Hrvatske-Novine.com · Komentari i vidjenja · Jutarnji · Vecernji · HINA · Kritike vlasti
Istra · Dalmacija · Zagreb ·
·Hrvatske novine su kritika loših stvari i događanja u današnjoj Hrvatskoj. Ukoliko želite čitati pohvale i hvalospjeve slušajte hrvatski radio i televizijske postaje u vrijeme kada političari govore o svojim uspjesima. Mi otvoreno govorimo o pljački (bez obzira ako je pokrivena odlukama sudova).
   About Us |  Info |  Kategorije |  Tekstovi |   English | Deutsche
rolex replica

Kategorije
Važne teme
Grupa Pi-5
Povijest privatizacije
Istra

 Istra na webu

   Istra vijesti na webu
 
Dalmacija
Zagreb
Turizam
Posao
  Poslovni prostor
  Dionice
  Cijene Dionica
Hrvatske-novine.com
Tekstova: (44) Svi tekstovi...

Kategorija: Psihologija u praksi  -  Više èlanaka iz kategorije :: Psihologija  u praksi
Više èlanaka iz iste grupe...Hrvatska danas - Ponekad vrijedi više lijepa riječ koja dolazi iskreno iz srca nego bilo kakvi materijalni darovi 

Socijalno i ekonomsko okruženje
ZAGREB 

U cijeloj ovoj političkoj situaciji, europskih integracija i naročito toliko opisivane globalizacije povezano s nedoglednom i nezaustavljivom trkom za materijalnim dobrima, zaboravlja se što znači i trebalo bi značiti socijalno i ekonomsko okruženje. Socijalno okruženje bi trebalo biti to koje stvara razvijanje socijalnih mjera, dakle otvara i izjednačava mogućnosti „za razvoj maksimuma potencijala svakog pojedinog elana zajednice, za razliku od onog ekonomskog okruženja koje bi ljudima trebalo omogućiti dostojnu kvalitetu života i usput poticati poduzetnost ali i solidarnost.
Za već u prethodnim tekstovima spomenute mlade ljude, koji su bili ali i ostali marginalna skupina društva (bez skoro ikakvih šansi na tržištu rada, bez iskustva, bez mogućnosti osamostaljenja, slabije educirani ili pak odlično, a samim tim povezano odlaskom u inozemstvo, siromaštvo zbog kreditne nesposobnosti itd.), nalaze se u opasnosti padanja pod klasične socijalne rizike zloupotrebe raznih opijata s kojima se traži bijeg iz neprihvatljive i grube realnosti (ne samo kod mladih, nego naročito i kod starijih osoba mučenih depresijama i socijalnom izolacijom). To rečeno dovodi, naročito u vrijeme navedenih, neuobičajenih društvenih i privrednih depresija - kako bi u vezi s time se gubio normalni odnos ka cilju i sredstvu pojedinca - i stvara podlogu uzroka za osobe sklone suicidu.
Moglo bi se reći, a i sigurno je jedno, da postoje situacije u kojima nesvakidašnja opterećenja života u odnosu s još uvijek mogućim zadovoljstvima postaju nesnošljiva. Ali dakao pretežno je suicid jedan kratki spoj koji proizlazi iz nesigurnosti, koja bi izostala da je u određenom momentu postojala mogućnost razumnog ispita životnih mogućnosti. Najčešće dolazi (kako tvrdi stručna literatura) do samoubojstava u tipičnim krizama procesa života, dakle u pubertetu, adolescenciji i meno- kao i antropauzi.
Trebalo bi još napomenuti da sredina koja osuđuje samoubojice samo pokušava sakriti svoju krivicu kako bi skinula sa sebe teret odgovornosti. Mnogi pokušaji dizanja ruke na vlastiti život aranžiraju se tako reći nesvjesno, tako da postoji mogućnost vraćanja u život. Pri tome se ne smije zaboraviti da se situacija uzme za ozbiljno i svaki pokušaj je upozorenje na okolicu pogođenog s namjerom davanja signala iz dubokog duševnog nesvjesnog, naročito pored svega na nedostatak ljubavi i topline. Takvi pokušaji suicida nisu ništa drugo nego pokušaj osuđivanja onih koji su zakinuli ljubav. Samoubojica to želi ponijeti sobom u grob.
Moj bi apel glasio (imamo dovoljno stručnog i nezaposlenog kadra mladih psihologa) da se otvore dežurni telefoni, ili preko radiopostaja, kako bi se ugroženima i zaboravljenima u društvu moglo manje-više pomoći. Ponekad vrijedi više lijepa riječ koja dolazi iskreno iz srca nego bilo kakvi materijalni darovi. No bilo kako bilo zaključak bi glasio, prvi korak ka prevenciji, mogućnost reduciranja ograničenog i suicidnog razmišljanja. 


***************
Tekst iz kategorije: Psihologija u praksi,  autor teksta: Miro,  iz medija: Hrvatske Novine,   od  19.11.2008. 
Tema :: Hrvatska danas  ID#1314 Rec:1  RB45
Izvor teksta

Kategorija: Nepravda  -  Više èlanaka iz kategorije :: Nepravda
Više èlanaka iz iste grupe...Pesimistička strana bazirana na činjenicama - ... u Francuskoj se dogodio pravi ulični rat  

