Hrvatske-Novine.com · Komentari i vidjenja · Jutarnji · Vecernji · HINA · Kritike vlasti
Istra · Dalmacija · Zagreb ·
·Hrvatske novine su kritika loših stvari i događanja u današnjoj Hrvatskoj. Ukoliko želite čitati pohvale i hvalospjeve slušajte hrvatski radio i televizijske postaje u vrijeme kada političari govore o svojim uspjesima. Mi otvoreno govorimo o pljački (bez obzira ako je pokrivena odlukama sudova).
   About Us |  Info |  Kategorije |  Tekstovi |   English | Deutsche
rolex replica

Kategorije
Važne teme
Grupa Pi-5
Povijest privatizacije
Istra

 Istra na webu

   Istra vijesti na webu
 
Dalmacija
Zagreb
Turizam
Posao
  Poslovni prostor
  Dionice
  Cijene Dionica
Hrvatske-novine.com
Tekstova: (44) Svi tekstovi...

Kategorija: Povijest  -  Više èlanaka iz kategorije :: Povijest
Više èlanaka iz iste grupe...Životinjsko carstvo - Rimsko carstvo se doduše raspalo, ali se ne bi smjelo zaboraviti kako je na njegovim temeljima uzdignuta današnja Europa 

Etnogeneza i patologija
ZAGREB 


Rimsko carstvo
Ne znam koliko je to vrijeme Rimljana baš važno za nas kao i za sve ostale Germanske i ne Germanske narode, naročito onda kada se zna kako je nakon Rimljana njihove visoka kultura bila devastirani od strane barbara. No jedno je sigurno, ostavili su nam više nego srednji vijek (barem onaj rani prije Renesanse), sa svojom perverznom crkvenom Inkvizicijom i Križarskim ratovima.

Rimsko se je carstvo rasprostranjivalo od Škotske do Sahare i između Crnog mora i Gibraltara. Na tom je svom relativno velikom teritoriju spajalo različite narode i različite rase. Taj se dio današnje Europe povezivao ponajprije prometnim vodenim ali i onima na kontinentu putovima kao i jedinstvenim govorom, a zatim zajedničkim za sve građane pravom i na kraju kršćanstvom. Kako je to carstvo u svojim prapočecima nastalo bilo je mnogima sve do njegove propasti u 5. st. poslije Krista nepoznato. Pa ipak, iako je trajalo 1000. g. Italiju malo po malo osvaja mali poljodjelski narod. Međutim uz sve nepoznanice toga vremena također nitko nije znao kako je točno njegov zavičaj koji se dijelio na gotovo 40 provincija nastao. Svima njima bez obzira bili oni u Germaniji ili Aleksandriji, Španjolskoj ili Maloj Aziji, su pripadale igre, termalna lječilišta i teatar, koji su bili dio tadašnje svakidašnjice. Takav je Rimski način života osvojio više svijeta nego njegova vojska. U zaborav je svakako palo vrijeme Republike kada je još cijela moć bila u rukama senata i narodnog vijeća, gdje su rijetke plemićke obitelji upravljale instancama i provincijama. Između ostalog prošlo je više od 400. g. kako je Augustus svu moć u carstvu koncentrirao u svojoj osobi i kako je stvorio Rimsko carstvo. U sljedećim stoljećima mnogi su rimskog Cara poistovjećivali s bogom, a podizali su im čak i hramove.
Pobjedom Kršćanstva i Ediktom tolerantnosti cara Konstantina, potiskuju se Rimski bogovi. Pred kršćanskom su se crkvom i njezinim simbolima morali povući dotadašnji rimski hramovi sa svojim božanskim statuama, a Papa, nasljednik Petra, nastupa kao poglavar Kršćanskog Rimskog Carstva.
Rimsko carstvo se doduše raspalo, ali se ne bi smjelo zaboraviti kako je na njegovim temeljima uzdignuta današnja Europa. Dio tih vremena naši su današnji svekoliki, raznoliki, religiozni, kulturni i govorni korijeni. Ako je to tako onda bi trebali znati i nasljednike 1000-ljetnog Rimskog carstva.
Stari Germani su bili jedan od europskih naroda vezan uz obradu zemlje, života na njoj i ovisnog od zemljoradnje i stočarstva. Njima, kao Rimljanima, nije bio poznat život u gradovima. Gotovo sve što je bilo potrebno za život stvarale su si velike obitelji same. Samo za poneka područja bila su potrebna specijalizirana zvanja, kao što je to bio npr. kovač. Ono što se nije moglo proizvesti to se dobivalo mijenjanjem. Pojedinac je živio u zajednici svog plemena koje mu je pružalo zaštitu i skrb. Nije postajao neki red plemenske prisege.
No s prodorom Huna započinje seoba Germana, a Rimsko se carstvo raspada i nestaje jedinstvo Sredozemlja. Na bivšem teritoriju Rimskoga carstva stvaraju se mnogobrojne germanske države od kojih – osim Francuske – nisu imale trajnost.
Jednim od zadnjih pokušaja obnavljanja Rimskog carstva s njegovom bivšom širinom i snagom čini istočno rimski car Justinian, no nakon njega sva se osvojena područja ponovno pod njegovim nasljednicima raspadaju.
Nasljednikom Rimskog carstva pripadali su također i pristaše Muhamedovog učenja. Islam se širi oko južnog Sredozemlja pa sve do Španjolske, koja postaje prosperitetnom arapskom provincijom. S tog područja dospijevaju rezultati arapske znanosti u Europu.
Jedna stabilna i trajna tvorevina u vrijeme seoba bilo je Franačko carstvo. S posljedicama za budućnost bio je prijelaz Merowingera Chlodwiga na Rimo – katoličku vjeru, kao i sklopljeni savez karolinškog Hausmeiera (lat. Maiordomus) Pipina s Papom.

