Hrvatske-Novine.com · Komentari i vidjenja · Jutarnji · Vecernji · HINA · Kritike vlasti
Istra · Dalmacija · Zagreb ·
·Hrvatske novine su kritika loših stvari i događanja u današnjoj Hrvatskoj. Ukoliko želite čitati pohvale i hvalospjeve slušajte hrvatski radio i televizijske postaje u vrijeme kada političari govore o svojim uspjesima. Mi otvoreno govorimo o pljački (bez obzira ako je pokrivena odlukama sudova).
   About Us |  Info |  Kategorije |  Tekstovi |   English | Deutsche
rolex replica

Kategorije
Važne teme
Grupa Pi-5
Povijest privatizacije
Istra

 Istra na webu

   Istra vijesti na webu
 
Dalmacija
Zagreb
Turizam
Posao
  Poslovni prostor
  Dionice
  Cijene Dionica
Hrvatske-novine.com
Tekstova: (7) Svi tekstovi...

Kategorija: Bajka o hrvatskoj Privatizaciji  -  Više èlanaka iz kategorije :: Bajka o hrvatskoj Privatizaciji
Više èlanaka iz iste grupe...Croatian Business - Direktor jedne od vodećih tvrtki u državi ima godišnje prihode oko 4 milijuna kuna 

Kikiriki plaća
ZAGREB 

Bogatstvo i siromaštvo, dvije strane istog novčića, pitanje je samo kojoj strani pripadate. Naravno da je sve lijepo i bajno ako ste direktor jedne od vodećih tvrtki koje uživaju u monopolu zbog nerazvijenog tržišta i imate godišnje prihode oko 4 milijuna kuna. S druge je strane puno teže ako ste siromah i jedva gurate od mjeseca do mjeseca. Nažalost, čak i čovjek s prosječnom plaćom u prosječnoj obitelji od četiri člana zarađuje jedva toliko koliko mu je potrebno da pokrije nešto više od pola mjesečnih troškova svoje obitelji. Točnije, u prosječnoj obitelji dolazi do situacije da barem dva člana trebaju zaposlenje kako bi pokrili sve troškove i to ostavlja puno manje prostora za obitelj pa nije ni čudno da je natalitet sve niži, a stanovništvo sve starije. I situacija u obitelji postaje puno stresnija pa je i sve češći slučaj rastava braka. Iz svega se može zaključiti da je plaća jedan od glavnih i vrlo utjecajnih faktora u skoro svim sferama društva. Upravo je iz tih razloga potrebno popraviti i uzdignuti plaće kao jedan od temelja na kojima bi se trebala izgraditi uspješna i funkcionalna država sa zadovoljnim stanovništvom i efikasnim i uspješnim gospodarstvom. 


***************
Tekst iz kategorije: Bajka o hrvatskoj Privatizaciji,  autor teksta: Alexa,  iz medija: Hrvatske Novine,   od  13.12.2007. 
Tema :: Croatian Business  ID#1212 Rec:1  RB0
Izvor teksta

Kategorija: Bajka o hrvatskoj Privatizaciji  -  Više èlanaka iz kategorije :: Bajka o hrvatskoj Privatizaciji
Više èlanaka iz iste grupe...Ratnodobska Privatizacija - Podaci službenih institucija.... 

Walpurga i dalje nastavlja s temom privatizacije...
ZAGREB 

Walpurga :

Krajem 20. i početkom 21. stoljeća ulicama većih hrvatskih gradova su se vidjele kolone radnika i službenika čije su firme propale tijekom pretvorbe i privatizacije, a ono završili na ulici. Na sve veći pritisak javnosti prišlo se je reviziji pretvorbe i privatizacije. Reviziju pretvorbe i privatizacije obavio je Državni ured za reviziju u razdoblju od svibnja 2001. do rujna 2004. na temelju odredbi Zakona o državnoj reviziji («Narodne novine» br. 49/03 – pročišćeni tekst) i Zakona o reviziji pretvorbe i privatizacije («Narodne novine» br. 44/01, 143/02. i 115/05.)..