Ljudske predrasude i stereotipi
ZAGREB 

Ljudske predrasude i stereotipi
To što se događa u kod nas, da smo napokon počeli izlaziti na ulice zbog nasilja, to se već decenijima događa na Zapadu, prvenstveno u Njemačkoj. Njemačka, 63 g. nakon II. Svjetskog rata i 70 godina od one strašne Kristalne noći se i dalje bori sa svojom prošlošću (naročito Holokaustom) i kolektivnom krivicom. Paljenje svijeća naišlo je na odjek nakon vala nasilja i u dotad jednoj od tolerantnijih zemalja u svijetu Nizozemskoj, dok se u Francuskoj dogodio pravi ulični rat zbog rasizma i nejednakosti. Samo izgleda (do mirnog protesta ljudi u Zagrebu) kod nas i u susjednoj nam Sloveniji nasilje, ksenofobija, homofobija i rasna mržnja samo što ne cvjetaju. Da li je ta naša i njihova aktualna i stereotipna, toliko trivijalna nasilnička mržnja puna predrasuda tipična samo za nas, njih i ostale «Balkance» sigurno nije, već je to odraz sveopće globalne nekulture i mržnje jednog poremećenog malog i iskompleksiranog ega prema svemu stranome i onome što se ne može razumjeti. U svakom slučaju to se još ne zna, ali bi se moglo istražiti ali ne i nagađati. Sve su nam susjedne zemlje, dakle sve bivše zemlje nastale nakon raspada Jugoslavije (sve koje se više manje nalaze u tzv. globalnom tranzitu putu ka Europi), jesu na neki svoj način jednake u neravnopravnosti prema svojim manjinama. Nadalje im ne djeluje pravna i socijalna država onako kako bi po Europskim kriterijima trebale, dok korupcije i krađe koje su uzele i uzimaju sve više maha tendiraju (ili već jesu) ka mafijaškim strukturama. Sve je to posljedica, a moglo bi se reći i razlog tomu, ideologija dugogodišnjih autoritativnih, diktaturnih vladavina u ovome dijelu jugoistočne Europe. Dakle, tom području na kojem, a to vrlo dobro znamo, se ta „bratska ljubav“ završila na način kako je i počela: mržnjom, ratom i progonima, samo što ovaj put nije protagonist bio netko drugi sa strane nego mi sami.
No, da se vratimo našim dobrim susjedima Slovencima. U svom svome nacionalizmu, usmjerenog ka svemu ne slovenskome, u donedavnom slučaju prema Romima, oni se također u toj svojoj indoktriniranoj predrasudnoj mržnji okreću i prema svojim autohtonim sugrađanima, po motu Busha i Talibana „tko nije s nama, on je protiv nas.“
Kad se ne bi poznavala blizina Austrijske granice s Slovenskom i Hrvatskom i da ne zaboravimo Mađarskom i Talijanskom granicom, a samim tim i posljedice germanizacije između Julijskih Alpa i Save, Mađarizacijom i talijanizacijom, onda se ne bi moglo lako doći do zaključka da te predrasude, stereotipi i druge karakteristike nacionalizma, fašizma i rasizma vode porijeklo i korijene iz tih prekograničnih germansko-ugarskih-romanskih kultura. Interesantno je kako se u europskoj literaturi, naročito poslije II. Svjetskog rata mogu prepoznati akteri u rolama „Cigana“ ili pak „Židova“. Oni se predstavljaju kao projekcione figure za one „druge“, ili pak za ne dovoljno shvaćene „strance“ u jednom društvu. Naravno „Ciganin“ je taj koji svira divlju „Cigansku“ muziku, čudnovati su vidovnjaci, lopovi ili propalice koje traže posao a mole boga da ga ne nađu, što je tipično za stigmatiziranje „Cigana“ svih tih stoljeća pa sve do danas. Pa dobro se možemo sjetiti i na naša djetinjstva i na priče starijih kako su pokušavali utjecati nas, ako ne budemo dobri onda će nas „cigani“ uzeti sa sobom.
Kod pomnijeg promatranja može se doći do pitanja na koji način i kako dolazi do spontanog stvaranja predrasuda i stereotipa? Kod mnogih svagdašnjih situacija, npr. promatranja nekog stranca, mi si odmah stvaramo spontanu osudu o njemu kakva bi on/ona mogao biti osoba. Ponekad nam je dovoljno stvaranje takve slike o nekom i to da bi dobili osjećaj o toj osobi kako bi je htjeli prihvatiti ili ne. Da se ne bi tu zavaravali, u nekim slučajevima mogao bi ovakav stav prvog dojma i biti potpuno razuman, npr. atletska tjelesna građa asocira na bavljenje sportom, a zbog odjeće koju ta osoba nosi je možda jedan pokazatelj političke ili pak seksualne orijentacije ili pak duge kose. Na našu i na nesreću pogođenih naši su prvi spontani utisci izgrađeni na rasističkim, seksističkim i drugim stereotipnim grupama, koji su ili netočni ili grubo iskrivljavanje istine. Socijalni stereotipi odražavaju i gaje uvjerenja koji ljude u vezi s osobnim osobinama i sposobnostima etiketiraju a koji se u normalnom slučaju mogu naći kod pojedinaca samih članova jedne određene socijalne grupe. Dakle stereotipi čine i igraju važnu ulogu kod stvaranja prvog utiska, ali problemi nastaju onda kad se ti zaključci, koji su stvoreni na osnovi njih, u stvari „prebrzi i prljavi.“ Zbog tog, što je i logično, drugi možda pate, jer je naše razmišljanje tako programirano da se odmah oslanja na takve pojednostavljene kognitivne strategije. Nadalje se postavlja pitanje zašto je prvi utisak, često jedan utisak, koji ostaje? Ljudi mogu naći dokaze o svojim uvjerenjima, bili oni točni ili ne, u tome što djelovanje jedne osobe iskrivljuju, da to „što jest“ odgovara tomu“što treba bit“ i u tome da utječu na način ponašanja drugih, tako da si kroz to ostvare svoje proročanstvo. Ljudi koji su etiketirani kao loši, opasni ili nekompetentni se po pravilu zaobilaze, tako da imaju malo šanse kako bi mogli dokazati da ih se je krivo etiketiralo. Taj nam mehanizam dobro osvjetljuje zašto je predrasuda negativan stereotip. No sve ovih dana navedeni apsurdi - kao i sve socijalne predrasude - su van pameti i zdravog razuma, a i protivne su svim priznatim ljudskim pretpostavkama vrijednosti: racionalnosti, pravdi, istovrijednosti (naročito pred pravosuđem) i međuljudskim odnosima. Kako bi se to spriječilo i pokušalo zaustaviti potrebna su, što joj je i zadaća, politička obrazovanja ali i ostale edukativne mjere. Dakle, najznačajnije bi bilo etabliranje pluralističke demokracije, vježbanje tolerancije, kao i odnos i pristup prema stranom i novom. 


***************
Tekst iz kategorije: Nepravda,  autor teksta: Miro,  iz medija: Hrvatske Novine,   od  16.11.2008. 
Tema :: Pesimistička strana bazirana na činjenicama  ID#1310 Rec:2  RB123
Izvor teksta

Kategorija: Tko vlada svijetom?  -  Više èlanaka iz kategorije :: Tko vlada svijetom?
Više èlanaka iz iste grupe...Politics - Moć je snažnija od vrijednosti 