 


***************
Tekst iz kategorije: Povijest,  autor teksta: Miro,  iz medija: Hrvatske Novine,   od  12.12.2008. 
Tema :: Životinjsko carstvo  ID#1337 Rec:1  RB0
Izvor teksta

Kategorija: Povijest  -  Više èlanaka iz kategorije :: Povijest
Više èlanaka iz iste grupe...Životinjsko carstvo - pojam demokracija izranja po prvi put u antičkoj Grčkoj 

Etnogeneza i paqtologija
ZAGREB 


Antička Grčka
Gledano na našu današnju domaću demokraciju koja sve više liči na nekakvu razularenu burlesku morali bi se prisjetiti i osvježiti pamćenje odakle nam taj pojam i način vladavine dolazi, i naravno od koga i kako je stvoren.
Nešto oko 2000. g. prije Krista nastanjuju Grčka plemena Balkanski poluotok, otočja i obale Egejskog mora gdje grade politički mnoge manje nezavisne gradove države. Na sebe su s kulturnog stanovišta gledali kao na jedno jedinstvo, jer su se služili istim jezikom, a obožavali su i iste bogove. Iz mnogobrojnih Grčkih polisa izdvajaju se još i danas dva od njih, Sparta i Atena. Sparta u vrijeme seoba utjelovljuje ratničku državu, a Atena u 6. st. prije Krista razvija prvu demokraciju. Dakle, pojam demokracija izranja po prvi put u antičkoj Grčkoj. Jedan od starijih pisanih izvora koji piše o povijesti demokracije je bio Herodot (484. – 425. pr. Kr.) koji u V. stoljeću prije Krista bilježi kako Kleisthenes uvodi „demokratia“ u Ateni. Tu antika doživljava klasičnu demokraciju 0d 508./507. do 322. svoj procvat s dalekosežnom samovladom atenskog građanstva. Ali, kao i uvijek zbog ljudskog ega, već se u to vrijeme ona nalazi na udaru kritike i to ponajprije od predstavnika grčke filozofije Platonom (427 – 347 pr. Kr. Koji svoju kritiku zasniva na vlastitom lošem iskustvu zbog atičke demokracije, njenog mijenjanja ustava, poraza i raspada tijekom peloponeskog rata Atene protiv Sparte od 431. do 404. pr. Kr.) i Aristotelom (384. – 322. pr.Kr.). Oni pojam demokracije poistovjećuju s „vladavinom rulje“, vladavina sirotinje, needucirane mase koji kao takav ostaje negativno obilježen (tek se u novije vrijeme, naročito tokom američke i francuske revolucije u 18. st. dobiva pojam demokracije svoj ponovni prapočetni pozitivni značaj).
Spartanci i Atenjani su bili ponosni na svoju slobodu koju početkom 5. st. brane od prijetećeg uništenja velikog Perzijskog carstva. Nakon toga Atena stvara glavnu vladavinu nad Grcima na području cijelog Egejskog mora i stvara u vrijeme Perikla klasičnu Grčku kulturu. Atenska se Akropola ukrašava hramom dok bojanje vaza dostiže svjetsku važnost, tada nastaje i teatar, a filozofija se razvija kao znanost.
Nakon dugog spomenutog rata Sparta i Atena gube svoju prevlast. Na kraju 4. st. mladi makedonski kralj Aleksandar organizira cjelokupnu Grčku vojsku protiv Perzijskog carstva i pri tom osvaja cijeli orijent sve do rijeke Ind. Doduše njegovo se carstvo brzo raspalo ali se je Grčka kultura proširila po cijelom istočnom Sredozemlju i nastaje kao svjetska kultura Helenizam.
Još i danas u cijelom se svijetu osjeća utjecaj Grčke kulturne umjetnosti, literature, znanosti i politike. Kako se to može objasniti? Antički su Grci od samog svog početka bili vrlo slobodni i samosvjesni u odnosu prema svojim bogovima. Za razliku od Egipćana oni nisu nikad svoje vladare činili bogovima. Zbog tog su sve više dobivali na slobodi i time čak došli do prvih znakova demokracije, ljude su stavljali u središte svoje umjetnosti i svijet, uopće, objašnjavali prema svojim vlastitim promatranjima i razmišljanjima.
Zar bi nam nakon ovog trebao zaključak? Ne ne bi. A zašto? Pa zar nije neko, jedan naš biser, ne tako davno rekao (e gluposti li) kako je naša demokracija najbolja na svijetu(!)
 


***************
Tekst iz kategorije: Povijest,  autor teksta: Miro,  iz medija: Hrvatske Novine,   od  11.12.2008. 
Tema :: Životinjsko carstvo  ID#1336 Rec:2  RB0
Izvor teksta

Kategorija: Povijest  -  Više èlanaka iz kategorije :: Povijest
Više èlanaka iz iste grupe...Životinjsko carstvo - u dolinama rijeka Nila, Eufrata i Tigrisa nastaju visoko razvijene prve u povijesti ljudske kulture 

Prve razvijene kulture na Nilu i Eufratu
ZAGREB 


Prve razvijene kulture na Nilu i Eufratu
Prema svim saznanjima moderne znanosti stvara nam se današnja civilizacija koju mi više-manje i poznamo procesualno tisućljećima. Od vrhunskih otkrića i pronalazaka ljude muče i mučile su oduvijek razne boleštine i naravno budalaštine. Boleštine, tu najprije mislim na virusna ali i druga oboljenja izazvana subjektima iz vana, ali i onima koje su u čovjeku od samog rođenja genetski usađena – naročito ona psihosomatska. Kada pišem o budalaštinama onda mislim u prvom redu vođenje ratova iz razno raznih pobuda, ponajprije ljubavi i mržnje. No, spominjući razne civilizacije – a tako i ovu našu – su sve bile osuđene na propast. Osnovni razlog tim tragedijama je oduvijek bio i bilo u samim nama, ljudima. Čovjek nije nikada bio niti će ikada bit zadovoljan sam sa sobom i svojom okolicom i zajednicom. Nije teško pogoditi radi čega: „zbog malog, neodgojenog i zapuštenog ega“ bio bi moj odgovor. No, vratimo se mi našoj temi i vidimo gdje (nastavljajući se na prethodni tekst) nastaju, nakon navedenog kamenog doba, prve civilizacije.