U procesu pretvorbe i privatizacije rješenja o pretvorbi dobilo je 2911 društvenih poduzeća koja su utvrdila temeljni kapital u iznosu od 28,2 mld DEM. Temeljem Zakona o reviziji pretvorbe i privatizacije revidirano je 1556 društvenih poduzeća čiji je temeljni kapital iznosio 24,4 mld DEM. Revizijom pretvorbe i privatizacije obuhvaćeno je 53,4 % društava koja su raspolagala s 86,7 % temeljnog kapitala.

Revizijom je utvrđeno:

1. revidirana društva iskazala su manji temeljni kapital u iznosu od 965,052 mil DEM, što predstavlja oko 3% njihovog temeljnog kapitala

- neprocijenjena imovina 484,74 mil DEM

- manje procijenjena imovina 124,32 mil DEM

- revalorizaciju otplaćenih kredita, odnosno precijenjene obveze 355,99 mil DEM

- zemljište površine 2.774 577m2 i objekte površine 89 265 m2 za koje se u tijeku revizije nije mogla utvrditi cijena

2. temeljni kapital revidiranih društava umanjen je za 3,93 mld DEM, odnosno 16,1%

3. broj zaposlenih u revidiranim društvima umanjen je za 386 675 odnosno 60,9%

4. stečajni postupak otvoren je nad 345 društava, odnosno 22,17%

5. razvojni program nije ostvarilo 64,01%, a djelomično je ostvarilo 20,5% društava

6. nepravilnosti u postupku pretvorbe i privatizacije utvrđene su u 1481 društvu odnosno 95,2% revidiranih subjekata

U postupku revizije Državni ured za reviziju utvrdio je 1936 nepravilnosti koje se odnose

na proces pretvorbe i privatizacije i poslovanja društava nestalih pretvorbom.



Nepravilnosti se odnose na:

1. proces pretvorbe

- dio imovine nije uključen u procjenu

- potraživanja poslovnih banaka pretvorena su u udjele na temelju revalorizacije već otplaćenih kredita

- dokapitaliziranje nije obavljeno u skladu s programom pretvorbe

- uložena sredstva nisu namjenski trošena

2. proces privatizacije

- društvo je iz svojih sredstava financiralo dioničare kod kupnje dionica

- za stjecanje vlastitih dionica nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti

- korištena su upravljačka prava na temelju prenesenih neotplaćenih dionica malih dioničara

3. poslovanje društava nastalih pretvorbom

- prodaja imovine koja nije uključena u program

- pripadajuća dividenda nije uplaćena u korist HFP

- sanacija nije provedena u skladu s programom sanacije

Ured državne revizije, u svom konačnom Izvješću, konstatirao da je za većinu utvrđenih nepravilnosti koje imaju obilježje kaznenog djela nastupila zastara, a da 1215 nema obilježja kažnjivog djela, odnosno zakonima nisu propisane sankcije. Ured državne revizije podnio je nadležnom državnom odvjetništvu 71 kaznenu prijavu za nepravilnosti za koje je ocijenjeno da postoji osnovana sumnja da imaju obilježja kaznenog djela, te 107 prijava u obliku Izvješća sa svim elementima koja sadrži i kaznena prijava.
 


***************
Tekst iz kategorije: Bajka o hrvatskoj Privatizaciji,  autor teksta: Walpurga,  iz medija: Hrvatske Novine,   od  14.10.2006. 
Tema :: Ratnodobska Privatizacija  ID#888 Rec:2  RB0
Izvor teksta

Kategorija: Bajka o hrvatskoj Privatizaciji  -  Više èlanaka iz kategorije :: Bajka o hrvatskoj Privatizaciji
Više èlanaka iz iste grupe...Ratnodobska Privatizacija - Da li su danas BANKE vladari u RH? 