Kako se i tko danas vlada svijetom
ZAGREB 

Kako se- i tko danas vlada svijetom!
Sagledavanjem sveopće političke situacije, globalno i lokalno, moglo bi se zbog sadašnje krize paušalno zaključiti kako današnjim svijetom vladaju menadžeri narcisi. (Narcisi su inače šupci zaljubljene sami u sebe) Nadalje bi se moglo konstatirati kako takvim šupcima nitko nije potreban i dok god im je netko od koristi (interes), toliko su dugo dobri s tom osobom, narodom, vladom itd.. To rečeno i zapisano je veliki problem s kojim se danonoćno suočavamo i da bi ga mogli riješiti automatski se samo od sebe postavlja pitanje - kao i kod svakog problema - kako ga riješiti?
Rješenje bi se trebalo (barem s moje točke gledišta) tražiti u konzervativnim krugovima društva. Dakle, u Crkvi. Ali Crkva u Europi i u nas, kao i njeni konzervativci, su već nažalost također odavno degenerirali u strukturno konzervativne. A kako? Zato što su i oni inficirani neoliberalnom epidemijom. Njihova je vrijednost, vrijednost kršćanskih demokrata, još nedavno bila obitelj, ona ista koja s ovakvim današnjim tempom završava na smetlištu globalnog sistema. Ovaj danas grubi kapitalizam više nema potrebe za obiteljskim strukturama, koje su bile vezane za mjesto stanovanja, nego im je potrebna fleksibilna i mobilna radna snaga, koja je svakog trenutka spremna biti u pokretu, dinamična.
Danas smo sve svjesniji kako još rijetko postoje radni odnosi s radnim ugovorima koji bi trebali garantirati radno mjesto i zaštititi posloprimca od otkaza, a da ne govorimo zamrzavanju plaća i penzija, ali ne i onima koji donose takve bedaste odluke. Današnji prototip posloprimca je nadničar. U medijima se narcisoidni političari brinu i čude kako nam po školama nedostaje mladi naraštaj koji bi popunjavao školske klupe. Pa kako bi, pobogu, pod ovakvim uvjetima trebao današnji mladi čovjek stvoriti obitelj? Kako doći ili dobiti kredite kada im doprinosi nisu permanentni? Odgovor bi bio kako danas jedna konzervativna kršćanska stranka s konzervativnim pogledima na svijet nema što tražiti u takvom kapitalizmu, i kao takva samo je trn u oku bankama, kapitalnim društvima i privrednim udruženjima. Možemo si samo zamisliti jednog takvog političara koji se koristi (što je prije bilo normalno i poželjno) citatima iz Biblije, kako se ne smije služiti sotoni i mamonu novcu, nego Bogu. Kapitalizam danas nije zainteresiran za očuvanje božjeg stvaralaštva, jer je to za njega previše daleki cilj. Sve je okrenuto profitu i njegovom stvaranju. Kapital je zainteresiran za realizaciju znanstvenih mogućnosti sve većeg stvaranja profita. Crkveni praznici i nedjelje nisu više važni, jer u stvari po njima to samo koči potpuno iskorištavanje kapaciteta.
Za spomenute konzervativne snage današnjice još samo vrijedi: „Moć je snažnija od vrijednosti.“ Oni više nisu kršćani jer upotrebljavaju, kako se izrazio jedan političar starije generacije, sinergije, i to kako bi povećali rendite i dividende kapitala. Košta što košta, tako da takav način istovremeno ukida radna mjesta i time uništava mnoge ljudske egzistencije. Sve u službi profita i novca. Takvi bi se šupci, da imaju imalo humanosti u sebi, trebali sa sigurnošću bojati svete ljutnje stvoritelja, na koju je Isus bio spreman kada su ga konfrontirali s nepravdama…Onaj koji vrijednosti burze i kurs akcija neke tvrtke apsolutizira i vrijednost još samo daje ekonomskim kapitalnim interesima, taj spada u soj ljudi, kako Isus kaže, koji posjeduju puno novca i za koje će biti teško doći u božje carstvo!
 


***************
Tekst iz kategorije: Tko vlada svijetom?,  autor teksta: Miro,  iz medija: Hrvatske Novine,   od  14.11.2008. 
Tema :: Politics  ID#1307 Rec:3  RB144
Izvor teksta

Kategorija: Politika  -  Više èlanaka iz kategorije :: Politika
Više èlanaka iz iste grupe...Politka na internetu - Koalicijski sporazum između Istarsko socijaldemokratskog foruma i Hrvatske ljevice 

Što je s Hrvatskom ljevicom i gdje je
ZAGREB 

Što je s Hrvatskom ljevicom i gdje je?
Eto prošlo je već više od godine dana otkad je potpisan koalicijski sporazum između ISDF-a (Istarsko socijaldemokratski forum) i Hrvatske ljevice, i to kako izgleda samo radi i zbog izbora. Gledajući danas na taj potpis zanimljivo je kako tada nije niti jednom riječju navedeno kako su oni ovako ujedinjeni protiv autoritarnog socijalizma i nedaća povezanih s njim, nego su bili više koncentrirani na to kako će oprati prljavo rublje političkih protivnika, naročito IDS-a. No, jedino je tada predsjednik Hrvatske Ljevice Ninić govorio o njihovom političkom programu s kojim bi trebali izaći na izbore i pritom je rekao: „Mi se borimo za socijalizam 21. stoljeća koji danas postoji u skandinavskim zemljama. Ponosni smo na ono što je bilo dobro u bivšem sistemu. Tada su radnici radili, a za to su primali i plaču, dobivali su stanove, imali smo besplatno školstvo i zdravstvo. Stoga ne možemo prihvatiti kad netko kaže da je sve bilo loše.“
Moj bi komentar i pitanje bili kako se može biti ponosan na nešto totalitarno i autoritarno kao što je bio bivši sistem koji je mogao postojati samo zbog političkog (sjetimo se povijesnog događaja Kominforme iz 1948.) špagata Tita, i to između tadašnjeg „Željeznim zastorom“ (simbol: Berlinski Zid) podijeljenog svijeta - između Istoka i Zapada, i tko to kaže i smatra da je tada bilo baš sve loše? No, ako se već predstavljaju kao „ljevica Hrvatske“ onda bi ti drugovi morali poznavati, ili pak biti upoznati s programima europske ljevice koja u svom biću nosi zadaću borca protiv globalizacije, a koja je usko povezana u borbi s neoliberalnim grubim kapitalizmom.
Tu smo opet kod teme o neoliberalizmu. One koja ta tema interesira, osim što bi ti takozvani ljevičari kod nas trebali znati, tzv. Neoliberali uzimaju kao začetak njihovog djelovanja svjetsku ekonomsku krizu koja krajem 20-tih godina 20. st. nije bila nikakva kriza kapitalizma i tržišnog neuspjeha već jedna kriza intervencionizma. Neoliberalizam ne kori politiku socijalne demokracije, nego je već 1922. detaljno otkazao sistem imanentnih, dakle sadržajnih problema nefunkcioniranja socijalizma, i naravno od 1930-tih, socijaldemokratskih dobrostojećih država. U središtu interesa liberalizma ne nalazi se tržište ograničenih sloboda, nego jedan sveobuhvatni pojam slobode koji bi bio kao zaštita pojedinca od državne i privatne moći a k tome bi tržišna sloboda trebala biti pretpostavka političke slobode. Interesantno je kako Bismarck s uvođenjem socijalnog osiguranja u carskoj Njemačkoj nije skinuo napetost socijalnih pitanja u državi, nego je s tim samo želio ublažiti svoje tadašnje političke protivnike. (Onaj koji želi znati nešto više o neoliberalizmu ne može a da ne sagleda originale stvaraoca SR Njemačke: Wilhelma Röpkea, Alexandra Rüstowa, Waltera Euckena, Ludwiga Erharda kao i Friedricha Augusta von Hayeka i Ludwiga von Misesa.) Nadalje se neuspjeh dobrostojećih država ne nalazi u sadržajnom sistemu, nego krivica leži prije u želji i hrabrosti političkih moćnika (dokazano je kako se sadašnji status quo globalizacije nije slomio na politici, nego je politika njegov začetnik) a i na kraju na velikom ekonomskom utjecaju. Dapače, ta analiza ide i dalje i to preko jedne čiste ekonomske teorije, pa su tako opisani i metafizički aspekti neoliberalizma (dakle filozofska znanja su od prednosti) ali najinteresantnija je politička pretpostavka prvih neoliberalnih mislilaca koji se u biti prikazuju kao antidemokrati. Cilj je dakle depolitizacija društva i stavljanje ljudi, kao čiste objekte, tržištu na raspolaganje. Tome bi trebala biti podređena i država, tako da bi se povukla iz mnogih svojih područja i to pored svega područja koja su potrebna među ljudima za protok slobodnog tržišnog učinka. Na kaju jedna snažna autoritarna država, koja ne dozvoljava opoziciju, polazi od jednog anti- prosvjetiteljskog i anti- racionalističkog pogleda na čovjeka, koji na njega gleda kao na neodraslog, iracionalnog bića koje mora biti kontrolirano i vođeno. A kako je taj čovjek „nezreo“ (i možda iracionalan) pokazuju podaci kreditnog zaduživanja hrvatskih građana a i građana (recimo svijeta) u bankama čiji su dugovi premašili više od sto milijardi kuna).
Pa kud ćeš lakše vršiti kontrolu i vući za nos, dakle voditi tog neprosvijećenog malog čovjeka nego da ga prikačiš na dugove i da onda možeš jahati i orati na njemu kako god ti to padne na pamet i kada ti se to prohtije!? A što bi bila zadaća domaće Ljevice nego upravo sprečavanja da do toga dođe i zauzimanje za prava potlačenih - Radnika!
 


