|
|
|
Hrvatske-novine.com
|
|
|
|
|
Kategorija:
Kud plovi ovaj brod
-
- ISPRAVKA DATUMA
Miran prosvjed povodom mafijaških ubojstava
ZAGREB -
Utorak, 18 sati, Cvjetni Trg.
(datum i vrijeme preuzeti s jutarnji.hr)
***************
Tekst iz kategorije: Kud plovi ovaj brod,
autor teksta: Walpurga,
iz medija: Hrvatske Novine,
od  6.10.2008
Tema :: Akcije ID#1273 Rec:3
RB1001
|
Kategorija:
Kud plovi ovaj brod
-
- Miran prosvjed povodom mafijaških ubojstava
Miran prosvjed povodom mafijaških ubojstava
ZAGREB -
Četvrtak, 18 sati, Cvjetni Trg, Zagreb
Zapalimo svijeću, recimo vladajućima i mafijašima što mislimo o njiima.
Ne želimo živjeti u državi u kojoj se čovjeka može ubiti u 11 sati usred bijela dana.
Ne želimo da mafijaši imaju vlastitu državu.
Ne želimo da premijer nakon 66 nerješenih slučajeva mafijaških ubojstava govori kako je "vrijeme za obračun s mafijom"
Želimo Hrvatsku u kojoj možemo izaći u šetnju, na tržnicu ili u izlazak bez straha da nas iza ugla čeka čovjek "u sivoj majci srednjih godina" sa pištoljem u ruci.
ŽELIMO SIGURNOST!
Tražimo li previše?
Contact Info
Email: papa4ever@gmail.com
Location: Cvjetni Trg, Zagreb, Croatia
Pridružite se građanima Zagreba i u svojim mjestima u isto vrijeme organizirajte miran prosvjed sa svijećama.
***************
Tekst iz kategorije: Kud plovi ovaj brod,
autor teksta: Walpurga,
iz medija: Hrvatske Novine,
od 6.10.2008
Tema :: Akcije ID#1272 Rec:4
RB1001
|
Kategorija:
Kud plovi ovaj brod
-
-
ZAGREBAČKI MARATON I INVALIDI
ZAGREB -
U nedjelju, 05.10.2008. je istrčani 17 Zagrebački maraton. Zagrebački maraton je bio međunarodnog karaktera i na njega je su došli maratonci iz 25 zemalja. Na maratonu je sudjelovalo 592 maratonaca i polumaratonaca, a u utrci građana je sudjelovalo više od 8.000 građana. Ove godine su prvi put trkači nastupati s mikročipovima, pa se je za svakog trkača znalo njegovo prolazno vrijeme.. Pobjednici Zagrebačkog maratona su Đuro Kodžo iz Bosne i Hercegovine u muškoj, te Ruskinja Tatjana Perepelkina u ženskoj konkurenciji.
Preseljenjem trase maratona u središte grada, Zagreb je ušao u društvo velikih europskih gradova s jakim maratonom. Na maratonu je sudjelovao i zagrebački gradonačelnik koji je 42195 metara istrčao za 4:49:00.
Maaratonci koji nisu bili baš jako sportski aktivni su trčali polumaraton. Bilo je i onih bez kondicije koji su jednostavno nakon par stotina metara odustali od trčanja i prohodali ostatak.
Promet je bio zabranjen u ulicama kojima se je trčao maraton i polumaraton. Bilo je lijepo gledati maratonce, polumaratonce kako trče, odnosno hodaju središtem Zagreba i na nekoliko trenutaka uživati u dijelovima grada bez prometa.
Šteta što su organizatori maratona zaboravili na jednu skupinu ljudi – na osobe s posebnim potrebama i invalide. tužno je što se na njih stalno zaboravlja kad su razne sportske aktivnosti u pitanju. Invalidima , osobama s posebnim potrebama bi itekako bilo dobro bavljenje sportom i za njih se je mogao u sklopu Zagrebačkog maratona, organizirati jedna mini-maraton , maraton koji je dugačak nekoliko stotinjak metara. Taj maraton bi im puno značio, jer bi pokazao da oni nisu zaboravljeni građani jednog grada, na koje se samo po potrebi neki sjete kad skupljaju političke bodove. Nažalost grad Zagreb, a on nažalost nije izoliran slučaj, kronično nema novaca za sportske aktivnosti osoba s posebnim potrebama, invalide. kao da se radi o građanima nižeg reda.