Banke - Komu pogoduju banke?
ZAGREB 

Banke - dio drugi
Posao banke je da daje kredite i zarađuje na kamatama. Ovo vrijedi kad se krediti daju pod tržišnim uvjetima i kad se vraća glavnica i placa kamata. U Hrvatskoj niša od toga nije slučaj.. Banke ne tretiraju ni sve dužnike na isti način. Obični građani vrlo teško dobivaju kredite, a otplaćuju ih vrlo uredno. Oni moraju prihvatiti visoku i to promjenjivu kamatu; banka može u svakom trenutku poskupiti kredit, ako se promjene "tržišni uvjeti". Oni moraju potpisati i ugovor kojim pristaju da im se plijeni trećina plaće i sva imovina. To isto vrijedi i za njihove jamce. Ako se kredit ne vraća, milosti nema. Povlašteni i podobni uzimaju kredite pod posebno povoljnim uvjetima, a banke "uspijevaju" naplatiti samo polovicu svih kredita koje su dale. Druga polovica je, dakle, nekome poklonjena. Velikim, povlaštenim i podobnim dužnicima ne plijeni se niša. Račune plaćaju poreski obveznici, a s njim se nadugačko i naširoko "pregovara" i zajednički traži "rješenje".
Zagrebačka banka je uz Privrednu banku 1992. i 1993. odobrila najviše menadžerskih kredita (PBZ 80-tak, a Zagrebačka banka 60-tak milijuna maraka). U zoni menadžerskih kredita nedvojbeno je dobar dio od 270 milijuna maraka vrijednosti kredita odobrenih u 15-ak banaka iz stare devizne štednje bio lov u mutnom ili bagatelan put do osvajanja poduzeća. Nedvojbeno je i to da se mnogima može spočitavati samo nemoralnost, a ne i nezakonitost. Propast Dubrovačke banke nije izazvala panika štediša, već čuveni tajkun koji je iz nje izvukao 300 milijuna maraka. Na njenu propast djelovali su i drugi ortaci iz kruga vladajuće stranke, a na kraju kolone bili su oni, koji su dobivali "samo" 300 do 500 tisuća maraka kredita.
Da bi prebrodili akutne teškoće poslovanja, brojni su gospodarstvenici bili primorani uzimati vrlo nepovoljne kredite, s lihvarskom kamatom i nekoliko puta većom nego u razvijenim europskim zemljama.. Obzirom da ih nisu mogli vraćati na vrijeme, postajali su jeftin plijen u rukama banaka, a njihove tvrtke su završavale u stečaju. Neki čelnici banaka, koji su odobravali rizične kredite, završili su u pritvoru, neke se samo sumnjiči, a neki su i dalje uzorni i uspješni bankari. Banke u svom portfelju gomilaju brojne hotele i druge tvrtke, imovinu koja im nije služila za obavljanje njihove djelatnosti. Dok su banke lovile u mutnom, porezni obveznici su financirali njihove financijske dubioze i plaćali ceh njihovog lošeg poslovanja. Država je pristupila sanaciji banaka. Nakon provedene sanacije pristupilo se je privatizaciji. Velike banke su završile u rukama stranaca. Privredna banka Zagreb Privredna banka Zagreb prodana je talijanskoj Comerciale banci, Zagrebačke banke talijanskoj banci Uni Credito,
U Hrvatskoj ne postoji hrvatska poslovna banka koja se može pohvaliti s milijardu kuna novčanih plasmana.
Stručnjaci zaduženi za fiskalnu i monetarnu politiku odjednom su jako zabrinuti jer kako provoditi državnu politiku preko banaka koje su u stranom vlasništvu? Mnogi se s pravom pitaju kako je moguće da u 'Lijepoj našoj' banke gomilaju ogromnu dobit, a gospodarstvo loše stoji.

 


***************
Tekst iz kategorije: Bajka o hrvatskoj Privatizaciji,  autor teksta: Walpurga,  iz medija: Hrvatske Novine,   od  7.10.2006. 
Tema :: Ratnodobska Privatizacija  ID#887 Rec:3  RB0
Izvor teksta

Kategorija: Bajka o hrvatskoj Privatizaciji  -  Više èlanaka iz kategorije :: Bajka o hrvatskoj Privatizaciji
Više èlanaka iz iste grupe...Ratnodobska Privatizacija - "Tko je maznuo lovu?" 

