 m (primjer Zeleni val).
Zagreb se diči da je mobilni grad osim niskopodnih tramvaja i autobusa nije puno napravljen za dostupnost invalidskim kolicima. Rijetke su ustanove koje posjeduju posebnu rampu za invalidska kolica.
Zagreb je i grad mnogih udruga. Među njima ima i puno humanitarnih. Ured za udruge svaku godinu daje prostor udrugama koje se jave na natječaj. Zgodno je kako udruge zavičajnih klubova, ptica pjevica i da ih dalje ne nabrajam prije dobiju prostor nego humanitarna kojoj je prostor neophodan. U Zagrebu je prije dvije godine osnovana HU 'Mala Anja' za djecu s cerebralnom paralizom i epilepsijom. Udruga već dvije godine čeka prostor od grada i zato vrijeme je podstanar u prostorijama 'Sunca'. Dok nema vlastiti prostor ne može se natjecati za razne natječaje i isto tako ne može nigdje smjestiti potrebnu opremu kako bi djeca s cerebralnom paralizom se mogla igrati, vježbati ... Kad smo već kod udruga u Zagrebu postoji i udruga za osobe s posebnim potrebama 'Vjeverica'. Njeni članovi su zbog nedostatka gradskog novca ostala bez gimnastike i plivanja. Isto tako nema novaca da bi im se u okviru udruge uredio prostor za tjelovježbu. U isto vrijem čitamo kako je grad Zagreb poklonio novac za gradnju raznih teniskih terena u Sarajevu, Tuzli.
I onda neka mi netko ne kaže kako ne živimo u licemjernom društvu koje ujedno krši Ustav i 'Opću deklaraciju o ljudskim pravima'.
***************
Tekst iz kategorije: Kud plovi ovaj brod,
autor teksta: Walpurga,
iz medija: Hrvatske Novine,
od 10.5.2009
Tema :: Bolje nekad ili danas ID#1364 Rec:9
RB1001
|
Kategorija:
Kud plovi ovaj brod
-
-
Stranka umirovljenika (SU) i Akcija mladih (AM) podržavaju studente
ZAGREB -
Ovih dana sam dobila mail podrške studentima koji u potpunosti objavljujem s dozvolom njegovih autora.. Jedan od razloga njegovog je objavljivanje je što se sadašnjim sustavom školstva – pogotovo fakultetskoga obraz9vanje grubo krše ljudska prava i Ustav R Hrvatske – članak
Članak 65.
Osnovno je školovanje obvezatno i besplatno.
Svakomu je dostupno, pod jednakim uvjetima, srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje u skladu s njegovim sposobnostima. Događaji zadnjih nekoliko mjeseci – akcija 'Index' - su pokazali kako je školovanje na visokoškolskim ustanovama nije namijenjeno sposobnima već samo imućnima.
Također razlog objavljivanja ovog mial je što su neki od njegovih potpisnika pripadnici studentskih generacija '68 i '71. sudionici studentskih demonstracija. 1968. godine su se studenti Zagrebačkog sveučilišta pridružili masovnim demonstracijama protiv rata SAD-u u Vijetnamu, a 1971. su se pridružili dijelu hrvatskog rukovodstva u traženju većih prava za hrvatski narod.
Studentice i studenti u Zagrebu i Hrvatskoj!
Vaše zahtjeve za besplatnim školovanjem (ili bar znatno jeftinijim), podržavamo, bez ostatka.
Apsolutno je neprihvatljivo da mogućnost visokog obrazovanju imaju samo djeca bogatijih roditelja. Čak i onih roditelja i djedova koji su se znatno obogatili na račun prevarenih, od umirovljenika, hrvatskih branitelja nadalje, koji pokušavaju preživjeti iz mjeseca u mjesec, bez nade u bolje.
Školarinu obrazovanja treba uskladiti s ekonomskom moći roditelja (pomoću OsobnogIidentifikacijskogBroja). Evo prilike da OIB vlast valjano upotrijebi.
Ovakva komercijalizacija obrazovanja, samo je jedan od defekata razvoja Hrvatske. Štošta upućuje da upraviteljima naše Hrvatske ne trebaju pametni i obrazovani koji misle svojom glavom. Njima trebaju poslušni, zaglupljeni.
''Divlji kapitalizam'' sakati nam nacionalno biće! Sakati na nam dušu.
Ovakvi i ostali defekti POSLJEDICA su političkog sustava, koji omogućava manipuliranje vladavinom pravde, reda, rada, odgovornosti, te koči kompetentnost, stručnost i poštenje.
Vlastodršci Hrvatske troše plaću naraštaja koji se još nije ni rodio! Svoje će ponašanje mijenjati samo i jedino pod ovakvim i sličnim pritiscima. Ne zato što će spoznati da rade loše, već samo i jedino da se održe na vlasti.
Kako se defektno upravlja našom Hrvatskom, kako novac naših građana olako nestaje u tuđim džepovima može se bjelodano prepoznati u arogantnom zataškavanju, a potom i branjenju, sad je sve jasnije, na primjeru kupnje kamiona za vojsku. Čak je i predsjedniku Republike trebalo čak 5 godina da se izbori da se pokrene istraga. A što tek nama običnim građanima ostaje.
Skupo plaćena TV propaganda da građani raskrinkavanju korupciju nije ništa drugo nego lukavo smišljena podvala - ''držite lopova'', poručujući nam, pogledajte što radite, a nas optužujete. Ako se stvari ne promijene biti ćemo sluge loših gospodara u vlastitoj domovini. Skupljati ćemo im loptice po golf igralištima, koje su bahato ozakonili da se izgrade diljem Hrvatske - za bjelosvjetske i domaće bogataše i blefere.
Za tren su oka pronašli novac da izgrade skupocjene dvorane za nekoliko rukometnih utakmica, zato da se nekolicina političkih i sportskih funkcionara mogu slikati i hvaliti se. Umjesto da taj novac usmjere u vrtiće, škole, fakultete.
Akcija mladih i Stranka umirovljenika vas podupiru, ohrabruju. Ustrajte u svojim opravdanim zahtjevima. Ustrajte u obrani svoje budućnosti, budućnosti, svojih roditelja, svojih susjeda, svojih prijatelja. Ovo je i naša domovina, a ne samo njihova.
Hrvatskoj kao ozeblom sunce treba Obama, a oni nam nude obmanu.
Za AKCIJU MLADIH, - Vojmir Sabolić, apsolvent politologije, predsjednik zagrebačkog ogranka
Za STRANKU UMIROVLJENIKA, Stipe Radilović, univerzitetski dipl. oreganizator, umirovljenik
***************
Tekst iz kategorije: Kud plovi ovaj brod,
autor teksta: Walpurga,
iz medija: Hrvatske Novine,
od 25.4.2009
Tema :: Akcije ID#1363 Rec:10
RB1001
|
....
Pronadjeno tekstova: 936
Aproved by IMS.
|
|
Right menu
|
|
Novo
Pratimo Stanje i povijest
Arenaturista
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Oglasni
prostor |
Nema oglasa
Bezoglasni prostor
Za postavljenje banera za udruge i neprofitnih organizacija pošaljite baner i URL
na email!
|
|
|
|
|
|
| |
Copyright © Hrvatske-Novine.com 2005.-2008. - Powered by Macronet software engine
HRV.-