***************
Tekst iz kategorije: Kud plovi ovaj brod,
autor teksta: Walpurga,
iz medija: Hrvatske Novine,
od 5.10.2008
Tema :: Iz života ID#1271 Rec:5
RB1001
|
Kategorija:
Mišljenja
-
- Reakcije na cenzuru koja se pojavila na Hrvatskim novinama
Napomena: Hrvatske novine se ograđuju od stavova autora
ZAGREB -
###Napomena: Hrvatske novine se ograđuju od stavova autora!###
Ponukan nekim mišljenjima i izjavama, a moglo bi se pritom reći i stavovima, pojedinaca u našoj nam raznim fobijama progonjenoj zajednici, i to od nekakvih nebuloza i represalija viših i svevišnjih, postavio sam si pitanje otkud to dolazi i da li je to pokušaj ponovnog vračanja na staro: „oduzimanje slobode!“ Kontrole mišljenja i raznorazne represalije kako bi se moglo ljude podčinjavati i samim time iskorištavati poznate su svugdje u svijetu, a naročito su se upotrebljavale i upotrebljavaju se u sistemima jednoumlja i diktature. Nametanje mišljenja najlakše se provodilo i provodi se zastrašivanjem i rafiniranim prijetnjama. Te i takve kontrole izražavanja u riječima, slikama, pismu ili čak u ponašanju nije se moglo baš uvijek i provoditi i donekle se iskočilo iz tih okvira kod raznih revolucija potaknutih napretkom. Dakle, sredstva moći iz vana nisu mogla i neće moći za stalno obustaviti proces i napredak i ljudi su već oduvijek zabrane odbacivali ili ih u velikom krugu zaobilazili Takva manipuliranja - kako bi bili poslušni - ne sprezaju ni od davanja obećanja ljubavi i sigurnosti. Iz tih zabrana dalje se razvijaju tabui koji, ako bi ih se prekršilo, prijete raznim sankcijama (iz tih razloga su ljudi izmislili i moral koji u prirodi ne postoji kako bi druge kontrolirali i iskorištavali).
***************
Tekst iz kategorije: Mišljenja,
autor teksta: Miro,
iz medija: Hrvatske Novine,
od 4.10.2008
Tema :: Novine ID#1270 Rec:6
RB45
|
Kategorija:
Amerika otkriva karte!
-
- Ubijanje je jedan od najčešćih uzroka smrti mladih crnaca
Bajna rasna Amerika
ZAGREB -
Amerika i njena Afrostokracija – Nova srednja klasna svijest crnačke populacije u Americi koja se protivi raspadu govora i tradicija u Afro-američkoj donjoj klasi, uličnog engleskog, čemu je razlog slaba edukacija i klasna diskusija koja trese Afro-ameriku. „Come On People! On The Path from Victims to Victors“ (Ajmo ljudi! Maknimo se od osjećaja žrtve i pobijedimo), upozorenje je Cosbya Bila, u svojoj knjizi, Afro-američkoj omladini da ne konzumira Fast-food, droge i da se ne služe psovkama, da surađuju s policijom i da ne krive bijelce za sve svoje nedaće. On nije još napisao ni deset stranica svoje knjige, a već se je svojim Retro-Moralom, kao i svojom kritikom protiv današnje mode („direktno iz hapsa“) raper- pjesama uličnih idioma učinio omraženim. I on prije na ulici govorio Blacktalk-Jargonom, ali naravno smo na ulici. On dalje navodi, u svojoj kritici, kako „ne možemo, npr. u avionu, koji je upravo sletio u Rim, upitati stjuardesu: Whassup?, a ne možeš biti ni liječnik, koji bi svojoj medicinskoj sestri rekao: Dat tumor be nasty.“ Jedan od jasnijih signala u knjizi je upozorenje za mlade koji svakodnevno masovno umiru nasilnom smrću. Ubijanje je jedan od najčešćih uzroka smrti mladih crnaca, čija se starosna dob kreće između 15 i 29 godina. A više od polovice, godišnje počinjenih 16 000 ubojstava, počine crnci koji čine samo dvanaest % stanovništva, dok je 94 % svih ubijenih crnaca ubijeno od strane njihovih crnih sugrađana. Ta očito najjadnija i najugroženija populacija američkog društva čini po zatvorima diljem USA 44 % svih zatvorenika, jednu trećinu svih beskućnika, dok u ponekim gradovima njih 50% prijevremeno napušta školu. „To je ravno ludilu!