Banke i privatizacija
ZAGREB 

Napomena:
U 'Bajci o hrvatskoj privatizaciji' kao izvori podataka poslužili su : Vjesnik, Jutarnji list, Večernji list, Novi list, Globus, Nacional, Privredni vjesnik, Banka. Svi podaci se mogu provjeriti u navedenim tiskovinama.



Banke – dio prvi



U hrvatskim konzularnim predstavništvima u inozemstvu su se reklamirale hrvatske banke. Vlasnici i direktori su se po novinama fotografirali u društvu visokih državnih dužnosnika. Hrati vani i u domovini su, vjerujući da iza banaka stoji hrvatska država, iz domoljublja ulagali svoju ušteđevinu u njih. Nisu znali da su banke jedan od glavnih oslonaca stvaranja novog bogatstava tijekom privatizacije. Čitav je bankarski sistem bio podešen bogaćenju vladajuće stranke i njenih pojedinaca, a ne usmjeravanju štednje građana u razvoj. Čim je privatizacija počela, podobni su pronašli novac za otkup poduzeća na jedinom mjestu gdje ga je bilo. U bankama. To se isprva zvalo "menadžerskim kreditima", iako ih nisu dobivali menadžeri, već stranački miljenici. Novopečeni bankari su svojim rođacima i bliskim prijateljima otvarali poduzeća kojima su davali obilate kredite, bez namjere da ih ikada vrate. Osim njih, zanimljivo je bilo zaviriti u spisak kredita koje je jedna od danas propalih banaka odobravala političarima (i oporbenim i onima iz vladajuće stranke), kojekakvim javnim ličnostima, pa čak i pjevačicama lakih nota. U igri su oni isti tajkuni, koji su u međuvremenu shvatili da lakog kruha nema ni u proizvodnji, ni u (legalnoj) trgovini. Kao nekada na tvornice i lance trgovina, sada su navalili na banke. Problem je jedino, što njihov način poslovanja, po stranačkoj, rođačkoj, zavičajnoj i mafijaškoj pripadnosti, uništava sve čega se dotakne. Zato se banke pod njihovom kontrolom, mogu sanirati samo ulijevanjem ogromnih iznosa budžetskog novca Poslije su metode izvlačenja tuđeg novca iz banaka usavršene, a nakon sanacije osiromašenih banaka ulijevanjem državnog kapitala, došle su i one na red za privatizaciju. Potom su uslijedila “pranja glave” štedišama, pa su se dovodili kojekakvi “strateški ulagači” iz inozemstva, koji su hrvatskoj javnosti na tiskovnim konferencijama držali predavanja u smislu kako više od svega žele uložiti svoj novac u Hrvatsku, jer ona toliko obećava. Kad su novinari kasnije provjeravali koliko teže tvrtke koje dotični predstavljaju, obično se ispostavilo da se radilo o sumnjivim tvrtkicama s kojima u ozbiljnom poslovnom svijetu nitko ni kavu ne bi popio.
 


***************
Tekst iz kategorije: Bajka o hrvatskoj Privatizaciji,  autor teksta: Walpurga,  iz medija: Hrvatske Novine,   od  2.10.2006. 
Tema :: Ratnodobska Privatizacija  ID#886 Rec:4  RB0
Izvor teksta

Kategorija: Bajka o hrvatskoj Privatizaciji  -  Više èlanaka iz kategorije :: Bajka o hrvatskoj Privatizaciji
Više èlanaka iz iste grupe...Ratnodobska Privatizacija - Što se dogodilo Hrvatskoj... 

