Hrvatske-Novine.com · Komentari i vidjenja · Jutarnji · Vecernji · HINA · Kritike vlasti
Istra · Dalmacija · Zagreb ·
·Hrvatske novine su kritika loših stvari i događanja u današnjoj Hrvatskoj. Ukoliko želite čitati pohvale i hvalospjeve slušajte hrvatski radio i televizijske postaje u vrijeme kada političari govore o svojim uspjesima. Mi otvoreno govorimo o pljački (bez obzira ako je pokrivena odlukama sudova).
   About Us |  Info |  Kategorije |  Tekstovi |   English | Deutsche
rolex replica

Kategorije
Važne teme
Grupa Pi-5
Povijest privatizacije
Istra

 Istra na webu

   Istra vijesti na webu
 
Dalmacija
Zagreb
Turizam
Posao
  Poslovni prostor
  Dionice
  Cijene Dionica
Hrvatske-novine.com
Tekstova: (5) Svi tekstovi...

Kategorija: Psihologija u praksi  -  Više èlanaka iz kategorije :: Psihologija  u praksi
Više èlanaka iz iste grupe...Hrvatska danas - Podlih ubojstva i krađe usred bijela dana i otvorenih bez imalo srama obogaćivanja na račun sviju nas 

Mržnja i ljubav
ZAGREB 

Mržnja i ljubav
Nakon svih negativnih događaja proteklih godina, mjeseci i dana postavlja se pitanje odakle dolazi ta mržnja, prema svemu i svačemu (a naročito kroz projekcije prema samome sebi) u ovome našemu nezadovoljnome društvu. Zadnjih se dana priča na sva usta o „banani državi“ gdje se svašta događa i gdje vrijednosti (barem koje smo do sada imali i prihvaćali) preko noći nestaju, i to kada se radi o vlastitom interesu i uspjehu. Pri tome neki ne prežu ama baš od ničega. Podlih ubojstva i krađe usred bijela dana i otvorenih bez imalo srama obogaćivanja na račun sviju nas (sjetimo se samo privatizacije i pretvorbe i stavljanje kao niotkuda na tisuće Maraka, Franaka i Dolara na Zagrebačku Banku). Kada je mržnja u pitanju tu onda ne bi trebalo držati predike o moralu i poštenju. Najviše boli, polazeći od same mržnje prema vlastitoj osobi, nedostatak ljubavi. Kako može netko, živeći sa svojim sugrađanima, ih tako ružno potkradati i na svoj jedinstveni način svoja nedjela opravdavati, a da pri tome ne osjeća nikakvu grižnju savjesti? Može, i to vrlo jednostavno, jer je mržnja snažni osjećaj neprijateljstva protiv drugih ljudi. Mržnja dolazi - rađa se u egoizmu - i okreće se protiv svega što se odupire vlastitim željama. Taj se destruktivni osjećaj može u tolikoj mjeri pojačati da čak nalaže uništenje svega po svom bolesnom egu neprijateljskog. Tek kasnije ta se mržnja okreće ka svojoj suprotnosti – prema ljubavi kojom se hrani ako je ta ljubav neuzvraćena. S mržnjom osvećuje se neuzvraćena ljubav koja je možda bila namijenjena nekom drugom. Tako se preobrazuje ljubav u mržnju. No, suprotno tome može od mržnje stvoriti se i nastati ljubav, ako bi se čovjek kojega smo mrzili prikaže kao dostupan ljubavi. U mnogim ljudskim vezama vladaju ljubav i mržnja jedno pored drugog. Dio mržnje tada odgovara osjećaju ovisnosti u koju smo se kroz ljubav upustili. U velikim zajednicama (nacijama) može se osjećaj mržnje samo na taj način kontrolirati i suzdržavati da se okrene protiv (ubi, ubi Srbina) manjina, autsajdera ili pak protivničkih grupacija.
Tako kao što se u nekome voli ono što smo i mi sami - ili bi htjeli biti – tako se često okreće mržnja protiv onih koji vlastitu slabost jače izražavaju nego što bi mi sami to željeli. U ovome je već prikazana osnova mržnje prema „žrtvenom janjcu“ (mržnja prema Srbima, Židovima, komunjarama, „Ciganima“, ne „našima“ – strancima, dođošima i fureštima – svima onima koji nam nisu po volji).
U vezi s tim navedenim - o mržnji i ljubavi - Sigmund Freud je smatrao kako postoji samo jedna forma ljubavi, bez ambivalencije, što bi značilo da ostane bez mržnje: o majčinoj ljubavi prema svom muškom djetetu (mama mia).
 