Dok se Europa još nalazila na nivou ranog kamenog doba, u dolinama rijeka Nila, Eufrata i Tigrisa nastaju visoko razvijene prve u povijesti ljudske kulture (oko 4000 g. p.n.e. Zajedničko obilježje tih visoko razvijenih kultura bilo je: neposredna vladavina boga - faraona, pronalazak pisma, nevjerojatni pomaci na području arhitekture, kulture, pravni sistem, diferencirane pretpostavke o bogu i religiozni običaji. Ovaj se vremenski period, dakle od stvaranja prvih visokih kultura pa sve do propasti Rimskog carstva naziva Antičko doba.) i kasnije u dolinama Indusa (oko 2500 g. p.n.e.) i Huanghoa (1500 g. p.n.e.).
Rijeke su te koje su ljude natjerale na zajednički rad svojih stanovnika i upravo je ta „prisila“ na zajedništvo jedan od razloga za stvaranje prvobitnih država. Samim time se je moglo samo uz pomoć dobro smišljenog sistema navodnjavanja za život neophodne vode doći do proizvodnje viška hrane. Upravo radi tog viška više nije bilo potrebno da svi ljudi rade na poljima kao poljodjelci, nego su se mnogi specijalizirali i usavršili svoja znanja kao rukotvorci, činovnici, svećenici, znanstvenici i umjetnici.
Uz to je religija u životu ljudi igrala jednu od važećih uloga (svaki je Egipćanin vjerovao u zagrobni život). Tako nastaju kao tehničko majstorsko čudo i piramide koje su služile faraonima (još se ne zna zašto, ali se kao i uvijek sumnja) kao velike grobnice. Ta dobro očuvana „groblja“ značajni su nam izvori informacija o tadašnjem životu. Vladar je važio za božanstvo – što nam je i danas vrlo dobro poznato -, ili pak kao sin najvišeg boga. Samim tim bila je vladavina vladara i religijski opravdana i kao takva se i danas opravdava. Pismeni su činovnici i svećenstvo nadgledali izvršenje kraljevske zapovijedi i računali su se u gornji društveni stalež. Zadaća zajednice i opskrba na užem prostoru zahtijevale su strogost. To je bio početak stvaranja država s učinkovitom upravom. Tako nastaje u Egiptu veliko centralno carstvo rukovođeno iz glavnog grada. U Mezopotamiji se stvaraju više manjih gradova država. Gradovi su kao politički, kulturni i privredni centri bili obilježeni zidovima, vratima, hramovima i palačama, kanalima i silosima.
Prije nešto otprilike 5000. g. ljudi koji su živjeli u tim riječnim kulturama pronalaze pismo. Ono omogućuje kontrolu i ispitivanje svih procesa kao i bilježenje značajnijih misli i iskustva. Pored pisma, znanstvenih spoznaja, tehničkih pronalazaka i jedne samostalne umjetnosti i literature obilježjima visoke kulture pripadaju još i pravo i zakoni.
 


***************
Tekst iz kategorije: Povijest,  autor teksta: miro,  iz medija: Hrvatske Novine,   od  10.12.2008. 
Tema :: Životinjsko carstvo  ID#1335 Rec:3  RB30
Izvor teksta

Kategorija: Povijest  -  Više èlanaka iz kategorije :: Povijest
Više èlanaka iz iste grupe...Životinjsko carstvo - Ti su prvi ljudi živjeli od lova 

Etnogeneza i patologija „modernog“ čovjeka
ZAGREB 


Etnogeneza i patologija „modernog“ čovjeka

U sljedećim tekstovima pokušat će se na jedan drukčiji način prikazati procesualni razvojni put današnjeg svim mogućim problemima mućenog tzv. "modernog„ čovjeka koji za sebe kaže (barem neki koji tako tvrde, a muče ih kompleksi manje ili više vrijednosti razni egomani i egocentrici) da je kruna stvaralaštva svevišnjeg. Dakle, prikazati od samog početka – kronoloških ratova - pa sve do današnje nam krize, trovanja dimnjacima i razno raznih budalaština.

Prema arheološkim istraživanjima prvi dokazi o ljudskom postojanju (ostaci prvih hominida pronađeni su u istočnoj Africi) datiraju negdje oko 5 milijuna godina unazad. Od tih pra-predaka razvio se u jednom velikom vremenskom razdoblju procesualno današnji, barem donekle po izgledu moderni čovjek.
Ti su prvi ljudi živjeli od lova, udisali su svježi i čisti zrak, skupljali su jestivo nezagađeno bilje i živjeli su kao nomadi prateći divlje životinje koje su im služile za hranu i odjeću a bile su bez stereoida i genetskih manipulacija. Pravili su si oruđe i oružje iz kamena, drveta i kostiju (vremenska podjela ljudske prapovijesti djeli se prema materijalu iz čega su izrađeni predmeti, znači prema kamenu, kameno [današnji „moderni“ naziv Rock-wool] doba, brončano prema bronci i željezno, prema željezu) i s vremenom naučili da ovladaju i da se služe vatrom. Njihove su prvobitne zajednice bila plemena, jer su samo tako u svakidašnjoj borbi za život mogli preživjeti i opstati. Ta najstarija i najduža epoha ljudskog bivstva, koja se je stalno mijenjala iz ledenog u toplije doba, naziva se Kameno doba i obuhvača 99% ljudske povijesti. To doba završava s zadnjim Ledenim dobom nešto prije više od 10 000 g. n. e.. U nadolazećem vremenu ljudi su naučili obrađivati zemlju, i to najprije u euroazijskom a zatim i u europskom djelu kontinenta. Od nekadašnjih nomada nastaju poljodjelci sa stalnim prebivalištem u seosko sličnim zajednicama u kojima su više većih obitelji stvarale srodstva. Tu su prema svojim potrebama pripitomljivali divlje životinje, gradili nastambe, prilagođavali su si žitarice i učili obrađivati zemlju, da bi si uz to naučili stvarati si i zalihe. U to su se vrijeme stvarala i nova oruđa i alati koji su bili od velike koristi za takvu prvobitnu agrarnu privredu. Pored ostalog stvorili su plug, razna probušena i naoštrena sječiva, kotač i tkalački stol. Osim ovog navedenog ljudi su se još bavili i grnčarijom i slikarstvom.
Ova se epoha prve zemljoradnje i pripitomljavanja divljih životinja naziva mlado kameno doba. Prijelazom s nomadskog u poljodjelatnu životnu formu predstavlja jednu važnu promjenu za čovječanstvo i njihovu povijest.
U metalno doba čovjeku uspijeva doći do metala i da njegovoj obradi. Iz legure bakra i cinka stvara broncu iz koje si stvara oružje, alat i nakit. U to vrijeme nastaje i trgovina sve širih razmjera, a uz to i novostvorena podjela rada iz koje se razvijaju nova prva zvanja i profesije.
Prije nešto više od 800. g. p. n. e. broncu zamjenjuje u srednjoj Europi željezo. Naročito su se stari Kelti razumjeli majstorski u obradu ovoga metala i postaju s tom vještinom nosioci kulture Željeznog doba u Europi.
 