***************
Tekst iz kategorije: Politika,  autor teksta: Miro,  iz medija: Hrvatske Novine,   od  12.11.2008. 
Tema :: Politka na internetu  ID#1306 Rec:4  RB17
Izvor teksta

Kategorija: Glup političar i pamentan narod  -  Više èlanaka iz kategorije :: Glup političar i pamentan narod
Više èlanaka iz iste grupe...Diskriminacija - Talijanski neofašizam 

Ma kosa ze signore Silvio Berlusconi
ZAGREB 

Ma kosa ze signore Silvio i što si mislio kod izjave kako je novoizabrani američki Predsjednik mlad, da dobro izgleda i štogod dobro pocrnio?
Nije dugo prošlo od kako sam čitao kako je gospodin Silvio Berlusconi opasan ne samo za Talijansku- nego i za Europsku demokraciju. Pa nije onda ova eklatantna i degutantna izjava za čuđenje kada se zna kako takvi po Italiji postupaju s Sinti i Romima, bez obzira radilo se tu o djeci ili odraslima. Nego pitam se kako je moguće i na koji je način takav jedan čovjek mogao u jednoj nama relativno poznatoj razvijenijoj europskoj državi politički napredovati i steći toliku moć? E moguće je, (a koliko znamo i kod nas, npr. župan Ivo i ostali, bez obzira na zakone, rade i kupuju za male pare (ne kune nego lipe) što god žele i požele) pa tako i signor Silvio (odličan primjer za naše tajkune kako se može drsko korumpirano i legalno krasti, a da ne budeš kažnjen). Inače plutokrata Berlusconi, talijanski poduzetnik i političar, rođen je u Milanu 29. rujna 1936. godine. Signor Silvio izgrađuje na građevinskom (kupuje na tisuće stanova), reklamnom- i komunikacijskom sektoru, svoj ekonomski imperij i tim svoj veliki politički utjecaj. Padron Silvio osniva svoju privatnu televiziju »Canale Cinque« i preuzima »Italia Uno« kao i »Rete Quattro«. Svoju mnogobrojnu medijsku aktivnost, a tako i uslužnog sektora, Berlusconi koncentrira u Holdingu »Fininvest S.p.A.« i iz zaleđa organizira 1993., iz nastupajuće historijske konstelacije talijanske državne krize početkom 90- tih (preko 90% zastupnika u parlamentu je bilo korumpirano, a to mi dođe nekako vrlo poznato…), jednu novu političku formaciju, naime novu stranku »Forza Italia«, koja se ujedinjuje s ostalim strankama u »Alleanza Nazionale«. U to vrijeme, zbog korupcijskih skandala u Italiji, nastaje politički vakuum. Taj politički vakuum gospodin Silvio koristi i probija se nevjerojatnom brzinom i energijom na političkoj sceni, pri čemu mu na veliko pomažu njegovi mediji. Padron Silvio ima pod sobom vrlo sposobne menadžere koji Italiju i njezine građane poznaju bolje nego svoj džep. On svojim cijelim reklamnim budžetom njegovih firmi, od 60 – 70%, za samo nekoliko mjeseci stvara, tako reći preko noći, svoju stranku koja u tako kratkom roku uspijeva postati 1. ili 2. stranka po redu u Italiji. Na izborima 1994. sukobljava se Padron Silvio po prvi put sa svojim političkim protivnikom Romanom Prodijem. S pomoću svog stvorenog medijskog imperija on postaje talijanski Premijer. Signor Silvio je u Italiji svugdje prisutan, i to ne samo u svim svojim medijima. Njegove televizije gleda više od pola Italije. Čak mu pripada i veliki izdavač Montadori, kao i prodavački lanac «Standa» i najuspješniji talijanski nogometni klub AC-Milano. Evo kako otprilike pišu u svojoj nedavno izdanoj knjizi Udo Gümpel i Ferruccio Pinotti (inače novinari) «Berlusconi Zampano» o «Berlusconijevom dobu»: «Ispod površine svakidašnjice nalaze se u Berlusconijevom talijanskom društvu daleko raširene osnovne strukture fašističkog društva.» Postavlja se i pitanje da li signor Silvio tu može opstati, a odgovor je da. Naime običan Talijan razmišlja obiteljskim strukturama („mama mia“), i pojedinac ne može djelovati sam, nego samo u grupi i bez obzira tko bi se želio uzdići na političkoj ljestvici, prvo se traži vođa čopora. Signor Silvio se već od samih početaka financira iz dubioznih izvora, izvora visokih RK krugova, a ne kako se mislilo iz mafije (ma gdje je tu razlika?). Vrlo dobro se zna kako Orden malteških vitezova upravljački povlači konce, a kraj toga konca (Cenzura - bez imena kojega možete sami zaključiti) već više od 40 g. posluje s mafijaškim klanovima, i ima (apsurd, ali je nažalost činjenica) jake veze s farma industrijom (ne mislim na farmu pilića ili stoke, nego na proizvodnju skupocjenih lijekova), s svjetskim proizvođačima oružja i s kriminalističkim organizacijama koje peru novce (koju ulogu u tome ima svjetska banka i MMF (međunarodni monetarni fond) još bi trebalo istražiti).
Signor Silvio je inače poznat kao vrlo uredno cerekalo, odlično odjeveni, šarmantni i genijalni hohštapler (još znamo neke takve…) i pokušava, ljude koji su protiv njega diplomatski (plava koverta ili tzv. B-vitamin a može, tzv. BMW razlog) pridobiti za sebe.
Dakle i na kraju, moglo bi se reći kako je ta izjava nekompetentnog padrona i plutokrate još jedan od niza dokaza kako nije dovoljno samo biti bogat i nositi skupocjena odjela na političkoj sceni, već svojim znanjem i vještinom sjediti na tako odgovornim mjestima.  