***************
Tekst iz kategorije: Psihologija u praksi,  autor teksta: Miro,  iz medija: Hrvatske Novine,   od  2.12.2008. 
Tema :: Hrvatska danas  ID#1324 Rec:1  RB56
Izvor teksta

Kategorija: Psihologija u praksi  -  Više èlanaka iz kategorije :: Psihologija  u praksi
Više èlanaka iz iste grupe...Uspoređivanje - Kome još nisu poznati vlastiti zavidni pogledi na svoje susjede ili prijatelje 

Što je to zavist
ZAGREB 

Što je to zavist?
Kome još nisu poznati vlastiti zavidni pogledi na svoje susjede ili prijatelje, kojima u slučaju vlastite nesigurnosti, sve više i bolje ide i polazi za rukom nego sebi samima? Pri tome je zavist sama po sebi u potpunosti različita. Gledano sa strane proizlazi kako u suprotnom, točnije rečeno, i drugi gledaju na nas puni zavisti ili divljenja, ovisno od naše situacije. Zavist kao takva je jedan od efekta (Smith, Diener i Garonzik 1990.) kojeg američki socijalni psiholog Ed Diener statistički i dokazuje. Nadalje ne postoji nikakva objektivna norma za zadovoljstvo. Nada i strahovi su mjerilo prema kojemu mi ocjenjujemo stvarnost. Često mora i trebalo bi naše uspoređivanje s drugima držati vodu, kako bi mogli odlučiti, da li ćemo se osjećati kao princeze ili prinčevi, ili ćemo se smatrati sirotim vragovima. Filozof Montaigne (2001.) ovako piše o tome: „Ako bi neki čovjek u svom životu htio biti samo sretan, onda to ne bi bilo tako teško, ali on želi biti sretniji nego drugi ljudi - a to je gotovo uvijek teško - jer mi smatramo druge sretnijima nego što to oni u stvarnosti i jesu.“
Onaj koji se s drugima uspoređuje, on je gubitnik. Zavist ne samo da čovjeka stvara ovisnikom od drugih, nego može čak voditi ka krivim zaključcima.
Kako kaže jedna Židovska poslovica: „Kada se grbavac najviše raduje? –Kada vidi nekoga s još većom grbom nego što je njegova.“ Zluradost se može zadovoljiti, i to onda kada mi u tom momentu naše sreće u protivnošću s ne srećom drugog ističemo. Doduše lako će nam pasti pronaći ljude kojima je teže nego nama samima u životu, ali ćemo uvijek naći i onoga kome zavidimo. Pa i sami oni najuspješniji nisu pošteđeni od toga. Napoleon je bio zavidan na uspjeh Cezaru, a Cezar Aleksandru Velikom a Aleksandar, zasigurno Herkulesu i to iako on nikada nije postojao – piše filozof Bertrand Russell.
Dakle, zavist je osjećaj koji je svakome poznat, ali koji se ne priznaje tek tako olako. Primjerice (kao što je gore već navedeno) novo radno mjesto, novi auto, kuća ili pak i odjeća i nakit (satovi vrijedni više tisuća Eura) ne da samo stvaraju - kao simboli statusa – divljenje, nego stvaraju i osjećaj zavisti. Poznavati zavist kao osjećaj nejednake podjele nije samo od danas, nego su ga poznavali i stari Grci. Ukoliko su ljudi u antičko doba pravednije uređivali svoj okoliš i sve vezano uz njega u to su bili bliže božanskom, bez zavisnom biću. U prvim prije kršćanskim kulturama bilo je kroćenje zavisti jedna od značajnijih političkih zadaća države. Kako stoji s zavišću u religiji, zna se ili bi se trebalo znati: „zavist je jedna od težih i glavnih grijehova“. Kako bi se trebalo postaviti prema njemu kao prema jednoj očitoj konstanti ljudske prirode – tu se mišljenja razilaze. A zašto, na to bi pitanje tek trebalo odgovoriti. Da li je on genetski još prije rođenja ugrađen ili se stiče već u ranom djetinjstvu i kako bi se trebalo odnositi kada političari žućne reakcije koriste i profitiraju od neprijateljskog stvaranja slike socijalne zavisti, trebalo bi se ne samo s psihološkim i religioznim aspektima baviti, nego i političkim i ekonomskim sredstvima.