***************
Tekst iz kategorije: Povijest,  autor teksta: Miro,  iz medija: Hrvatske Novine,   od  7.12.2008. 
Tema :: Životinjsko carstvo  ID#1332 Rec:4  RB0
Izvor teksta

Kategorija: Banana država  -  Više èlanaka iz kategorije :: Banana država
Više èlanaka iz iste grupe...Dobri gospodar i loš gospodar - Za lažljive debeloguze političare, naročito onog cerekala s brčićima i ježevom frizurom 

Dolaze blagdani, a u džepovima propuh
ZAGREB 

Dolaze blagdani, a u džepovima propuh
Zaokupljeni zbog nadolazećih blagdana trgovinom (manje-više, ovisno od situacije u plitkome i probušenome džepu) ovih dana, ali i programima i permanentnim lažima „onih gore“ kako treba stisnuti remen, kao i cijeli cirkus zbog nedemokratskih hapšenja zbog izjava „Stegnite Vi svoj remen bando lopovska“ Facebook akcije, zaboravljamo na onu (za one koji su u većini) mučnu svakodnevicu i ono što nam je prošlih mjeseci zadavalo najviše brige i glavobolju, naime cijena benzina. Iako su cijene nafte na svjetskom tržištu pale za 100 $ po bačvi, a znamo kako je to bio krivac za povećanje cijena životnih namjernica i svega ostalog, te cijene, gle drskosti, sada ne padaju. Za lažljive debeloguze političare, naročito onog cerekala s brčićima i ježevom frizurom, koji zbog svoje debljine jedva stane u Tv ekran - a bavi se našim novcima, boli džon i ona stvar što cijene ostaju iste, nepromijenjene. No vratimo se nafti i sve ostalo vezano uz nju.
Gledano dalje u budućnost cijena nafte će ponovno porasti. Za pojedine naftne –certifikate (stvoreni zbog cijena nafte na svjetskim tržištima) moglo bi ukratko ići ko podmazano.
11. srpnja bio je zadnji dan kada je barel nafte iznosio na tržištu 148 US$. Tek, da se podsjetimo, je na početku godine cijena nafte prešla po prvi puta u povijesti crtu od 100$. Tom ekstremnom povećanju cijena, što smo sada i svjedoci, slijedi također jedan vidljivo ekstremni pad. Aktualno je bačva nafte (Sjevernoeuropske „Brent“) ispod 50$ po barelu. Tako niska cijena nije zabilježena u zadnjih tri i pol godine. Trgovci to objašnjavaju u prvoj liniji s odlukama naftnog kartela Opeca da zahtjevnu količinu nafte ostavi – za jedno vrijeme - nepromjenjivu. Kada će taj trend prevagnuti na drugu stranu, još je nejasno. Sami naftni kartel računa s tim sredinom sljedeće godine (naravno kada započne ljetna sezona…) s postepenim povećanjem cijena. Motor takvog kursa trebao bi biti smanjenje proizvodnje najavljene 17. prosinca. Također promjenu toga trenda to uskoro očekuje i LBBW-Rohstoff-Analyst Frank Schallenberger: „Ukoliko se zemlje u razvoju (u prvom redu se tu misli na Kinu i Indiju) 2009. izdignu zbog europske i američke slabe konjunkture trebale bi se naftne cijene od ovog sada aktualnog nivoa gledano na 12 mjeseci povećati za najmanje 30%.“ Tako predviđa ekspert Schallenberger. Za one ulagače koji žele profitirati s nižom cijenom moglo bi se to, po njegovom mišljenju, itekako isplatiti.
Dakle, skupiti sve moguće kanistre, boce, bačve i bačvice i lijepo ih, umjesto s vinom i rakijom, napuniti benzinom, naftom i lož- uljem pa da i mi s propuhom u džepu napravimo profit. A Vama „gore“ (tko bi gore, bit će dolje), Vama - zbog nas - bez propuha u džepu mogu samo reći „zapamtite: doći će i naš trenutak kada će i Vama drugi soliti pamet i djeliti penzije!“ 


***************
Tekst iz kategorije: Banana država,  autor teksta: miro,  iz medija: Hrvatske Novine,   od  6.12.2008. 
Tema :: Dobri gospodar i loš gospodar  ID#1327 Rec:5  RB30
Izvor teksta

Kategorija: Sociologija  -  Više èlanaka iz kategorije :: Sociologija
Više èlanaka iz iste grupe...Rječnik - Eutanazija kao pojam dolazi iz Grčke antike i podrazumijeva laganu i lijepu smrt 

Politička eutanazija
ZAGREB 

Politička eutanazija
Mi vrlo dobro znamo, ili bi trebali znati što je to Eutanazija? Eutanazija kao pojam dolazi iz Grčke antike i podrazumijeva laganu i lijepu smrt - bez vanjskog utjecaja - da bi se kasnije, u današnje vrijeme koristio za različite forme pomoći pri umiranju (od smanjenja patnji pred smrću, pa preko pomoći pri umiranju, propuštanjem i ukidanjem životno produžavajućih mjera, sve do ubijanja, ovisno od želje smrtno bolesnih), a da bi se u vrijeme Nacionalsocijalizma zloupotrebljavao kod skrivanja ubilačkog programa. Sadržajni dio nacionalsocijalističke ideologije bio je pored proganjanja etničkih, religijskih, političkih manjina (npr. Židova, „Cigana“, Jehovinih svjedoka, homoseksualaca i komunista) također postupak prema invalidima i duševnim bolesnicima, kojima se oduzimalo i usporavalo pravo na život. No, takav se način „pomaganja“ danas „koristi“ samo još u nekim državama u svijetu, ponajviše u onima gdje vladaju vojne i druge diktature, primjer: neke od afričkih, azijskih i Anglo- Američkih država. Osim toga postoji još i politička eutanazija, koje smo svjesni danas i koja se na „demokratski“ način iskorištava za začepljivanje usta i slobode mišljenja, a naročito medija.
 