***************
Tekst iz kategorije: Glup političar i pamentan narod,  autor teksta: Miro,  iz medija: Hrvatske Novine,   od  8.11.2008. 
Tema :: Diskriminacija   ID#1300 Rec:5  RB154
Izvor teksta

Kategorija: Rasna, vjerska, nacionalna  -  Više èlanaka iz kategorije :: Rasna, vjerska, nacionalna
Više èlanaka iz iste grupe...Rođeni da vladaju - Ali se već i za Obamu danas kaže da je bijeli JF Kennedy 

In God We Trust!
ZAGREB 

In God We Trust!
Kako je rekao popularni američki retoričar Martin Luther King: „I Have a Dream!“, a što je za njega u njegovo vrijeme bio i više nego san, danas se ostvario u reinkarnaciji toga sna u tijelu Baracka Obame. Naime, Obama je novi i prvi puta u povijesti izabrani crni predsjednik SAD-a. Možemo se mi tu u „nepotpunoj“ Europi samo zamisliti kakva je to šamarčina za rasističku „bijelu“ Ameriku i svijet. Za sve one Ku Klux Klan članove ili za one sramne fašističke i nacističke rasne zakone prošlog stoljeća, a da pri tome ne spominjemo one američke „race law“ novijeg datuma. I upravo zbog i radi toga - i naravno učenja iz povijesti - možemo se samo nadati da se ona u vezi s Obamom neće ponoviti. Inače ne bi trebalo to ni spominjati ali se već i za Obamu danas kaže da je bijeli JF Kennedy. Dakle crne slutnje se ne rađaju tek onako. Nadajmo se da se neće i ostvariti i da je tako, samo napominjem u nadi ne ponavljanja da ne bi i on kao Kennedy i M.L.King završio svoju karijeru i to prije nego što izjavi „Ich bin ein Berliner“ ili dovede onaj davno od prvih osvajača Zapada američkih pionira odsanjani san „American Dream“ do savršenstva (ako takvo što i postoji).
Veliki teret sada leži na leđima tek novoizabranog afro-američkog Predsjednika. Teret ratova obiteljskog klana Busha i nanovo opamećivanje te prezadužene nacije. Taj inače duhom i razumom mladi čovjek - malo crn, malo bijel, malo Afrikanac i malo Amerikanac - primjerice obećaje zaustavljanje rata u Iraku. Ali daj neka ispravi sada učinjeno zlo što je godinama činila velika administracija oba Busha i gdje je pri tom poginulo s pozivom na Boga na tisuće ljudi (ne zaboravimo i na druge pošasti kao što su Guantanamo; mučenja i hapšenja, Afganistan itd.). Ti navedeni primjeri su samo dio činjenice zbog čega su se „Ameri“ zbog gaženja ljudskih prava i velikih laži bushove administracije sramili u svijetu. No precjenjivanjem samih sebe, ratovima i svojstvenom paranojom američkog „way of live“ dovodi se Amerika i njezini građani na rub financijske propasti zbog navedenog ali i (da ne zaboravima) kreditnih kartica. Zbog tih kartica (što se zadnjih godina dešava i kod nas) iznosi dug američkih građana 970 milijardi US$. A tko će te silne kredite vratiti? U tom grubom neoliberalističkom kapitalizmu, bolesnom od ovisnosti za profitom, pohlepa za novcem obuzima sve slojeve društva i pri tome čovjek kao jedinka zajednice i društva više ništa ne znači i gubi mu se vrijednost.
Dakle, mister novoizabrani Predsjedniče velika Vam zadaća predstoji i nadajmo se da će te se uspješno sa svim navedenim i nenavedenim problemima uhvatiti u koštac i manje-više ih i riješiti!
 


***************
Tekst iz kategorije: Rasna, vjerska, nacionalna,  autor teksta: Miro,  iz medija: Hrvatske Novine,   od  6.11.2008. 
Tema :: Rođeni da vladaju  ID#1299 Rec:6  RB234
Izvor teksta

Kategorija: Mišljenja  -  Više èlanaka iz kategorije :: Mišljenja
Više èlanaka iz iste grupe...Novine - Reakcije na cenzuru koja se pojavila na Hrvatskim novinama 