Naravno da stvaranju zavisiti pogoduje i ova najnovija ekonomska ali i politička situacija. Tako nedostatne šanse jednakosti prilikom zapošljavanja i neravnopravna plaćanja podržavaju zavist u društvu. Nije velika mudrost reći kako i, dakle, posao i novac razdvajaju zajednicu sve više i udaljava ljude sve više jedno od drugih. Tako napokon su pod kritiku pali i menadžeri koji ništa konkretno ne privređuju a dobivaju veliki novac čak i onda ako su krivi za gubitke u milijunima. Pa čak padaju pod plašt zavisti i oni koji iako sposobni za rad pokušavaju i žive na račun socijalne države. Tu se ne bi smjeli zaboraviti i uvrstiti naši privilegirani i svim zakonima zaštićeni imuni saborski Zastupnici, na koje se u zadnje vrijeme zbog razno raznih privilegija obrušava čitava gnjevna javnost. Dakle, takvih primjera ima sve više i ne treba se čuditi kako razlike u primanjima pojačavaju i šire zavist. Dakako da razlike u primanjima su jedna od značajnijih - osim ako su zbilja zarađeni po zaslugama – parametara u stvaranju zavisiti među ljudima. Ljudi su sve više ispunjeni skepsom kada im unutarnji osjećaj kaže da razlika u plaći ne bazira na učinku nego na nekoj drugoj sumnjivoj nepravednoj osnovi (pri tome se naravno misli na korupciju i mito, krađe i pronevjere). U narodu radi toga, naročito donji slojevi društva, ne raste bez veze frustracija i nezadovoljstvo što vode ka nasilju i nestajanju respekta. Nije to bez razloga jer je lista onih koji su svakim danom sve više uvučeni u skandale nezaustavljivo raste. Velika nepokrivena primanja, državne subvencije za prezadužene i nelikvidne banke već se brinu za nezadovoljstvo i zavist među svima nama. No „one gore“ to malo ne zanima nego pokušavaju, kao za inat, da svoja visoka primanja još više povećaju i uz to ih i legitimiraju a oni što jedva preživljavaju iz dana u dan njima se nameću još veći izdaci i porezi i tjera ih se u još veće siromaštvo i pune zatvore. Kako to izgleda u svagdašnjici znamo i sami i svjedoci smo toga na vlastitoj grbači. U međuvremenu mnogi naši sugrađani preživljavaju i već su primorani i ovisni na pomoć sa strane – nedostaju im životne namjernice a kamoli da govorimo o grijanju, obući i krovu nad glavom. Takva emocionalna iskustva ostavljaju tragove na naš identitet i već duže vrijeme ljudima nije bitno što se na drugim scenama života događa osim vlastite borbe za preživljavanje. Što pri tome čine naša vlada i socijalna država, a čija bi glavna zadaća bila borba protiv siromaštva, zna se, gotovo ništa! No, nije to samo njihova dužnost, nego je dužnost cijele zajednice, društva i pojedinca općenito. Socijalna se država financira porezima, ali ne u toj mjeri porezima bogatih kao što to moraju siromašni plaćati. Naši se novonastali bogataši i tajkuni ogledavaju na one sa Zapada i bježe u porezne europske oaze, pr. Monaco.