“, kaže Cosby, i tu mu ne može nitko prigovoriti, jer brojke ne lažu. Kod daljeg navođenja Cosby savjetuje, da treba ostati cool („Mi smo pronašli cool“) i zaboraviti to što vrijedi kao hot. Rapper npr., čiji Trash-Talk on izvodi iz robovske tradicije, jedne „direktne u lice konfrontacije“i ohrabruje jedan verbalni način. Gangsta Rap, koji se služi mizantropnim slikama nasilja i silovanja, ne pokazuju ništa drugo nego nesigurnost crnih muškaraca, „koji se tako i tako već osjećaju u društvu bijelaca“, i u pogledu na snažne žene. U daljem on navodi „Nemojte imitirati govor robovlasnika i mase spremne na linč!“. Nasilje započinje već kod izgovora. Jednostavno ne postoji nikakav pozitivan ili cool odnos, od toga da jedan drugog ponižavate riječima „nigger“, „nigga“, „hos“, „bitches“. Da bi dalje indignirano primijetio: „Ono dijete koje već kod prvih riječi ne prepoznaje, I have a dream' od Martina Luthera Kinga, poznaje napamet cijeli tekst ,Make that Ass shake'“, i nadodaje, kako bi probudio i one zadnje koji nemaju poima, dio pjesme „Wait (The Whisper Song)“ an: „Ay bitch! Wait 'til you see my dick / Wait 'til you see my dick / Ay bitch! Wait 'til you see my dick / Imma beat dat ***** up.“
Slušam ove domaće rappere i prosto me bodu izgovorene riječi i ne mogu vjerovati na šta se ti tekstovi svode, sve same psovke i negativnosti bez imalo optimizma!
***************
Tekst iz kategorije: Amerika otkriva karte!,
autor teksta: Miro,
iz medija: Hrvatske Novine,
od 3.10.2008
Tema :: Razmišljanja bez analiza ID#1269 Rec:7
RB21
|
Kategorija:
Rasna, vjerska, nacionalna
-
- Da li znamo koliko se milijardi godišnje potroši na naoružanje a koliko treba da se utoli glad u svijetu
Milijarde za naoružanje i Crkvu
ZAGREB -
Milijarde za naoružanje i Crkvu
Da li bi trebali znati koliko se milijardi $ godišnje potroši na naoružanje, a koliko bi trebalo milijardi $ da se utoli glad u svijetu? U svijetu, što bi nas se itekako trebalo ticati, se potroši ni manje ni više nego 860 milijardi US$ na naoružanje, a „samo“ 20 milijardi US$ bi trebalo da se utoli glad u svijetu. Paradoks ne može biti veći kada se zna da godišnje na ovome planetu od gladi umire oko dva milijuna djece. Od te navedene cifre od 20 milijardi svojim crkvenim porezom zapadnjačka Crkva ubire, primjerice samo u Njemačkoj i Italiji, godišnje (4,5 milijardi $ u Italiji i 14 milijardi u Njemačkoj) upravo tu sumu $ koja bi bila potrebna da se utoli glad gladnih u svijetu. Postavlja se pitanje da li bi ovakvo ponašanje tolerirao utemeljitelj Crkve Isus Nazarećanin? Ne bi trebalo nekakvo specijalno logično razmišljanje kako bi se vidjelo u kojem grmu leži zec. Tko bi razuman tu još povjerovao da je upravo Bog naredio stvaranje baš takve Crkve. Bog bi trebao biti ljubav, a ako je on ljubav onda bi i Crkva trebala biti predstavnik ljubavi i samim tim opraštati a ne proklinjati. U svojoj je pripovijetki Lav Nikolajević Tolstoj (izdaje ih nakon njegove smrti njegov sin u svibnju 98. i nakon toga ga se optužuje radi klevetanja Boga) piše kako je nakon Golgote, gdje Isus umire na križu, Sotona pao u najdublji ponor pakla i to radi toga što su ljudi nakon Isusove smrti nastojali da njegovo učenje sprovedu u djelo. Automatski je bilo manje svađa. Ljudi su se međusobno mirili, a vrag više nije imao posla. Pakao je zjapio prazan. Ali nakon dužeg vremena opet nastaje buka u paklu. Potpuno veseli u pakao su došli nekoliko niže razrednih vragova i to s bakljama, a Lucifer ih priupita: „Dečki što se dešava?“, a oni mu odgovoriše: „Pakao radi ponovno punom parom!“ Pa kako ste to uspjeli, zapita ih glavni Sotona. Drugo rangirani vrag mu odgovori: „Došao sam na ideju stvoriti Crkvu“. Tolstoj nadalje piše kako je stvaranjem Crkve opet unesena svađa među ljude. Opet je stvorena jedna elita u društvu, koja je ljude ponovno počela iskorištavati i podčinjavati, a to isto radi i čini država.