Napomena: Hrvatske novine se ograđuju od stavova autora
ZAGREB 


###Napomena: Hrvatske novine se ograđuju od stavova autora!###

Ponukan nekim mišljenjima i izjavama, a moglo bi se pritom reći i stavovima, pojedinaca u našoj nam raznim fobijama progonjenoj zajednici, i to od nekakvih nebuloza i represalija viših i svevišnjih, postavio sam si pitanje otkud to dolazi i da li je to pokušaj ponovnog vračanja na staro: „oduzimanje slobode!“ Kontrole mišljenja i raznorazne represalije kako bi se moglo ljude podčinjavati i samim time iskorištavati poznate su svugdje u svijetu, a naročito su se upotrebljavale i upotrebljavaju se u sistemima jednoumlja i diktature. Nametanje mišljenja najlakše se provodilo i provodi se zastrašivanjem i rafiniranim prijetnjama. Te i takve kontrole izražavanja u riječima, slikama, pismu ili čak u ponašanju nije se moglo baš uvijek i provoditi i donekle se iskočilo iz tih okvira kod raznih revolucija potaknutih napretkom. Dakle, sredstva moći iz vana nisu mogla i neće moći za stalno obustaviti proces i napredak i ljudi su već oduvijek zabrane odbacivali ili ih u velikom krugu zaobilazili Takva manipuliranja - kako bi bili poslušni - ne sprezaju ni od davanja obećanja ljubavi i sigurnosti. Iz tih zabrana dalje se razvijaju tabui koji, ako bi ih se prekršilo, prijete raznim sankcijama (iz tih razloga su ljudi izmislili i moral koji u prirodi ne postoji kako bi druge kontrolirali i iskorištavali). 


***************
Tekst iz kategorije: Mišljenja,  autor teksta: Miro,  iz medija: Hrvatske Novine,   od  4.10.2008. 
Tema :: Novine  ID#1270 Rec:7  RB45
Izvor teksta

Kategorija: Amerika otkriva karte!  -  Više èlanaka iz kategorije :: Amerika otkriva karte!
Više èlanaka iz iste grupe...Razmišljanja bez analiza - Ubijanje je jedan od najčešćih uzroka smrti mladih crnaca 

Bajna rasna Amerika
ZAGREB 

Amerika i njena Afrostokracija – Nova srednja klasna svijest crnačke populacije u Americi koja se protivi raspadu govora i tradicija u Afro-američkoj donjoj klasi, uličnog engleskog, čemu je razlog slaba edukacija i klasna diskusija koja trese Afro-ameriku. „Come On People! On The Path from Victims to Victors“ (Ajmo ljudi! Maknimo se od osjećaja žrtve i pobijedimo), upozorenje je Cosbya Bila, u svojoj knjizi, Afro-američkoj omladini da ne konzumira Fast-food, droge i da se ne služe psovkama, da surađuju s policijom i da ne krive bijelce za sve svoje nedaće. On nije još napisao ni deset stranica svoje knjige, a već se je svojim Retro-Moralom, kao i svojom kritikom protiv današnje mode („direktno iz hapsa“) raper- pjesama uličnih idioma učinio omraženim. I on prije na ulici govorio Blacktalk-Jargonom, ali naravno smo na ulici. On dalje navodi, u svojoj kritici, kako „ne možemo, npr. u avionu, koji je upravo sletio u Rim, upitati stjuardesu: Whassup?, a ne možeš biti ni liječnik, koji bi svojoj medicinskoj sestri rekao: Dat tumor be nasty.“ Jedan od jasnijih signala u knjizi je upozorenje za mlade koji svakodnevno masovno umiru nasilnom smrću. Ubijanje je jedan od najčešćih uzroka smrti mladih crnaca, čija se starosna dob kreće između 15 i 29 godina. A više od polovice, godišnje počinjenih 16 000 ubojstava, počine crnci koji čine samo dvanaest % stanovništva, dok je 94 % svih ubijenih crnaca ubijeno od strane njihovih crnih sugrađana. Ta očito najjadnija i najugroženija populacija američkog društva čini po zatvorima diljem USA 44 % svih zatvorenika, jednu trećinu svih beskućnika, dok u ponekim gradovima njih 50% prijevremeno napušta školu. „To je ravno ludilu!“, kaže Cosby, i tu mu ne može nitko prigovoriti, jer brojke ne lažu. Kod daljeg navođenja Cosby savjetuje, da treba ostati cool („Mi smo pronašli cool“) i zaboraviti to što vrijedi kao hot. Rapper npr., čiji Trash-Talk on izvodi iz robovske tradicije, jedne „direktne u lice konfrontacije“i ohrabruje jedan verbalni način. Gangsta Rap, koji se služi mizantropnim slikama nasilja i silovanja, ne pokazuju ništa drugo nego nesigurnost crnih muškaraca, „koji se tako i tako već osjećaju u društvu bijelaca“, i u pogledu na snažne žene. U daljem on navodi „Nemojte imitirati govor robovlasnika i mase spremne na linč!“. Nasilje započinje već kod izgovora. Jednostavno ne postoji nikakav pozitivan ili cool odnos, od toga da jedan drugog ponižavate riječima „nigger“, „nigga“, „hos“, „bitches“. Da bi dalje indignirano primijetio: „Ono dijete koje već kod prvih riječi ne prepoznaje, I have a dream' od Martina Luthera Kinga, poznaje napamet cijeli tekst ,Make that Ass shake'“, i nadodaje, kako bi probudio i one zadnje koji nemaju poima, dio pjesme „Wait (The Whisper Song)“ an: „Ay bitch! Wait 'til you see my dick / Wait 'til you see my dick / Ay bitch! Wait 'til you see my dick / Imma beat dat ***** up.“
Slušam ove domaće rappere i prosto me bodu izgovorene riječi i ne mogu vjerovati na šta se ti tekstovi svode, sve same psovke i negativnosti bez imalo optimizma!
 


***************
Tekst iz kategorije: Amerika otkriva karte!,  autor teksta: Miro,  iz medija: Hrvatske Novine,   od  3.10.2008. 
Tema :: Razmišljanja bez analiza  ID#1269 Rec:8  RB21
Izvor teksta

Kategorija: Rasna, vjerska, nacionalna  -  Više èlanaka iz kategorije :: Rasna, vjerska, nacionalna
Više èlanaka iz iste grupe...Razmišljanja bez analiza - Da li znamo koliko se milijardi godišnje potroši na naoružanje a koliko treba da se utoli glad u svijetu 