Nakon ovog navedenog izgleda kako je zavist neuništiva i upravo zbog toga pokušavaju psiholozi evolucionisti je opravdati s Darwinovom borbom za preživljavanje: Ako je u prirodi svako svakome rival nije dovoljno biti samo dobar i imati dovoljno – samo ostvariti se može samo onaj koji je bolji i ima više od ostalih. Upravo zbog toga nam je zavist u- programirana.

Deset najvažnijih stvari koje bi trebali znati o „zavisti“:

Zavist nastaje zbog nedostataka i manjka kompleksa vrijednosti.
"Broj naših zavidnika dokazuje naše sposobnosti“ - Oscar Wilde
Zavist se ubraja u sedam smrtnih grijeha katoličke Crkve.
Zavist je principijelno destruktivan osjećaj, ali može služiti i kao podstrek.
Zavist može postati težak teret jer se taj osjećaj negativno odražava na naš imunološki sistem.
Zavist cilja na to da sami sebi stvorimo tobožnju korist.
"Mržnja je aktivna nevolja, a zavist pasivna; zbog toga se ne trebamo čuditi kada zavist tako brzo prijeđe u mržnju." - Johann Wolfgang von Goethe, "Maximen und Reflexionen"
Reklame često rade na faktoru zavisti. Pri tome se sugerira da tek zavist drugih stvara potragu za luksusom vrijednim.
Opravdavanje zavisti najčešće se provodi s nastojanjem prema jednakosti.
Pojam „zavisnoga društva“ pokazuje jednu društvenu formu u kojoj se naročito socijalna zavist, kao politički i ekonomski motor, potpaljuje.


 


***************
Tekst iz kategorije: Psihologija u praksi,  autor teksta: Miro,  iz medija: Hrvatske Novine,   od  30.11.2008. 
Tema :: Uspoređivanje  ID#1321 Rec:2  RB1245
Izvor teksta

Kategorija: Psihologija u praksi  -  Više èlanaka iz kategorije :: Psihologija  u praksi
Više èlanaka iz iste grupe...Hrvatska danas - Ponekad vrijedi više lijepa riječ koja dolazi iskreno iz srca nego bilo kakvi materijalni darovi 

Socijalno i ekonomsko okruženje
ZAGREB 

U cijeloj ovoj političkoj situaciji, europskih integracija i naročito toliko opisivane globalizacije povezano s nedoglednom i nezaustavljivom trkom za materijalnim dobrima, zaboravlja se što znači i trebalo bi značiti socijalno i ekonomsko okruženje. Socijalno okruženje bi trebalo biti to koje stvara razvijanje socijalnih mjera, dakle otvara i izjednačava mogućnosti „za razvoj maksimuma potencijala svakog pojedinog elana zajednice, za razliku od onog ekonomskog okruženja koje bi ljudima trebalo omogućiti dostojnu kvalitetu života i usput poticati poduzetnost ali i solidarnost.
Za već u prethodnim tekstovima spomenute mlade ljude, koji su bili ali i ostali marginalna skupina društva (bez skoro ikakvih šansi na tržištu rada, bez iskustva, bez mogućnosti osamostaljenja, slabije educirani ili pak odlično, a samim tim povezano odlaskom u inozemstvo, siromaštvo zbog kreditne nesposobnosti itd.), nalaze se u opasnosti padanja pod klasične socijalne rizike zloupotrebe raznih opijata s kojima se traži bijeg iz neprihvatljive i grube realnosti (ne samo kod mladih, nego naročito i kod starijih osoba mučenih depresijama i socijalnom izolacijom). To rečeno dovodi, naročito u vrijeme navedenih, neuobičajenih društvenih i privrednih depresija - kako bi u vezi s time se gubio normalni odnos ka cilju i sredstvu pojedinca - i stvara podlogu uzroka za osobe sklone suicidu.
Moglo bi se reći, a i sigurno je jedno, da postoje situacije u kojima nesvakidašnja opterećenja života u odnosu s još uvijek mogućim zadovoljstvima postaju nesnošljiva. Ali dakao pretežno je suicid jedan kratki spoj koji proizlazi iz nesigurnosti, koja bi izostala da je u određenom momentu postojala mogućnost razumnog ispita životnih mogućnosti. Najčešće dolazi (kako tvrdi stručna literatura) do samoubojstava u tipičnim krizama procesa života, dakle u pubertetu, adolescenciji i meno- kao i antropauzi.
Trebalo bi još napomenuti da sredina koja osuđuje samoubojice samo pokušava sakriti svoju krivicu kako bi skinula sa sebe teret odgovornosti. Mnogi pokušaji dizanja ruke na vlastiti život aranžiraju se tako reći nesvjesno, tako da postoji mogućnost vraćanja u život. Pri tome se ne smije zaboraviti da se situacija uzme za ozbiljno i svaki pokušaj je upozorenje na okolicu pogođenog s namjerom davanja signala iz dubokog duševnog nesvjesnog, naročito pored svega na nedostatak ljubavi i topline. Takvi pokušaji suicida nisu ništa drugo nego pokušaj osuđivanja onih koji su zakinuli ljubav. Samoubojica to želi ponijeti sobom u grob.
Moj bi apel glasio (imamo dovoljno stručnog i nezaposlenog kadra mladih psihologa) da se otvore dežurni telefoni, ili preko radiopostaja, kako bi se ugroženima i zaboravljenima u društvu moglo manje-više pomoći. Ponekad vrijedi više lijepa riječ koja dolazi iskreno iz srca nego bilo kakvi materijalni darovi. No bilo kako bilo zaključak bi glasio, prvi korak ka prevenciji, mogućnost reduciranja ograničenog i suicidnog razmišljanja. 