Napomena: Hrvatske novine se ograđuju od stavove autora!
***************
Tekst iz kategorije: Rasna, vjerska, nacionalna,
autor teksta: Miro,
iz medija: Hrvatske Novine,
od 3.10.2008
Tema :: Razmišljanja bez analiza ID#1268 Rec:8
RB4
|
Kategorija:
Kud plovi ovaj brod
-
-
KAKO SIJEŠ TAKO ŽANJEŠ
ZAGREB -
Postoji stara narodna poslovica: "Kako siješ tako žanješ." Ona sve više i više dolazi do izražaja.
Ovih dana je hrvatsku javnost protresla afera „Indeks“ u kojoj se je pokazalo kako su neki sveučilišni profesori uveli na svoje fakultete tržišnu ekonomiju i za šuškave novčanice u stranoj valuti prodavali ispite i diplome. riječi jednog korumpiranog profesora koji je uhvaćen u akciji „Indeks“. “Tko je siromašan, neka uči, a bogati neka plaćaju za upis na fakultet i polaganje ispita“ ocrtavaju filozofiju po kojoj su funkcionirali trgovci ispitima i diplomama. Trgovci ispitima i diplomama , koji nažalost pripadaju i akademskim građanima svoji potezom su pogazili sve ono za što su se borili hrvatski akademski građanima godinama, desetljećima, stoljećima – širenje znanja i moralnih vrijednosti među hrvatskim narodom. Riječi Tko je siromašan, neka uči, a bogati neka plaćaju za upis na fakultet i polaganje ispita“ pokazuju svu tragediju jednog društva u kojem su se neke moralne i etičke vrijednosti totalno preokrenula.. Pokazuju i potpuno neznanje da se na fakultetu ne stiče samo znanje već se uči i i kako doći do njega. Postoji razlog zbog kojeg su stranci jako zainteresirani za diplomante i postdiplomante sveučilišta i zemljama u tranziciji. Bez puno ulaganja u nečije znanje dolaze do sposobnih ljudi koji će raditi u njihovim institutima i firmama. Drugim riječima oni koji smatraju da se novcem može kupiti ispit i diploma, ne znaju da se time ne može kupiti i znanja i da indirektno na podrivanju Hrvatske, iz neznanja se pretvaraju u njenog neprijatelja. Kako će netko tko nije zagrijao stolicu i naučio učiti moći sudjelovati u izradi nekog projekta i njegovoj provedbi. Zbog toga se ne mora čuditi što se događaju slučajevi Kupsko jezero u Zagreb, slučaj karlovačka pivovara i slučaj Rockwool u Pićanu., problemi s prometom u većim mjestima prilikom nekog događanja.
***************
Tekst iz kategorije: Kud plovi ovaj brod,
autor teksta: Walpurga,
iz medija: Hrvatske Novine,
od 2.10.2008
Tema :: Hrvatska danas ID#1267 Rec:9
RB1001
|
Kategorija:
Pisanje povijesti
-
- Depotistička korupcija komunističkog kadra
Propast socijalizma
ZAGREB -
Propast socijalizma
Krajem 80-ih godina prošloga stoljeća postalo je očito (nekima) da se nešto događa i da svijetu predstoje velike političke i ekonomske, i to promjene koje pored ostalog naročito zahvaćaju tzv. «drugi» svijet s vodećim Sovjetskim Savezom. Taj tzv. svijet realnog egzistirajućeg socijalizma postao je podložan potrebnim (više-manje dramatskim) promjenama. Sovjetska se je ekonomija u porastu, u svim sektorima vidljivo redinamizirala i to u: brutonacionalnom proizvodu, industrijskoj proizvodnji, poljoprivredi, investicijama, produktivnosti radnika kao i s tim usko povezanog dohodaka po glavi stanovnika. Kao najznačajniji izvoznik (strojeva, transportera i metala) u 60-tim g. to se mijenja podložno procesima i događajima na svjetskoj pozornici da bi se eksport minimirao 1985. (53%) na još samo naftu i plin. U isto se vrijeme (osim ovog navedenog) događa i izlazi na scenu još nešto sasvim interesantno a projicira se u riječi «nomenklatura» (cjelokupnost). Naime tu se radilo o disidentima (frustrirani opozicionisti, npr. Trocki u Rusiji i Đilas u Jugoslaviji) koji već znatno ranije prikazuju potencijalne birokratske degeneriranosti u društvu u kojem se nalaze kao i depotističku korupciju komunističkog kadra. Upravo taj pojam, koji se koristi u administrativnom žargonu tadašnje komunističke partije Sovjetskog Saveza, pokazivao je slabosti stranačke birokracije brežnjevskog vremena: «na jednu kombinaciju stvorenu iz inkompetencije i korupcije.» (nekako i danas vrlo dobro poznato?!). Činjenice pokazuju da se je Sovjetski sistem održavao na samo još protekciji, nepotizmu i gotovom novcu.