Milijarde za naoružanje i Crkvu
ZAGREB 

Milijarde za naoružanje i Crkvu
Da li bi trebali znati koliko se milijardi $ godišnje potroši na naoružanje, a koliko bi trebalo milijardi $ da se utoli glad u svijetu? U svijetu, što bi nas se itekako trebalo ticati, se potroši ni manje ni više nego 860 milijardi US$ na naoružanje, a „samo“ 20 milijardi US$ bi trebalo da se utoli glad u svijetu. Paradoks ne može biti veći kada se zna da godišnje na ovome planetu od gladi umire oko dva milijuna djece. Od te navedene cifre od 20 milijardi svojim crkvenim porezom zapadnjačka Crkva ubire, primjerice samo u Njemačkoj i Italiji, godišnje (4,5 milijardi $ u Italiji i 14 milijardi u Njemačkoj) upravo tu sumu $ koja bi bila potrebna da se utoli glad gladnih u svijetu. Postavlja se pitanje da li bi ovakvo ponašanje tolerirao utemeljitelj Crkve Isus Nazarećanin? Ne bi trebalo nekakvo specijalno logično razmišljanje kako bi se vidjelo u kojem grmu leži zec. Tko bi razuman tu još povjerovao da je upravo Bog naredio stvaranje baš takve Crkve. Bog bi trebao biti ljubav, a ako je on ljubav onda bi i Crkva trebala biti predstavnik ljubavi i samim tim opraštati a ne proklinjati. U svojoj je pripovijetki Lav Nikolajević Tolstoj (izdaje ih nakon njegove smrti njegov sin u svibnju 98. i nakon toga ga se optužuje radi klevetanja Boga) piše kako je nakon Golgote, gdje Isus umire na križu, Sotona pao u najdublji ponor pakla i to radi toga što su ljudi nakon Isusove smrti nastojali da njegovo učenje sprovedu u djelo. Automatski je bilo manje svađa. Ljudi su se međusobno mirili, a vrag više nije imao posla. Pakao je zjapio prazan. Ali nakon dužeg vremena opet nastaje buka u paklu. Potpuno veseli u pakao su došli nekoliko niže razrednih vragova i to s bakljama, a Lucifer ih priupita: „Dečki što se dešava?“, a oni mu odgovoriše: „Pakao radi ponovno punom parom!“ Pa kako ste to uspjeli, zapita ih glavni Sotona. Drugo rangirani vrag mu odgovori: „Došao sam na ideju stvoriti Crkvu“. Tolstoj nadalje piše kako je stvaranjem Crkve opet unesena svađa među ljude. Opet je stvorena jedna elita u društvu, koja je ljude ponovno počela iskorištavati i podčinjavati, a to isto radi i čini država.
Napomena: Hrvatske novine se ograđuju od stavove autora!
 


***************
Tekst iz kategorije: Rasna, vjerska, nacionalna,  autor teksta: Miro,  iz medija: Hrvatske Novine,   od  3.10.2008. 
Tema :: Razmišljanja bez analiza  ID#1268 Rec:9  RB4
Izvor teksta

Kategorija: Pisanje povijesti  -  Više èlanaka iz kategorije :: Pisanje povijesti
Više èlanaka iz iste grupe...Propadanje - Depotistička korupcija komunističkog kadra 