***************
Tekst iz kategorije: Psihologija u praksi,  autor teksta: Miro,  iz medija: Hrvatske Novine,   od  19.11.2008. 
Tema :: Hrvatska danas  ID#1314 Rec:3  RB45
Izvor teksta

Kategorija: Psihologija u praksi  -  Više èlanaka iz kategorije :: Psihologija  u praksi
Više èlanaka iz iste grupe...Hrvatska danas -  

Plodno tlo za šarlatane
ZAGREB 

Plodno tlo za šarlatane
U ovom današnjem sveopćem ludilu nefunkcioniranja svih državnih institucija nameću nam se već desetljećima razno razne psiho – grupe „Sekte“ sa svojim šarolikim izborom tzv. putova ka prosvjetljenju, duhovnom spasenju. Te duševne civilizacijske bolesti koje vode ka bezumnom iskorištavanju medikamenata i raznih droga, alkoholizam, prežderavanja i bulemije pa sve do nesanice i razno raznih fobija svakodnevna su nam nuspojava kako na lokalnoj tako i na globalnoj društvenoj razini, dok nam (već spominjana samoubojstva) svakog dana odlazi jedan dio važnog nam kadra za cijelu zajednicu. Broj serioznih i onih neserioznih psihoterapeuta preplavili su svjetska a i naša neozbiljna tržišta. Ta psiho eksplozija (kako pokazuju studije sa zapada) često ne pomaže jer je orijentacija na tom psiho tržištu postala skoro nemoguća a posebice onda ako se treba praviti razlika između profesionalca i šarlatana. Upravo ti spomenuti šarlatani potaknuti lakom zaradom naivnih i neupućenih ljudi puštaju sve dublje korijene i tu kod nas. Takvi imaju odgovor na sve i s lakoćom okupljaju labilne (a i one druge) oko sebe, stvaraju se sekte. Postavlja se pitanje: Što je to sekta? Sam pojam se izvodi iz latinskog „sequi“ što ne znači ništa drugo nego slijediti. U svom početku on pokazuje jednu grupu koja se je odvojila od već postojeće religiozne zajednice. Prvi su se kršćani otprilike ubrajali u „sektu Nazarečanina“, jedan novi pravac Židovstva.
U daljnjem ću pokušati ukratko opisati na koji se način jedna od zapadnih zemalja Njemačka suočava s ovim problemom i na čijem bi primjeru mogli ponešto i naučiti.
Postoje razne sekte a neke od njih pripadaju etablirane sekte kojima npr. pripadaju Mormoni, Jehovini svjedoci i Novo - apostolska crkva. Krajem 60-tih godina stvaraju se u Zapadnome svijetu, inspirirane dalekim istokom, sekte Bhagwan – pokreta, Transcendentalne meditacije i Hare Krishna. Za razliku od njih dobivaju radikalne sekte svjetsku pozornost kada 1978. umire više od 900 članova masovnim samoubojstvom Narodnoga hrama – sekte u Guyani, a Aum – sekta napada 1995. otrovnim plinom metro u Tokiju. Iz tog načina organizacija, izdvojeno od klasičnih sekti, nastaju opisi kao što su „ideološke zajednice i psiho grupe“ ili „grupe s tendencijom utjeravanja.“
Sekte uvijek na početku obećavaju sreću a onda uzurpiraju svoje članove. Ipak kako pokazuju neka istraživanja je izlaz iz njih moguć. Njeni članovi napuštaju svoje obitelji, daruju novce, odustaju od zaposlenja, svoju vlastitu volju a ponekad i svoj život. Članovi ekstremnih sekti su za one „izvana“ zagonetka. Kako može netko svoj život staviti na raspolaganje jednoj grupi, ili pak vođi neke sekte, učiniti neke stvari koje prije ne bi ni u snu učinio?
„To se može svakom od nas dogoditi“, umiruje odgovor eksperata za sekte. Dieter Rohmann kao dipl. psiholog iz SR Njemačke brine se već više od 25 godina o ljudima koji su se od takvih grupa odvojili. U okruglo 110 intervjua s takvim ljudima tražio je psihičku strukturu koja karakterizira pripadnike sekti. Da li su labilniji? Neurotičniji? Da li su bili u djetinjstvu maltretirani? „Ne“, glasi Rohmannov rezime. „Jedino što je tim ljudima koji se nalaze u nekoj sekti zajedničko je to da su postali članom kada su se nalazili u krizi.“