Svi komunistički režimi 20. st., započevši od SSSR-a, bili su uvjerenja i osjećaja da su za razliku od Zapada kulturalno zaostali i da se nalaze na periferiji naprednog i paradigmatskog civilizacijskog centra svijeta. Tako je Sovjetski Savez još od vremena Staljina patio od osjećaja manje vrijednosti, i to zbog intelektualne i tehničke zaostalosti u odnosu na Zapad.
Gorbačov započinje svoju kampanju s dva slogana transformacije Sovjetskog socijalizma: Perestrojkom (obnova ekonomskih i političkih struktura) i Glasnost (sloboda informacija). Ako se nekom pojedincu uopće može pripisati zasluga za završetak 40. godišnjeg Hladnog rata, onda Gorbačovu. Dakle ako se uđe dublje u problematiku raspada jugo- i istočno-euro-sovjetskog socijalizma onda se može spoznati da je politika u stvari ta koja uspijeva dovesti taj dio svijeta do njegovog raspada.
Svaki peti čovjek na našem planetu je Kinez. 94% stanovništva u Kini su Han-Kinezi.
Iz Kineske statistike iz 1952. bilježi da je u Kini u vrijeme komunističkog preuzimanja moći prosječni Kinez živio od pola kg riže ili pšenice na dan i da je konzumirao nešto oko 0,08 kg čaja na godinu, a iz statističkih tablica iz 1989. da si je prosječni Kinez mogao tek svakih pet godina priuštiti novi par cipela. (574. Hobsbawm) Između 1949 – 1956, znači u vremenu od sedam godina, seljaci su uspjeli povećati žetvu za više od 70%.
Miješanje Kine u Korejski rat 1950 – 1952 nosi pobjedu nad SAD-om. Od 1956. pogoršavaju se odnosi Kine sa SSSR-om, da bi 1960. posljedica za Kinu bila u potpunosti prekid tehničke i materijalne pomoći iz Rusije. To uskraćivanje pomoći bilo je popraćenom velikom glađu koja teško pada osiromašenom Kinezima, ali nije bila glavnim uzrokom krize nego je ona više ležala u prebrzoj dvogodišnjoj kolektivizaciji poljoprivrede (1955 – 1957), velikim industrijskim napretkom (1958) i desetgodišnjom kulturnom revolucijom, koja 1976 završava Maovom smrću.
Kada komunisti u Kini 1949. g. preuzimaju vlast (nakon toga što im je uspjelo u kratkom građanskom ratu pobijediti i skoro istrijebiti Komintang vojsku) bivaju priznati kao pravi nasljednici carske dinastije.
Da će kineski komunizam preživjeti 20. st. i uspješno preći u 21. st. i nije za čuđenje, naime on bazira na nacionalnoj ideologiji. Za većinu Kineza u prvoj liniji Kineska revolucija znači restauraciju, koja za je za njih uspostavljanje reda i slobode, općeg dobra, vladajući sistem i uzdignuće jednog novog velikog civilizacijskog imperija.