***************
Tekst iz kategorije: Sociologija,  autor teksta: Miro,  iz medija: Hrvatske Novine,   od  4.12.2008. 
Tema :: Rječnik  ID#1325 Rec:6  RB79
Izvor teksta

Kategorija: Psihologija u praksi  -  Više èlanaka iz kategorije :: Psihologija  u praksi
Više èlanaka iz iste grupe...Hrvatska danas - Podlih ubojstva i krađe usred bijela dana i otvorenih bez imalo srama obogaćivanja na račun sviju nas 

Mržnja i ljubav
ZAGREB 

Mržnja i ljubav
Nakon svih negativnih događaja proteklih godina, mjeseci i dana postavlja se pitanje odakle dolazi ta mržnja, prema svemu i svačemu (a naročito kroz projekcije prema samome sebi) u ovome našemu nezadovoljnome društvu. Zadnjih se dana priča na sva usta o „banani državi“ gdje se svašta događa i gdje vrijednosti (barem koje smo do sada imali i prihvaćali) preko noći nestaju, i to kada se radi o vlastitom interesu i uspjehu. Pri tome neki ne prežu ama baš od ničega. Podlih ubojstva i krađe usred bijela dana i otvorenih bez imalo srama obogaćivanja na račun sviju nas (sjetimo se samo privatizacije i pretvorbe i stavljanje kao niotkuda na tisuće Maraka, Franaka i Dolara na Zagrebačku Banku). Kada je mržnja u pitanju tu onda ne bi trebalo držati predike o moralu i poštenju. Najviše boli, polazeći od same mržnje prema vlastitoj osobi, nedostatak ljubavi. Kako može netko, živeći sa svojim sugrađanima, ih tako ružno potkradati i na svoj jedinstveni način svoja nedjela opravdavati, a da pri tome ne osjeća nikakvu grižnju savjesti? Može, i to vrlo jednostavno, jer je mržnja snažni osjećaj neprijateljstva protiv drugih ljudi. Mržnja dolazi - rađa se u egoizmu - i okreće se protiv svega što se odupire vlastitim željama. Taj se destruktivni osjećaj može u tolikoj mjeri pojačati da čak nalaže uništenje svega po svom bolesnom egu neprijateljskog. Tek kasnije ta se mržnja okreće ka svojoj suprotnosti – prema ljubavi kojom se hrani ako je ta ljubav neuzvraćena. S mržnjom osvećuje se neuzvraćena ljubav koja je možda bila namijenjena nekom drugom. Tako se preobrazuje ljubav u mržnju. No, suprotno tome može od mržnje stvoriti se i nastati ljubav, ako bi se čovjek kojega smo mrzili prikaže kao dostupan ljubavi. U mnogim ljudskim vezama vladaju ljubav i mržnja jedno pored drugog. Dio mržnje tada odgovara osjećaju ovisnosti u koju smo se kroz ljubav upustili. U velikim zajednicama (nacijama) može se osjećaj mržnje samo na taj način kontrolirati i suzdržavati da se okrene protiv (ubi, ubi Srbina) manjina, autsajdera ili pak protivničkih grupacija.
Tako kao što se u nekome voli ono što smo i mi sami - ili bi htjeli biti – tako se često okreće mržnja protiv onih koji vlastitu slabost jače izražavaju nego što bi mi sami to željeli. U ovome je već prikazana osnova mržnje prema „žrtvenom janjcu“ (mržnja prema Srbima, Židovima, komunjarama, „Ciganima“, ne „našima“ – strancima, dođošima i fureštima – svima onima koji nam nisu po volji).
U vezi s tim navedenim - o mržnji i ljubavi - Sigmund Freud je smatrao kako postoji samo jedna forma ljubavi, bez ambivalencije, što bi značilo da ostane bez mržnje: o majčinoj ljubavi prema svom muškom djetetu (mama mia).
 


***************
Tekst iz kategorije: Psihologija u praksi,  autor teksta: Miro,  iz medija: Hrvatske Novine,   od  2.12.2008. 
Tema :: Hrvatska danas  ID#1324 Rec:7  RB56
Izvor teksta

Kategorija: Psihologija u praksi  -  Više èlanaka iz kategorije :: Psihologija  u praksi
Više èlanaka iz iste grupe...Uspoređivanje - Kome još nisu poznati vlastiti zavidni pogledi na svoje susjede ili prijatelje 