Prema procjeni religijsko – znanstvenih medija i informacijske službe (Remid) u Njemačkoj je okruglo milijun ljudi član neke sekte ili, kako se koristi u govornom krugu eksperata „novih religioznih i ideoloških pokreta i psihogrupa.“ Pored poznatih imena, kao što je Scientology ili Jehovini svjedoci egzistira jedan nesagledivi supermarket religija. Takove grupe služe različitim potrebama i usmjerene su prema ljudima različitih dobi i zanimanja. Cjelokupni broj onih koji se nude na njemačkom tržištu okruglo iznosi 800. No samo je jedan manji dio njih problematičan, glasi spoznaja jedne anketne komisije angažirane 1998. od strane njemačkog parlamenta Bundestaga. Stručnjaci za sekte nisu istog mišljenja kada se radi o tome koliko je štetno biti član takvog jednog udruženja. Savjetnici koji rade s onima koji su izišli iz neke od sekti naglašavaju moguću opasnost. Suprotno tome religijski se znanstvenici slažu s tim da neke od njih mogu imati i pozitivne utjecaje na svoje članove. U svakom slučaju su eksperti koji se time bave jedinstveni u tome da ljudi koji su privučeni njima nisu pasivne žrtve. „U prvom redu oni donose sa sobom jedan niz potreba, želja ili životne probleme koji bi se u tim zajednicama trebali ispuniti ili zadovoljiti.“ Zaključuje ta anketna komisija u svom izvješću.
„Upravo sam se razišao sa svojom djevojkom“, kaže Max, bivši član jedne sekte koji je želio ostati anoniman, i tražio sam nove ciljeve u mom životu.“ Prijavio se na jedan šestodnevni meditacijski kurs. Tamo dobiva jedno iskustvo koje je već dugo tražio: u toj je grupi mogao sve svoje osjećaje, svoju žalost i ljutnju iskazati. On se je svoje intimne osjećaje otvorio pred nepoznatima. Grupa je zajedno s njim vikala, plakala i tugovala. „Opustite se, nađite u sebi izlaz“, uvijek iznova zahtijevala je karizmatična voditeljica kursa. Na predzadnjem danu Max doživljava svoj „proboj“. Osjećao se oslobođen, spašen i oslobođen briga. „Tu je bila još samo ljubav. Ležali smo zagrljeni i bili smo sretni. Bio sam kao drogiran.
Tek na zadnji dan saznao je više o toj organizaciji koja je taj kurs organizirala. To je bila sekta „Miracle of Love“ – čudesna ljubav. Sljedećih se je tjedana Max prisjećao nesvagdašnjeg osjećaja tijekom kursa, slušao je kazete voditeljice sekte Kalindi, čitao je njene knjige i sve se je više i intenzivnije bavio idealima tog pokreta. Njegov je život bio ispunjen (na početku) idealima tog pokreta.
U mnogim se glavama još uvijek nalazi pretpostavka kako sekte djeluju na ljude. Dr. Hansjörg Hemminger referent evangeličke centrale za pitanja pogleda na svijet u Stuttgartu to naziva Crvenkapičina teorija: Jedan nevini „ne-sektaš“ ide kroz šumu i nailazi na zlog vuka (sektu). „To baš ne štima sa svakodnevicom“ naglašava Hemminger. „Ulaz u takvu jednu grupu je jedan interaktivni proces. U njemu je osoba, početnik, također u istoj mjeri aktivan kao i grupa sa svojom specifičnom ponudom.“ Osim toga sekte ne posjeduju nekakav perfektni instrument za manipulaciju psihe, s kojim mogu svakoga obraditi koji padne u njihovu mrežu.