Walpurga piše o privatizaciji u ratno doba....
ZAGREB 

bajka o privatizaciji - drugi dio

Za kupnju dionica dizani su tzv. menadžerski krediti. Na osnovi pravnog okvira koji je vrijedio dok su menadžeri masovno sklapali ugovore radi kupnje dionica hrvatskih tvrtki prosuđuje se a su posrijedi bili legalni ugovori ako su sklopljeni u skladu sa Zakonom o obveznim odnosima. Taj se propis smatra ključnim za reguliranje obaju pravnih odnosa – kredita između banaka i menadžera te kupoprodaje dionica između tvrtki i menadžera.

Od druge polovice 1992. do jeseni 1993., naime, nije postojao ni jedan specijalni propis koji bi dopunjavao pravila prema kojima su se odvijale privatizacijske transakcije. Valentićeva je vlada naknadno donijela specijalna pravila (jesen 1993.) Propisala je desetak kriterija za sklapanje menadžerskih ugovora, ali i retroaktivnu primjenu, čime je mnoge proglasila ništavnima. Riječ je bila o za tadašnje prilike tipičnom aktu političkog silovanja pravne struke jer se naknadno donošenjem zakona ne smije zadirati u stečena prava i umanjivati ih.

Menadžerski krediti odobravani u duljem vremenskom razdoblju, u hrvatskim dinarima i u kunama, a i tečaj se mijenjao pa su koliko-toliko vjerodostojne usporedne vrijednosti kredita moguće samo prema tečaju na dan njegova puštanja. Većina menadžerskih kredita odobrena je između 1992. i 1994., odobreni su na rok od 4 do 12 godina (često su imali poček od 12 do 24 mjeseca), uz valutnu klauzulu i kamatu od 5 do 12 posto. Do 30. lipnja 2002. godine još nije naplaćeno 56,64 milijuna (DEM) (14,28 posto), ali do toga datuma dio kredita još nije ni trebao doći na naplatu.

Bilo je i manipuliranja policama životnog osiguranja i starom deviznom štednjom na putu do menadžerskih kredita. Operacije su poslovodstva obično počinjala sklapanjem kolektivnog životnog osiguranja ili za izabrani krug menadžera. Nakon sklapanja ugovora cijela se premija iz poduzeća uplaćivala osiguravajućem društvu, a u banci u kojoj je osiguravatelj imao deponirana sredstva 'osiguranici' su sklapali ugovore o založnom kreditu, uza zalog police osiguranja otpremnine ili kolektivnog životnog osiguranja. Založni kredit često je bio samo korak u većem zahvatu. Na osnovi njega dobivalo se četiri petine vrijednosti polica, a s tim se novcem u drugoj banci dizao kredit. Za veći kredit u pravilu se tom pologu dodavalo jamstvo nekretnine koja nije morala biti primjerena vrijednosti kredita. No, banke su to prihvaćale jer su stvarno jamstvo zapravo bile dionice poduzeća.

Ako su 4/5 od stotinu kontroliranih tvrtki pretvorene ili privatizirane kršenjem zakona, onda je jasno da se nije radilo o pojedinačnim slučajevima nego o sustavu koji je tolerirao nezakonite postupke. Sadašnja je vlast s nalazom državne revizije dokumentirala nešto što se uglavnom znalo

Zagrebačka banka je uz Privrednu banku 1992. i 1993. odobrila najviše menadžerskih kredita (PBZ 80-tak, a Zagrebačka banka 60-tak milijuna maraka). Banke su se nadijelile menadžerskih zajmova od zamrznute štednje građana (javni dug) 1992. i 1993. godini. Ispada da su neki dobivali kredite zahvaljujući deviznoj štednji onih koji u to vrijeme možda nisu imali što jesti.



U zoni menadžerskih kredita nedvojbeno je dobar dio od 270 milijuna maraka vrijednosti kredita odobrenih u 15-ak banaka iz stare devizne štednje bio lov u mutnom ili bagatelan put do osvajanja poduzeća. Nedvojbeno je i to da se mnogima može spočitavati samo nemoralnost, a ne i nezakonitost.