Što je to zavist
ZAGREB 

Što je to zavist?
Kome još nisu poznati vlastiti zavidni pogledi na svoje susjede ili prijatelje, kojima u slučaju vlastite nesigurnosti, sve više i bolje ide i polazi za rukom nego sebi samima? Pri tome je zavist sama po sebi u potpunosti različita. Gledano sa strane proizlazi kako u suprotnom, točnije rečeno, i drugi gledaju na nas puni zavisti ili divljenja, ovisno od naše situacije. Zavist kao takva je jedan od efekta (Smith, Diener i Garonzik 1990.) kojeg američki socijalni psiholog Ed Diener statistički i dokazuje. Nadalje ne postoji nikakva objektivna norma za zadovoljstvo. Nada i strahovi su mjerilo prema kojemu mi ocjenjujemo stvarnost. Često mora i trebalo bi naše uspoređivanje s drugima držati vodu, kako bi mogli odlučiti, da li ćemo se osjećati kao princeze ili prinčevi, ili ćemo se smatrati sirotim vragovima. Filozof Montaigne (2001.) ovako piše o tome: „Ako bi neki čovjek u svom životu htio biti samo sretan, onda to ne bi bilo tako teško, ali on želi biti sretniji nego drugi ljudi - a to je gotovo uvijek teško - jer mi smatramo druge sretnijima nego što to oni u stvarnosti i jesu.“
Onaj koji se s drugima uspoređuje, on je gubitnik. Zavist ne samo da čovjeka stvara ovisnikom od drugih, nego može čak voditi ka krivim zaključcima.
Kako kaže jedna Židovska poslovica: „Kada se grbavac najviše raduje? –Kada vidi nekoga s još većom grbom nego što je njegova.“ Zluradost se može zadovoljiti, i to onda kada mi u tom momentu naše sreće u protivnošću s ne srećom drugog ističemo. Doduše lako će nam pasti pronaći ljude kojima je teže nego nama samima u životu, ali ćemo uvijek naći i onoga kome zavidimo. Pa i sami oni najuspješniji nisu pošteđeni od toga. Napoleon je bio zavidan na uspjeh Cezaru, a Cezar Aleksandru Velikom a Aleksandar, zasigurno Herkulesu i to iako on nikada nije postojao – piše filozof Bertrand Russell.
Dakle, zavist je osjećaj koji je svakome poznat, ali koji se ne priznaje tek tako olako. Primjerice (kao što je gore već navedeno) novo radno mjesto, novi auto, kuća ili pak i odjeća i nakit (satovi vrijedni više tisuća Eura) ne da samo stvaraju - kao simboli statusa – divljenje, nego stvaraju i osjećaj zavisti. Poznavati zavist kao osjećaj nejednake podjele nije samo od danas, nego su ga poznavali i stari Grci. Ukoliko su ljudi u antičko doba pravednije uređivali svoj okoliš i sve vezano uz njega u to su bili bliže božanskom, bez zavisnom biću. U prvim prije kršćanskim kulturama bilo je kroćenje zavisti jedna od značajnijih političkih zadaća države. Kako stoji s zavišću u religiji, zna se ili bi se trebalo znati: „zavist je jedna od težih i glavnih grijehova“. Kako bi se trebalo postaviti prema njemu kao prema jednoj očitoj konstanti ljudske prirode – tu se mišljenja razilaze. A zašto, na to bi pitanje tek trebalo odgovoriti. Da li je on genetski još prije rođenja ugrađen ili se stiče već u ranom djetinjstvu i kako bi se trebalo odnositi kada političari žućne reakcije koriste i profitiraju od neprijateljskog stvaranja slike socijalne zavisti, trebalo bi se ne samo s psihološkim i religioznim aspektima baviti, nego i političkim i ekonomskim sredstvima.
Naravno da stvaranju zavisiti pogoduje i ova najnovija ekonomska ali i politička situacija. Tako nedostatne šanse jednakosti prilikom zapošljavanja i neravnopravna plaćanja podržavaju zavist u društvu. Nije velika mudrost reći kako i, dakle, posao i novac razdvajaju zajednicu sve više i udaljava ljude sve više jedno od drugih. Tako napokon su pod kritiku pali i menadžeri koji ništa konkretno ne privređuju a dobivaju veliki novac čak i onda ako su krivi za gubitke u milijunima. Pa čak padaju pod plašt zavisti i oni koji iako sposobni za rad pokušavaju i žive na račun socijalne države. Tu se ne bi smjeli zaboraviti i uvrstiti naši privilegirani i svim zakonima zaštićeni imuni saborski Zastupnici, na koje se u zadnje vrijeme zbog razno raznih privilegija obrušava čitava gnjevna javnost. Dakle, takvih primjera ima sve više i ne treba se čuditi kako razlike u primanjima pojačavaju i šire zavist. Dakako da razlike u primanjima su jedna od značajnijih - osim ako su zbilja zarađeni po zaslugama – parametara u stvaranju zavisiti među ljudima. Ljudi su sve više ispunjeni skepsom kada im unutarnji osjećaj kaže da razlika u plaći ne bazira na učinku nego na nekoj drugoj sumnjivoj nepravednoj osnovi (pri tome se naravno misli na korupciju i mito, krađe i pronevjere). U narodu radi toga, naročito donji slojevi društva, ne raste bez veze frustracija i nezadovoljstvo što vode ka nasilju i nestajanju respekta. Nije to bez razloga jer je lista onih koji su svakim danom sve više uvučeni u skandale nezaustavljivo raste. Velika nepokrivena primanja, državne subvencije za prezadužene i nelikvidne banke već se brinu za nezadovoljstvo i zavist među svima nama. No „one gore“ to malo ne zanima nego pokušavaju, kao za inat, da svoja visoka primanja još više povećaju i uz to ih i legitimiraju a oni što jedva preživljavaju iz dana u dan njima se nameću još veći izdaci i porezi i tjera ih se u još veće siromaštvo i pune zatvore. Kako to izgleda u svagdašnjici znamo i sami i svjedoci smo toga na vlastitoj grbači. U međuvremenu mnogi naši sugrađani preživljavaju i već su primorani i ovisni na pomoć sa strane – nedostaju im životne namjernice a kamoli da govorimo o grijanju, obući i krovu nad glavom. Takva emocionalna iskustva ostavljaju tragove na naš identitet i već duže vrijeme ljudima nije bitno što se na drugim scenama života događa osim vlastite borbe za preživljavanje. Što pri tome čine naša vlada i socijalna država, a čija bi glavna zadaća bila borba protiv siromaštva, zna se, gotovo ništa! No, nije to samo njihova dužnost, nego je dužnost cijele zajednice, društva i pojedinca općenito. Socijalna se država financira porezima, ali ne u toj mjeri porezima bogatih kao što to moraju siromašni plaćati. Naši se novonastali bogataši i tajkuni ogledavaju na one sa Zapada i bježe u porezne europske oaze, pr. Monaco.

Nakon ovog navedenog izgleda kako je zavist neuništiva i upravo zbog toga pokušavaju psiholozi evolucionisti je opravdati s Darwinovom borbom za preživljavanje: Ako je u prirodi svako svakome rival nije dovoljno biti samo dobar i imati dovoljno – samo ostvariti se može samo onaj koji je bolji i ima više od ostalih. Upravo zbog toga nam je zavist u- programirana.

Deset najvažnijih stvari koje bi trebali znati o „zavisti“:

Zavist nastaje zbog nedostataka i manjka kompleksa vrijednosti.
"Broj naših zavidnika dokazuje naše sposobnosti“ - Oscar Wilde
Zavist se ubraja u sedam smrtnih grijeha katoličke Crkve.
Zavist je principijelno destruktivan osjećaj, ali može služiti i kao podstrek.
Zavist može postati težak teret jer se taj osjećaj negativno odražava na naš imunološki sistem.
Zavist cilja na to da sami sebi stvorimo tobožnju korist.
"Mržnja je aktivna nevolja, a zavist pasivna; zbog toga se ne trebamo čuditi kada zavist tako brzo prijeđe u mržnju." - Johann Wolfgang von Goethe, "Maximen und Reflexionen"
Reklame često rade na faktoru zavisti. Pri tome se sugerira da tek zavist drugih stvara potragu za luksusom vrijednim.
Opravdavanje zavisti najčešće se provodi s nastojanjem prema jednakosti.
Pojam „zavisnoga društva“ pokazuje jednu društvenu formu u kojoj se naročito socijalna zavist, kao politički i ekonomski motor, potpaljuje.


 


***************
Tekst iz kategorije: Psihologija u praksi,  autor teksta: Miro,  iz medija: Hrvatske Novine,   od  30.11.2008. 
Tema :: Uspoređivanje  ID#1321 Rec:8  RB1245
Izvor teksta

Kategorija: Religija  -  Više èlanaka iz kategorije :: Religija
Više èlanaka iz iste grupe...Demokracija i vjerski osjećaji - Vaši oštri zubi su sramota za vas. Raj pripada slabima 

Religija kao takva postoji i bila je stvarana još od prvih ljudskih postojanja
ZAGREB 