Naravno da postoje grupe koje su fantastično organizirane kako bi došle do novca svojih članova i na takve treba skrenuti pažnju. „U njih se npr. ubraja Scientology i Miracle of Love“ kaže Hemminger. Ipak znanstvena istraživanja pružaju uporišta za to kako sekte mogu imati i pozitivne utjecaje na svoje članove. Tako je godine 2004. pronašla jedna studijska grupa Dr. Sebastiana Murkena sa Sveučilišta u Trieru kod ispitivanja 71 člana novoreligijskih zajednica, kako učlanjenje u jednoj od njih ponajprije poboljšava i stvara dobar osjećaj. „Prije sam imao problema kod donošenja odluka, danas imam jasnu orijentaciju“, izjavila je jedna od ispitanika. Doduše ispitivanje članova koji su duže vrijeme učlanjeni još predstoji.
Snažni nagon kako bi se kod prvog kontakta s nekom o d sekti sve više ušlo u neki od tih pokreta je „želja ne preuzimanja odgovornosti“, opisuje jedan psihoterapeut i ekspert za sekte Werner Gross iz Offenbacha. Na drugoj strani stoji kultni vođa čija je snažna težnja ka moći posebno izražena, koji takvu ponudu preuzima s zahvalnošću. „To funkcionira prema ključ - brava principu, prema ponudi i potražnji“ glasi zaključak Wernera Grossa, koji je zajedno s Hemmingerom kao stručnjak radio na anketi Bundestaga.
Ima li sreća cijenu? „Da su ljudi od početka znali što ih očekuje nakon 12 mjeseci u kultu bili bi već na ulasku okrenuli“, u to je siguran Dieter Rohmann. Ali su novi članovi samo djelomično saznali za što se zalaže pokret o što vođa sekte od njih zahtijeva. K tome se još mora uračunati širenje straha u svakoj sekti od njenog napuštanja. „Ako nas napustiš“, često se govori odmetnicima „napuštaš pravi put. Dogodit će ti se nešto strašno.“ Tako padaju ljudi sve dublje i dublje pod utjecaj destruktivnog kulta.
Sumnja u pokret raste naročito onda kada članovi spoznaju da između vjerovanja i realiteta postoji razdor. Oni primjerice promatraju kako vođa sekte prediguje mir a mlati svoju djecu, ili zahtijeva materijalnu uzdržljivost dok sam vozi i posjeduje skupe automobile. Okruglo 80% početnika napušta sektu nakon tri do pet godina provedenih u njoj. Za poneke od njih je to napuštanje traumatično. Bore se s osjećajima krivice, pate zbog fobija i depresija. Fritz Huth, docent za religijsku znanost na Sveučilištu Frankfurtu na Maini to uspoređuje s procesom rastave braka.
Nakon iskustva na meditacijskom kursu posvećuje Max veći dio svoje svagdašnjice „Miracle of Love“. On posjećuje skupe kursove, čita kultske knjige, redovno meditira i prodaje sve što može donijeti novac. „Napokon sam pronašao obitelj koju nikada nisam imao“ izvješćuje Max danas. Pa ipak osjećaj lebdjeti na oblacima – „biti pod drogama“ – ishlapi. Vidio je kako vođa sekte naređuje svojoj štićenici da ostavi svog muža protivno njegovoj volji. Što je Max više unutarnju strukturu grupe spoznavao, to je sve veća bila sumnja u nju. Želio ju je napustiti. Ali njegovi prijatelji u sekti uložili su sve da ga zadrže, i na kraju on ostaje u njoj i dalje. Dvije godine nakon prvog kontakta bio je spreman. U sredini jednog intenzivnog kursa meditacije spakirao je svoje stvari i nestao zauvijek iz nje.
Kada ga se danas nekoliko godina kasnije pita za njegovo mišljenje o sekti u kojoj je proveo vrijeme, da li je štogod pozitivnog ponio sa sobom, onda on iznenađeno kaže: „Najljepši dan je bio onaj kada sam je ostavio. Napokon sam uspio reći ne, i skupio sam snage potražiti svoj vlastiti put.“