U jesen 1993. tadašnja je Vlada, kao i današnja, pokušavala zaigrati propisivanjem retroaktivnih mjera. i Narodna banka Hrvatske postrožila je uvjete koje su banke morale ispuniti pri odobravanju kredita za kupnju dionica. No, dotad su mnogi već odradili privatizaciju, pa ni inicijativa za poništavanjem nelegalno ugovorenih menadžerskih kredita potkraj 1993., kao ni forenzičarska akcija u koju se HFP upustio nekoliko godina poslije, nisu urodile pažnje vrijednim rezultatima – samo nekolicina kaznenih prijava koje su se izgubile negdje usput.


 


***************
Tekst iz kategorije: Bajka o hrvatskoj Privatizaciji,  autor teksta: Walpurga,  iz medija: Hrvatske Novine,   od  28.9.2006. 
Tema :: Ratnodobska Privatizacija  ID#884 Rec:5  RB0
Izvor teksta

Kategorija: Bajka o hrvatskoj Privatizaciji  -  Više èlanaka iz kategorije :: Bajka o hrvatskoj Privatizaciji
Više èlanaka iz iste grupe...Ratnodobska Privatizacija - Kako je onaj tko je bio biže "kazanu" postao bogat... 

Nastavak trakavice o privatizaciji
ZAGREB 

Walpurga danas piše:

Prilikom pokretanja privatizacije raznih poduzeća i stvaranja privatizacijskih fondova korišteni su savjeti raznih stranih konzultantskih tvrtki. Interesantno je da se nisu koristili savjeti Hrvata koji žive vani i bave se dioničarstvom.

Donesen je cijeli niz Uredbi i Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća u periodu od 1991. -1995. godine.

Počela je prodaja dionica a da se građani Hrvatske nisu ni obučili što je to dionica. Jedino poznavanje o dionicama koje su građani Hrvatske imali tada je bilo preko američkih filmova.. Službenici i bivši službenici tvrtki koje su išle u pretvorbu, odnosno privatizaciju kupovali su dionice pod povoljnim uvjetima , uz otplatu. Cijeli jedna niz građana koji su ulagali u razvoj nekih tvrtki , u razvoj njihove infrastrukture, mreže, su ostali sa strane, bez dionica. Postoji cijeli niz tvrtki u čiju su mrežu ulagali građani Hrvatske – to su HT, INAA, HEP . No to su posebna poglavlja ove bajke.

U isto vrijeme dok traje pretvorba na području Hrvatske bijesni rat i ide se u otkup stanova. Nosioci stanarskih prava mogu u određenom roku po povoljnoj cijeni u gotovom ili na kredit kupiti stan u kojem Ako se stan ne kupi u određenom roku ide na tržište. Novi kupac stana dužan je naći stan za stanara u kupljenom stanu. Nije bilo točno definirano da li stan treba ili ne treba biti adekvatan i što se događa ako stanaru ne odgovara nova lokacija. U početku idu u otkup društveni stanovi, a poslije njih nacionalizirani. Stanovi u prizemlju, na prvom i drugom katu su skuplji od onih koji su na višim katovima. Donesen je i Zakon o otkupu konfisciranih stanova koji je trajao samo tri dana.

Mnogi novopečeni vlasnici dionica pritiješnjeni s novonastalim nedaćama – s jedne strane još je rat, s druge strane neizvjesna budućnost ako se ne otkupi stan i prinuđeni su prodati dionice. Građani koji su kupili dionice nisu bili upoznati s razlikama između nominalne vrijednosti, tečajne (tržišne vrijednosti) i prodavahu ih po nominalnoj vrijednosti, ne znajući da je stvarna, tržišna vrijednost dionice, puno veća . Išli su po logici da dionica vrijedi onoliko koliko na joj piše. Dionice su otkupljivane od strane pojedinaca koji su podizali tzv. menadžerske kredite. No o to je već za slijedeće poglavlje.

Zaštita manjinskih dioničara je minimalna. Na tržištu su dionička društva koja preko deset godina nisu isplaćivala dividendu. nema nikakve odgovornosti članova uprave, članova nadzornih odbora, nikakve političke ni moralne odgovornosti.