Religija kao takva postoji i bila je stvarana još od prvih ljudskih postojanja, a dokazi o tome datiraju negdje oko 3 milijuna godina unazad, iako se prema današnjim arheološkim nalazima i tumačenjima govori o više desetaka milijuna godina postojanja ljudske vrste. Od tih pra-predaka razvio se procesualno u jednom velikom vremenskom razdoblju današnji moderni čovjek. Uz to je religija u životu ljudi igrala jednu od važećih uloga da bi se od od nje s vremenom razvile institucije koje su stvarane (ne po božijoj, nego po ljudskoj volji) radi iskorištavanja vjernika.
Postoje mnogo interesantnih pisanih i nepisanih podataka u vezi stvaranja prvobitnih ljudskih zajednica, a s njima i popratnih nuspojava kao što su religije. Tako se je u vrijeme prosvjetiteljstva religijski pojam upotrebljavao negativno, jer se pod njim podrazumijevao način razmišljanja koje je bilo ograničeno predrasudama i stajao je, sredstvom razuma i pameti, u suprotnosti s analizom realnosti.
Nego da ne duljim previše, evo za one zainteresirane na tu temu jedan izvadak iz knjige Rene Eglija „Princip LOLA“:
„Na jednoj su livadi godinama spokojno i bezbrižno pasle ovce. Iznenada su se iz jedne obližnje šume pojavili lavovi koji su se gladni bacili na njih. Livada je bila natočena ovčijom krvlju. Lavovi su tu ostali i uzeli ovcama njihovu slobodu. Ovce su jako patile jer su bile potpuno prepuštene na volju moćnim lavovima. Da bi stale tom krvoproliću na kraj ovce su se skupile pa su pokušale kroz razgovor rješiti njihovu nezavidnu situaciji, jer tako dalje ni u kom slučaju više nije moglo ići. Među njima je bila jedna starija ovca koja im je sljedeće predložila: „Svojom snagom ne možemo parirati lavovima; ne možemo se u njih pretvoriti. Ali postoji jedna mogućnost da se od tih divljaka naprave pitome ovce. Mi ih možemo naučiti da zaborave svoju vlastitu prirodu; i to je moguće.“ Sve su ovce pristale na to. Tako je ta inspirirana ovca prišla sa svojom porukom tim krvožednim lavovima i rekla: „O vi besramni lažljivci, vi koji poima nemate o vječnome prokletstvu! Ja posjedujem duhovnu moć. Ja sam vaš božji izaslanik. Ja sam svijetlo za zamračene oči i dolazim da vam izdam zakone i dam naređenja. Prestanite sa ovom vašom štetnom rabotom! Vi koji ljutnju nosite u sebi, mislite na dobro! Onaj tko je divlji i brutalan, on je tiranin. Pravedna bića ne jedu meso nego travu. Bog voli vegetarijance. Vaši oštri zubi su sramota za vas. Raj pripada slabima. Težnja za bogatstvom nije dobra; siromaštvo odgovara bogu više nego bogatstvo. Umjesto da ubijate ovce ubijte svoj ego, pa ćete biti nagrađeni! Vi morate biti ludi ako ne zaboravite na vaš ego. Zatvorite vaše oči, usta i uši tako da vaše misli mogu dostići najviše nebo. Ova livada nije ništa. Ona je iluzija. Ne zadovoljavajte se iluzijom!“ Tako je govorila ta lukava ovca. I desilo se to što se moralo desiti. Umorni od neprestane borbe lavovi su preuzeli ovčju religiju. Počeli su jesti travu, zubi su im polako otupjeli, strašan im se je sjaj u očima izgubio, polako se izgubila i hrabrost u njihovim srcima. Izgubili su sposobnost gospodarenja, njihov ugled, moć i bogatstvo. Dok im je duhovna snaga rasla, gubili su na tjelesnoj snazi. Strah od smrti i strah od božjeg suda oduzeo im je hrabrost. Strah im je prouzrokovao mnogobrojne bolesti za koje do tada nisu znali. Siromaštvo i besmislenost zadržali su se u čoporu nekada moćnih lavova. Ovcama je uspjelo da ih uspavaju. Taj su poraz lavovi nazvali moralnom kulturom.
Ova nam priča, puna orijentalnih utisaka dobro ilustrira kako se uz pomoć (religijskih) manipulacija može od jednog moćnog bića stvoriti jedno nemoćno, degenerirano stvorenje koje danas vlada i uništava samoga sebe i svijet, dakle okoliš i klimu. 


***************
Tekst iz kategorije: Religija,  autor teksta: Miro,  iz medija: Hrvatske Novine,   od  22.11.2008. 
Tema :: Demokracija i vjerski osjećaji  ID#1316 Rec:9  RB1233
Izvor teksta

Kategorija: MEĐUNARODNI KAZNENI SUD ZA BIVSU JUGOSLAVIJU  -  Više èlanaka iz kategorije :: MEĐUNARODNI KAZNENI SUD ZA BIVSU JUGOSLAVIJU
Više èlanaka iz iste grupe...Rat protiv Hrvatske - Prema hrvatskoj tužbi koja se oslanja na oduzete dokumente tadašnje krnje Jugosoldateske i njenih paravojnih organizacija, a koja je stajala pod direktnom kontrolom Savezne Republike Srbije učinjen je genocid 

Tužba Republike Hrvatske zbog srbijanskog genocida nad Hrvatima pred Internacionalnim sudom u Den Haagu
ZAGREB 

Tužba Republike Hrvatske zbog srbijanskog genocida nad Hrvatima pred Internacionalnim sudom u Den Haagu

Napokon se je i sud u Den Haagu u utorak 18. studenog, nakon što je tužba Bosne i Hercegovine (masakar u Srebernici) bila odbijena, izjasnio kao odgovoran. Hrvatska je tužbu protiv srpskog genocida podigla već 1999., ali protiv tadašnje krnje Savezne Republike Jugoslavije čiji je nasljednik Srbija i samim se time sudski proces nastavlja.
Prema hrvatskoj tužbi koja se oslanja na oduzete dokumente tadašnje krnje Jugosoldateske i njenih paravojnih organizacija, a koja je stajala pod direktnom kontrolom Savezne Republike Srbije učinjen je genocid – u formi etničkog čišćenja i masovnih ubojstava - pri napadu na Krajinu, zapadnu i istočnu Slavoniju i Dalmaciju. Pri tom zločinu pogubljeno je 14 000 ljudi a 55000 je ranjeno dok se materijalna šteta procjenjuje na: 590 uništenih gradova i sela; 10% kućanstava; 1800 kulturnih spomenika i 450 katoličkih Crkava. No, glavna hrvatska tužba odnosi se na razaranje baroknog grada Vukovara u istočnoj Slavoniji iz 1991. kao i masakr nad 200 hrvatskih branitelja na Ovčari. Interesantno kako je Srbija reagirala na Hrvatsku tužbu s namjerom protutužbe u vidu tri mogućih reakcija koje im, kako kaže Tibor Varadi beogradski pravni zastupnik, stoje na raspolaganju. Prema njemu bi Beograd mogao reagirati protutužbom, ili se samo spremiti na obranu, a treća mogućnost bila bi izvansudski sporazum. Toliko o iskazu Varadija koja toliko blesavo i ne zvuči u usporedbi s onom od televizije RTS-a. Oni naime tvrde kako je nad Srbima sa strane Hrvata u vrijeme NDH-azije, dakle za vrijeme II. Svjetskog rata, u hrvatskim koncentracionim logorima stradalo na strašan način okruglo (faktički nemoguća brojka) od 750 000 Srba, uz to uračunato Židova i Roma.