Kontrolni spisak
Da li sam član neke problematične sekte?
a) Tumačenje svijeta grupe je zbunjujuće jednostavno i objašnjava svaki problem.
b) Pogledi grupe su jedino važeće razumijevanje i objašnjenje svijeta.
c) Vođa sekte je van svake kritike i uveličava ga se kao boga ili „Channel“.
d) Grupa se odvaja a na vanjski se svijet gleda kao na neprijateljski.
e) U grupi prevladava vjerovanje u magiju: „Sve je predodređeno“, „Bog želi tako“.
f) Upotrebljavaju se tehnike promjene stanja svijesti: npr. hiperventilacija, ekscesivna meditacija.
g) Grupa zahtijeva od članova da prekinu veze s prijateljima i sa svojom obitelji.
Što ste više slova zaokružili tim je veći razlog da se priupitate što je s grupom u kojoj ste član.

Pitanja su uzeta iz „Was eine alternativspirituelle Gruppe zum problematischen Kult macht“ (Što čini jednu alternativnu duhovnu grupu problematičnim kultom), njemačkih psihologinja i psihologa.

 


***************
Tekst iz kategorije: Psihologija u praksi,  autor teksta: Miro,  iz medija: Hrvatske Novine,   od  14.9.2008. 
Tema :: Hrvatska danas  ID#1248 Rec:4  RB545
Izvor teksta

Kategorija: Psihologija u praksi  -  Više èlanaka iz kategorije :: Psihologija  u praksi
Više èlanaka iz iste grupe...Jednostavne zanimljivosti - Zanimljivosti ljudskog mozga 

Pravopis nije važan!
ZAGREB 

Primili smo slijedeći tekst koji ukazuje na zanimljivost ljudskoog mozga: ne mora sve biti u perfektnom redu da bi ljudski mozak mogao percipirati informacije. U nastavku je primjerak teksta .. uostalom probajte sami i vidite kako funkcionira:
...................
Sektor središnje obrade podataka
Ne brišite ovu poruku zbog toga što izgleda čudno. Vjerovali ili ne, možete
je pročitati.

Nsiam vrevjoao da zpavrao mgou rzmjaueti ono što čtaim. Zaavljhuujći
nobniečoj
mćoi ljdksuog mgzoa, pemra irtažsiavnjima zansntevknia sa Cmbargeida, njie
vžano
kjoim su roedsljdoem npiasnaa slvoa u rčijei, jdieno je btino da se pvro i
zdanje sovlo nlaaze na sovm msjteu.
Otasla solva mgou btii u ptponuom nerdeu i bez ozibra na ovu oloknost,
tkest
mžeote čtiati bez pobrelma. Ovo je zobg tgoa što ljduksi mzoak ne čtia
savko
slvoo pnaooosb, već rčijei prmraota kao clejniu. Oavj preomećaj je šljiavo
nzavan tipoglikemija.

Začuđujuce, zar ne? A uevijk ste msilili da je pavrpois vžaan.

S'poštovnjaem



 


***************
Tekst iz kategorije: Psihologija u praksi,  autor teksta: Como Senso,  iz medija: Hrvatske Novine,   od  21.1.2006. 
Tema :: Jednostavne zanimljivosti  ID#646 Rec:5  RB0
Izvor teksta
End of hits 
.... Nema vise tekstova!
Aproved by IMS.
Right menu
Novo na portalu

Novosti
 

 
Vijesti

Prostor za vijesti
 

 
Govorne vijesti

Poruka administratora
 
Informacije

Klik na sliku za govor


 
Zanimljivosti
Internet oglačavanje

Tvrtke
 

 
Upomoć!!!

Crveni križ
Hrvatske

 

 
Privatizacija Arenaturista

Povijest privatizacije
Arenaturist

 

 
Ostali linkovi
Tražilice

Tražilice za nekretnine:
 

 
RSS kanali

Hrvatske novine
RSS

 

 
Tekstove kreiraju
  Linkovi na oglase:
NEKRETNINE

HRV.- Real Estate
ENG. -
Real Estate
GER. - Real Estate
  Iz svijeta
cnn.com
bbc.com
    Oglasni prostor
Nema oglasa
Bezoglasni prostor
Za postavljenje banera za udruge i neprofitnih organizacija pošaljite baner i URL na email!
    RSS  Novine   
Zadnji tekstovi: RSS Hrvatskih Novina
A  B  C  Č  Ć  D    E  F  G  H  I  J  K  L  LJ  M  N  NJ  O  P  Q  R  S  Š  T  U  V  W  Z  Ž  |   Hrvatske-novine |
Copyright © Hrvatske-Novine.com 2005.-2008. - Powered by Macronet software engine
Hrvatske Novine