 


***************
Tekst iz kategorije: Bajka o hrvatskoj Privatizaciji,  autor teksta: Walpurga,  iz medija: Hrvatske Novine,   od  28.9.2006. 
Tema :: Ratnodobska Privatizacija  ID#883 Rec:6  RB0
Izvor teksta

Kategorija: Bajka o hrvatskoj Privatizaciji  -  Više èlanaka iz kategorije :: Bajka o hrvatskoj Privatizaciji
Više èlanaka iz iste grupe...Ratnodobska Privatizacija - Povijest Privatizacije (Novo doba) 

Razmišljanja o privatizaciji
ZAGREB 

Walpurga nam je poslala slijedeći članak koji u cijelosti prenosimo:


započinjem sapunicu zvanu privatzacija a la croatia. slobodno pridruženje pisanju sapunice ;)



Početak privatizacije u Hrvatskoj


Sada nažalost izlazi na vidjelo kako su se loše vodile pretvorba i privatizacije. Loše po Hrvatsku i njene građane, dobro po neke pojedince. Potrebno je malo zavrtjeti vremeplov i vratiti se u ne tako daleku prošlost, u zadnje godine prošlog stoljeća, kad je Hrvatskom počeo bjesniti rat.

Stalo se upotrebljavaju dva izraza pretvorba i privatizacija, iako prvi izraz u bivšim socijalističkim zemljama, koje nisu imale društveno već privatno vlasništvo, se naziva privatizacijom.

U leksikonu ekonomije se mogu naći definicije:

Pretvorba ili transformacija je pretvaranje jednog tipa poduzeća u drugi npr. netrgovačkog ekonomskog subjekta u trgovački, bez ulaženja u različite oblike spajanja, odvajanja i pripajanja. poduzeće koje obavlja pretvorbu ne ulazi u neki odnos s drugim poduzećem, već se samo pretvara iz jednog oblika u drugi, npr. iz d.o.o. u d.d.

Privatizacija je pretvaranje državnih i društvenih poduzeća u privatno vlasništvo fizičkih i pravnih osoba. Proces privatizacije povezan je s promjenama u tehnologiji, organizaciji proizvodnje i poslovanja. privatizacijom se stvaraju uvjeti Privatizacijom se stvaraju uvjeti privređivanja u kojima se povezanošću privatnih vlasnika, poduzetnika, menadžera i radnika osigurava i postiže optimalno iskorištavanje informacijskih sredstava i najbrži društveni gospodarski razvitak. Privatizacija se provodi prodajom poduzeća pojedincima, skupinama dioničara, drugim gospodarskim subjektima te podjelom dionica zaposlenima i drugim građanima. U razvijenim zemljama najčešće su kupci mirovinski fondovi, osiguravajuća društva i investicijski fondovi. U Hrvatskoj je proces pretvorbe odnosno privatizacije započeo 1991. stvaranjem legalnih i institucionalnih pretpostavki za taj proces. Zakonom se je uredila vlasnička pretvorba društvenih poduzeća (približno 4000), vrijednost kapitala oko 200 mlrd USD u društva kapitala (d.d. ili d.o.o.) temeljem prodaje poduzeća ili idealnog dijela poduzeća, ulaganjem kapitala poduzeće, pretvaranjem ulaganja na ugovornoj osnovi u poduzeće i pretraživanja u ulog te prijenosom dionica, odnosno udjela fondovima (Fond za privatizaciju i Fondu mirovinskog i invalidskog osiguranja). Proces privatizacije temelji se na prodaji dionica, s mogućnošću dobivanja određenih popusta pri kupnji te mogućnošću plaćanja kupljenih dionica u obrocima (na 5 godina). Prioritet pri kupnji imaju zaposleni, oni koji su bili zaposleni, fizičke osobe te domaće i inozemne pravne osobe. Osnovni popust za svakog zaposlenog iznosi 20%, a za svaku godinu radnog staža odobrava se dodatni popust od 1%. Prvotno je određeno da se uz popust može prodati 50% dionica izdanih na sadašnju vrijednost poduzeća te da je nominalna vrijednost dionica koju jedna osoba može kupiti uz popust ograničena na protuvrijednost od 20.000 DM. Neprodane dionice postaju vlasništvo fondova tako da Fond za privatizaciju dobiva 2/3 neprodanih dionica, a ostatak mirovinski fondovi radnika i poljoprivrednika dijele u omjeru 70:30. Hrvatski model pretvorbe karakterizirala je samostalnost poduzeća (njihovih organa upravljanja) da do određenog roka (30.06.1992.) pokrenu postupak i utvrde program pretvorbe poduzeća. Zakon je nekoliko puta nadopunjavan, a najznačajnije izmjene vezane su za uvođenje valutne klauzule (revalorizacija otplate), dodatne pogodnosti pri kupnji dionica (za invalide domovinskog rata), vlasnička prava (pravo na dividendu i transakcije) nad iznosom uplaćenog dijela dionica uvećanog za odgovarajući popust.