Za one koji ne znaju ili su zaboravili jedan pogled u nedavnu nam prošlost:
Rat je u Hrvatskoj toliko dugo trajao koliko je Srbima i Miloševiću u to vrijeme trebalo za ostvarenje svojih ciljeva. Srpska se manjina u Hrvatskoj odlučila za svoju autonomnu državu i to - kao što je gore već navedeno zbog ciljeva ostvarenja stoljetnog srpskog sna „stvaranja Velikosrpske države - snažnom potporom Beograda i krnje Jugosoldateske.
Kako bi sačuvali svoj državni integritet započinje novoizabrana Tuđmanova vlada u travnju 1991. sa stvaranjem vlastite vojske. Ali ona već na svom samom početku nije imala kontrolu nad nastalom situacijom. Tako početkom svibnja 1991. osvajaju pobunjeni Srbi šikaniranjem i protjerivanjem Hrvata iz istočne Slavonije, sela u okolici Knina i cijele Krajine. Kada se je Hrvatska krajem lipnja proklamirala samostalnom, jedan joj je dio njenog državnog teritorija već bio izvan njene uprave, a gradovi bombardirani. Tako se je u istočnoj Slavoniji na jedan divljački način, za vrijeme opsade Jugosoldateske i ostalih paravojnih postrojbi iz Srbije, 21. studenog 1991. sistematski devastirao barokni grad Vukovar. Stara ga, naivna i uspavana gospođa Europa, zbog njegovog groznog razaranja i uništavanja, „Staljingrad na Dunavu“. Dakle, prvi grad u Europi koji je nakon završetka II. Svjetskoga rata tako strašno bio uništen. Grozno je, ali ipak i za statistiku interesantno, kako je s Vukovarom od strane dobrovoljačkih Srba i njihove krnje- Jugoarmije ne samo on bio uništen nego i jedan multi-etnički prostor zajedničkog života tamošnjeg etnički pomiješanog stanovništva. Pri tom se ne bi smjela zaboraviti činjenica kako politika vođena sa strane Srpskih pobunjenika u Hrvatskoj nije bila upućena protiv njene novoizabrane vlade jer već prije izbora, točnije godinu dana u srpnju 1989., dolazi u Kninu do samozvanog mitinga gdje se okuplja oko 50 000 Srba. No u oba slučaja konce je vukao Milošević iz Beograda, a cilj mu je bio ostvarenja velikosrpskog sna „svi Srbi u jednoj državi“. Kako bi i ostvario taj njihov cilj Milošević koristi najprije Srbe u Hrvatskoj a zatim i u Bosni i Hercegovini.
U siječnju 1992. završava se stacioniranjem UN-mirotvoraca UNPROFOR-aca (United Nations Protection Forces), pošto su Srbi u regiji svoje ciljeve ostvarili, privremeno rat u Hrvatskoj. UNO pijandurske trupe, (od nekih zbog svoje neefikasnosti nazvani i Fiat Uno), su se trebale u zauzetim dijelovima Hrvatske brinuti za političko rješavanje konflikta, kao i za pripremu razoružavanja i njegovo nadgledavanje.
U daljnjem su se svi pokušaji kako bi se Srbima u Hrvatskoj osigurala autonomija, ili im se riješio status minoriteta, glatko odbijani. Više od 14 vatrenih primirja koje je svojom intervencijom bezuspješno organizirala stara i bespomoćna Europa svjedoče o tome (tzv. „taktika laži“ vođena iz Beograda pokazala se je i tijekom rata u BiH i pri opsadi Sarajeva kao vrlo efikasno probatno sredstvo. Tako se rat uništenja vodio ne samo granatama nego i ciljanom propagandom).
Ojačana dopremom oružja iz SAD-a osvaja Hrvatska vojska najprije u svibnju istočnu Slavoniju i onda u kolovozu 1995. Krajinu i Knin.
Tokom rata u Hrvatskoj mnogi su izginuli i gotovo pola milijuna ljudi bilo je u bijegu. Ratna se je šteta procijenila na više od 20 milijardi US$.  


***************
Tekst iz kategorije: MEĐUNARODNI KAZNENI SUD ZA BIVSU JUGOSLAVIJU,  autor teksta: Miro,  iz medija: Hrvatske Novine,   od  21.11.2008. 
Tema :: Rat protiv Hrvatske  ID#1315 Rec:10  RB124
Izvor teksta
Page 2 of 5: <<Prev 1 2 3 4 5 Next>>  
.... Pronadjeno tekstova: 44
Aproved by IMS.
Right menu
Novo na portalu

Novosti
 

 
Vijesti

Prostor za vijesti
 

 
Govorne vijesti

Poruka administratora
 
Informacije

Klik na sliku za govor


 
Zanimljivosti
Internet oglačavanje

Tvrtke
 

 
Upomoć!!!

Crveni križ
Hrvatske

 

 
Privatizacija Arenaturista

Povijest privatizacije
Arenaturist

 

 
Ostali linkovi
Tražilice

Tražilice za nekretnine:
 

 
RSS kanali

Hrvatske novine
RSS

 

 
Tekstove kreiraju
  Linkovi na oglase:
NEKRETNINE

HRV.- Real Estate
ENG. -
Real Estate
GER. - Real Estate
  Iz svijeta
cnn.com
bbc.com
    Oglasni prostor
Nema oglasa
Bezoglasni prostor
Za postavljenje banera za udruge i neprofitnih organizacija pošaljite baner i URL na email!
    RSS  Novine   
Zadnji tekstovi: RSS Hrvatskih Novina
A  B  C  Č  Ć  D    E  F  G  H  I  J  K  L  LJ  M  N  NJ  O  P  Q  R  S  Š  T  U  V  W  Z  Ž  |   Hrvatske-novine |
Copyright © Hrvatske-Novine.com 2005.-2008. - Powered by Macronet software engine
Hrvatske Novine