U suprotnosti s komunizmom sovjetskih karakteristika, nema kineski komunizam nikakav efektivni direktni odnos s Marksom ili Marksizmom. Kineski komunizam je pokret koji nastaje poslije – vremena oktobarske revolucije i u Kinu preko Lenjinovog, ali pored svega ponajviše preko Staljinovog «Marksizma - Lenjinizma». Ispod marksističko-lenjinističke krinke nalazio se skriven Kineski utopizam (naravno da i Kineski utopizam kao i sve socijalne revolucije ima podudarnosti s Marksizmom) utjelovljen je u osobi Maoa, koji cijelo vrijeme svoje diktature ne izlazi iz zemlje. Mao se točno držao i to bez predrasuda Marksovih i Lenjinovih aspekata, koje koristi u njegovoj jedinstvenoj viziji kada mu to najviše odgovara kako bi ih mogao opravdati. Za Maa pretpostavka jednog idealnog društva bila je stvaranje udruženog kolektiva potpunog odobravanja koja je značila: «totalnu negaciju osobe, koja bi sve svoje osobine u kolektivu izgubila.» Po Mau je kolektiv najviše dostignuće društva «jedna vrsta kolektivnog misticizma.» Takvo mišljenje i stavovi su u stvari u potpunosti protivni klasičnom Marksizmu, jer klasični Marksizam, manje-više svojom teorijom zagovara potpuno individualno oslobođenje i ostvarenje. Lenjin nije nikad zaboravio (usprkos njegovim vjerovanjima u značaj političke akcije i odluke) činjenicu da je čak i najjača politička volja podložna praktičnom ograničenju. Čak je i jedan od najvećih diktatora u povijesti čovječanstva Staljin sam došao do spoznaje da su i njegovoj autokratskoj moći stavljene granice (bilo koji režim, tako Fukuyama, primoran je oslanjati se na bilo kakvu formu legitimiteta, jer «niti jedan diktator ne može vladati samo nasiljem). Samo zna se, ili bi se trebalo znati, da ljuti revolucijski požar prebrođuje sve materijalne prepreke.
U ta vremena je bilo biti «komunjara» svrsishodno i odlična alternativa.
Kina uspijeva (1958. - 1960.) u bezbrojnim malim i slabo funkcionalnim topionicama više nego utrostručiti svoju proizvodnju čelika. 1958. stvaraju se u rekordnom vremenu od dva mjeseca Maovim direktivama 24000 narodnih seljačkih komuna. One su bile u potpunosti komunističko destruktivne i to zbog kolektivizacije svih društvenih sektora i bivaju, zbog nefunkcioniranja u kratkom roku, kao što su i stvorene, sveopćom pasivnošću ukinute.
Mao je imao urođeno nepovjerenje prema intelektualcima koje ga navodi u desetogodišnjoj kulturnoj revoluciji ka afektivnom ukidanju visokog obrazovanja, da bi tadašnje intelektualce poslao u sela na teški fizički rad radi preodgoja.
Usprkos tim makinacijama i provedenom demagogijom nad narodom Kinezima nije bilo toliko loše kao ostalom siromašnom trećem svijetu. (npr. konzum životnih namjernica u Kini na kraju maovog diktatorstva bio je, u usporedbi s ostalim zemljama trećega svijeta, iznad srednjeg prosjeka a prosjek življenja se od 1949. sa 35. povećao na 68.). Činjenice govore za sebe i nije za izostavit da se u vrijeme Maa kinesko stanovništvo od 1949. sa 540 milijuna, i njegove smrti 1976. povećalo na 950 milijuna. Za razliku od Sovjetskog Saveza Kina nije pod vodstvom Maa provodila masovnu urbanizaciju i tek se osamdesetih godina 20.st. smanjuje seljačko stanovništvo na manje od 80%.
Dakle usprkos gladi i problemima uspijeva Kinezima, naročito nakon smrti diktatora i dolaskom pragmatičnog Deng Xiaopinga, što vidimo i osjećamo danas, na svim sektorima postati vodeća svjetska sila (nakon olimpijskih igara lete uz Ruse i Amerikance u svemir i svojim naivitetom prema zaradi ne biraju sredstva i truju si djecu).
***************
Tekst iz kategorije: Pisanje povijesti,
autor teksta: Miro,
iz medija: Hrvatske Novine,
od 1.10.2008
Tema :: Propadanje ID#1266 Rec:10
RB45
|
....
Pronadjeno tekstova: 839
Aproved by IMS.
|
|
Right menu
|
|
Novo
Pratimo Stanje i povijest
Arenaturista
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Oglasni
prostor |
Nema oglasa
Bezoglasni prostor
Za postavljenje banera za udruge i neprofitnih organizacija pošaljite baner i URL
na email!
|
|
|
|
|
|
| |
Copyright © Hrvatske-Novine.com 2005.-2008. - Powered by Macronet software engine
HRV.-