Tih ne tako dalekih godina se je govorilo da će se stvoriti uvjeti za novo zapošljavanje, da će privatni kapital biti efikasniji, a tvrtke konkurentnije. Očigledno je da nije postignuta osnovna svrha pretvorbe, kada se 1992. godine išlo u privatizaciju govorili su da će se stvoriti uvjeti za novo zapošljavanja, da će privatni kapital biti efikasniji, a tvrtke konkurentnije. Četrnaest godina kasnije pokazalo se da ciljevi nisu ispunjeni, a 1112 tvrtki ponovno se vratilo u portfelj Hrvatskog fonda za privatizaciju. U ono su doba radnici podlegli euforiji te su upisivali dionice jer su očekivali da će dobiti dividendu. Kad se pokazalo da nema dobiti i da tvrtke propadaju, radnici su prestali otplaćivati dionice i one su vraćene Fondu za privatizaciju. Od 2800 tvrtki, koje su išle u pretvorbu, gotovo ih je pola vraćeno državi. Državna je revizija otkrila mnoge nezakonitosti, a Sabor je kriv što nije reagirao kad je vidio pogubne rezultate, već je izvještaje primao "zdravo za gotovo".
 


***************
Tekst iz kategorije: Bajka o hrvatskoj Privatizaciji,  autor teksta: Walpurga,  iz medija: Hrvatske Novine,   od  25.9.2006. 
Tema :: Ratnodobska Privatizacija  ID#882 Rec:7  RB0
Izvor teksta
End of hits 
.... Nema vise tekstova!
Aproved by IMS.
Right menu
Novo na portalu

Novosti
 

 
Vijesti

Prostor za vijesti
 

 
Govorne vijesti

Poruka administratora
 
Informacije

Klik na sliku za govor


 
Zanimljivosti
Internet oglačavanje

Tvrtke
 

 
Upomoć!!!

Crveni križ
Hrvatske

 

 
Privatizacija Arenaturista

Povijest privatizacije
Arenaturist

 

 
Ostali linkovi
Tražilice

Tražilice za nekretnine:
 

 
RSS kanali

Hrvatske novine
RSS

 

 
Tekstove kreiraju
  Linkovi na oglase:
NEKRETNINE

HRV.- Real Estate
ENG. -
Real Estate
GER. - Real Estate
  Iz svijeta
cnn.com
bbc.com
    Oglasni prostor
Nema oglasa
Bezoglasni prostor
Za postavljenje banera za udruge i neprofitnih organizacija pošaljite baner i URL na email!
    RSS  Novine   
Zadnji tekstovi: RSS Hrvatskih Novina
A  B  C  Č  Ć  D    E  F  G  H  I  J  K  L  LJ  M  N  NJ  O  P  Q  R  S  Š  T  U  V  W  Z  Ž  |   Hrvatske-novine |
Copyright © Hrvatske-Novine.com 2005.-2008. - Powered by Macronet software engine
Hrvatske Novine