Propast socijalizma
ZAGREB 

Propast socijalizma
Krajem 80-ih godina prošloga stoljeća postalo je očito (nekima) da se nešto događa i da svijetu predstoje velike političke i ekonomske, i to promjene koje pored ostalog naročito zahvaćaju tzv. «drugi» svijet s vodećim Sovjetskim Savezom. Taj tzv. svijet realnog egzistirajućeg socijalizma postao je podložan potrebnim (više-manje dramatskim) promjenama. Sovjetska se je ekonomija u porastu, u svim sektorima vidljivo redinamizirala i to u: brutonacionalnom proizvodu, industrijskoj proizvodnji, poljoprivredi, investicijama, produktivnosti radnika kao i s tim usko povezanog dohodaka po glavi stanovnika. Kao najznačajniji izvoznik (strojeva, transportera i metala) u 60-tim g. to se mijenja podložno procesima i događajima na svjetskoj pozornici da bi se eksport minimirao 1985. (53%) na još samo naftu i plin. U isto se vrijeme (osim ovog navedenog) događa i izlazi na scenu još nešto sasvim interesantno a projicira se u riječi «nomenklatura» (cjelokupnost). Naime tu se radilo o disidentima (frustrirani opozicionisti, npr. Trocki u Rusiji i Đilas u Jugoslaviji) koji već znatno ranije prikazuju potencijalne birokratske degeneriranosti u društvu u kojem se nalaze kao i depotističku korupciju komunističkog kadra. Upravo taj pojam, koji se koristi u administrativnom žargonu tadašnje komunističke partije Sovjetskog Saveza, pokazivao je slabosti stranačke birokracije brežnjevskog vremena: «na jednu kombinaciju stvorenu iz inkompetencije i korupcije.» (nekako i danas vrlo dobro poznato?!). Činjenice pokazuju da se je Sovjetski sistem održavao na samo još protekciji, nepotizmu i gotovom novcu.
Svi komunistički režimi 20. st., započevši od SSSR-a, bili su uvjerenja i osjećaja da su za razliku od Zapada kulturalno zaostali i da se nalaze na periferiji naprednog i paradigmatskog civilizacijskog centra svijeta. Tako je Sovjetski Savez još od vremena Staljina patio od osjećaja manje vrijednosti, i to zbog intelektualne i tehničke zaostalosti u odnosu na Zapad.
Gorbačov započinje svoju kampanju s dva slogana transformacije Sovjetskog socijalizma: Perestrojkom (obnova ekonomskih i političkih struktura) i Glasnost (sloboda informacija). Ako se nekom pojedincu uopće može pripisati zasluga za završetak 40. godišnjeg Hladnog rata, onda Gorbačovu. Dakle ako se uđe dublje u problematiku raspada jugo- i istočno-euro-sovjetskog socijalizma onda se može spoznati da je politika u stvari ta koja uspijeva dovesti taj dio svijeta do njegovog raspada.
Svaki peti čovjek na našem planetu je Kinez. 94% stanovništva u Kini su Han-Kinezi.
Iz Kineske statistike iz 1952. bilježi da je u Kini u vrijeme komunističkog preuzimanja moći prosječni Kinez živio od pola kg riže ili pšenice na dan i da je konzumirao nešto oko 0,08 kg čaja na godinu, a iz statističkih tablica iz 1989. da si je prosječni Kinez mogao tek svakih pet godina priuštiti novi par cipela. (574. Hobsbawm) Između 1949 – 1956, znači u vremenu od sedam godina, seljaci su uspjeli povećati žetvu za više od 70%.
Miješanje Kine u Korejski rat 1950 – 1952 nosi pobjedu nad SAD-om. Od 1956. pogoršavaju se odnosi Kine sa SSSR-om, da bi 1960. posljedica za Kinu bila u potpunosti prekid tehničke i materijalne pomoći iz Rusije. To uskraćivanje pomoći bilo je popraćenom velikom glađu koja teško pada osiromašenom Kinezima, ali nije bila glavnim uzrokom krize nego je ona više ležala u prebrzoj dvogodišnjoj kolektivizaciji poljoprivrede (1955 – 1957), velikim industrijskim napretkom (1958) i desetgodišnjom kulturnom revolucijom, koja 1976 završava Maovom smrću.
Kada komunisti u Kini 1949. g. preuzimaju vlast (nakon toga što im je uspjelo u kratkom građanskom ratu pobijediti i skoro istrijebiti Komintang vojsku) bivaju priznati kao pravi nasljednici carske dinastije.
Da će kineski komunizam preživjeti 20. st. i uspješno preći u 21. st. i nije za čuđenje, naime on bazira na nacionalnoj ideologiji. Za većinu Kineza u prvoj liniji Kineska revolucija znači restauraciju, koja za je za njih uspostavljanje reda i slobode, općeg dobra, vladajući sistem i uzdignuće jednog novog velikog civilizacijskog imperija.
U suprotnosti s komunizmom sovjetskih karakteristika, nema kineski komunizam nikakav efektivni direktni odnos s Marksom ili Marksizmom. Kineski komunizam je pokret koji nastaje poslije – vremena oktobarske revolucije i u Kinu preko Lenjinovog, ali pored svega ponajviše preko Staljinovog «Marksizma - Lenjinizma». Ispod marksističko-lenjinističke krinke nalazio se skriven Kineski utopizam (naravno da i Kineski utopizam kao i sve socijalne revolucije ima podudarnosti s Marksizmom) utjelovljen je u osobi Maoa, koji cijelo vrijeme svoje diktature ne izlazi iz zemlje. Mao se točno držao i to bez predrasuda Marksovih i Lenjinovih aspekata, koje koristi u njegovoj jedinstvenoj viziji kada mu to najviše odgovara kako bi ih mogao opravdati. Za Maa pretpostavka jednog idealnog društva bila je stvaranje udruženog kolektiva potpunog odobravanja koja je značila: «totalnu negaciju osobe, koja bi sve svoje osobine u kolektivu izgubila.» Po Mau je kolektiv najviše dostignuće društva «jedna vrsta kolektivnog misticizma.» Takvo mišljenje i stavovi su u stvari u potpunosti protivni klasičnom Marksizmu, jer klasični Marksizam, manje-više svojom teorijom zagovara potpuno individualno oslobođenje i ostvarenje. Lenjin nije nikad zaboravio (usprkos njegovim vjerovanjima u značaj političke akcije i odluke) činjenicu da je čak i najjača politička volja podložna praktičnom ograničenju. Čak je i jedan od najvećih diktatora u povijesti čovječanstva Staljin sam došao do spoznaje da su i njegovoj autokratskoj moći stavljene granice (bilo koji režim, tako Fukuyama, primoran je oslanjati se na bilo kakvu formu legitimiteta, jer «niti jedan diktator ne može vladati samo nasiljem). Samo zna se, ili bi se trebalo znati, da ljuti revolucijski požar prebrođuje sve materijalne prepreke.
U ta vremena je bilo biti «komunjara» svrsishodno i odlična alternativa.
Kina uspijeva (1958. - 1960.) u bezbrojnim malim i slabo funkcionalnim topionicama više nego utrostručiti svoju proizvodnju čelika. 1958. stvaraju se u rekordnom vremenu od dva mjeseca Maovim direktivama 24000 narodnih seljačkih komuna. One su bile u potpunosti komunističko destruktivne i to zbog kolektivizacije svih društvenih sektora i bivaju, zbog nefunkcioniranja u kratkom roku, kao što su i stvorene, sveopćom pasivnošću ukinute.
Mao je imao urođeno nepovjerenje prema intelektualcima koje ga navodi u desetogodišnjoj kulturnoj revoluciji ka afektivnom ukidanju visokog obrazovanja, da bi tadašnje intelektualce poslao u sela na teški fizički rad radi preodgoja.
Usprkos tim makinacijama i provedenom demagogijom nad narodom Kinezima nije bilo toliko loše kao ostalom siromašnom trećem svijetu. (npr. konzum životnih namjernica u Kini na kraju maovog diktatorstva bio je, u usporedbi s ostalim zemljama trećega svijeta, iznad srednjeg prosjeka a prosjek življenja se od 1949. sa 35. povećao na 68.). Činjenice govore za sebe i nije za izostavit da se u vrijeme Maa kinesko stanovništvo od 1949. sa 540 milijuna, i njegove smrti 1976. povećalo na 950 milijuna. Za razliku od Sovjetskog Saveza Kina nije pod vodstvom Maa provodila masovnu urbanizaciju i tek se osamdesetih godina 20.st. smanjuje seljačko stanovništvo na manje od 80%.
Dakle usprkos gladi i problemima uspijeva Kinezima, naročito nakon smrti diktatora i dolaskom pragmatičnog Deng Xiaopinga, što vidimo i osjećamo danas, na svim sektorima postati vodeća svjetska sila (nakon olimpijskih igara lete uz Ruse i Amerikance u svemir i svojim naivitetom prema zaradi ne biraju sredstva i truju si djecu). 


***************
Tekst iz kategorije: Pisanje povijesti,  autor teksta: Miro,  iz medija: Hrvatske Novine,   od  1.10.2008. 
Tema :: Propadanje  ID#1266 Rec:10  RB45
Izvor teksta
Page 3 of 5: <<Prev 1 2 3 4 5 Next>>  
.... Pronadjeno tekstova: 44
Aproved by IMS.
Right menu
Novo na portalu

Novosti
 

 
Vijesti

Prostor za vijesti
 

 
Govorne vijesti

Poruka administratora
 
Informacije

Klik na sliku za govor


 
Zanimljivosti
Internet oglačavanje

Tvrtke
 

 
Upomoć!!!

Crveni križ
Hrvatske

 

 
Privatizacija Arenaturista

Povijest privatizacije
Arenaturist

 

 
Ostali linkovi
Tražilice

Tražilice za nekretnine:
 

 
RSS kanali

Hrvatske novine
RSS

 

 
Tekstove kreiraju
  Linkovi na oglase:
NEKRETNINE

HRV.- Real Estate
ENG. -
Real Estate
GER. - Real Estate
  Iz svijeta
cnn.com
bbc.com
    Oglasni prostor
Nema oglasa
Bezoglasni prostor
Za postavljenje banera za udruge i neprofitnih organizacija pošaljite baner i URL na email!
    RSS  Novine   
Zadnji tekstovi: RSS Hrvatskih Novina
A  B  C  Č  Ć  D    E  F  G  H  I  J  K  L  LJ  M  N  NJ  O  P  Q  R  S  Š  T  U  V  W  Z  Ž  |   Hrvatske-novine |
Copyright © Hrvatske-Novine.com 2005.-2008. - Powered by Macronet software engine
Hrvatske Novine