Hrvatske-Novine.com · Komentari i vidjenja · Jutarnji · Vecernji · HINA · Kritike vlasti
Istra · Dalmacija · Zagreb ·
·Hrvatske novine su kritika loših stvari i događanja u današnjoj Hrvatskoj. Ukoliko želite čitati pohvale i hvalospjeve slušajte hrvatski radio i televizijske postaje u vrijeme kada političari govore o svojim uspjesima. Mi otvoreno govorimo o pljački (bez obzira ako je pokrivena odlukama sudova).
   About Us |  Info |  Kategorije |  Tekstovi |   English | Deutsche
rolex replica

Kategorije
Važne teme
Grupa Pi-5
Povijest privatizacije
Istra

 Istra na webu

   Istra vijesti na webu
 
Dalmacija
Zagreb
Turizam
Posao
  Poslovni prostor
  Dionice
  Cijene Dionica
Hrvatske-novine.com
Tekstova: (3) Svi tekstovi...

Kategorija: Predsjednik Republike  -  Više èlanaka iz kategorije :: Predsjednik Republike
Više èlanaka iz iste grupe...Uspoređivanje - Prema vlastitim navodima glavni sponzori Ive Josipovića su  

USPOREDBA ODVJETNIČKIH TROŠKOVA U NJEMAČKOJ I HRVATSKOJ
ZAGREB 

Novi predsjednik RH
Prema vlastitim navodima glavni sponzori Ive Josipovića su odvjetničke kancelarije, pa se od njega ne može očekivati zalaganje za zakonsko reguliranje odvjetničkih tarifa, što je pretpostavka za vladavinu prava, borbe protiv korupcije i zaštite ljudskih prava u Hrvatskoj. U kojoj je mjeri organizirana pljačka u svim institucijama vlasti na djelu, najbolje pokazuju usporedba "novih" odvjetničkih tarifa u Hrvatskoj s aktualnim tarifama u Njemačkoj. Razlike u cijenama su i do 10 puta, a ako se uzme u obzir razlika u primanjima ta se brojka penje i na 30 puta. Aktualne odvjetničke tarife su jedan od glavnih generatora korupcije i povrede ljudskih prava u Hrvatskoj. Postoji osnovana bojazan da se predsjednički kandidat Ivo Josipović neće u dovoljnoj mjeri zalagati za razvoj i primjenu dobrih standarda u pravosuđu i slobodi tržišnog natjecanja. Jedna od najtežih boljki hrvatskog društva je solidarnost pod svaku cijenu. Tako su pravnici iz sudačkih i korporativnih zanimanja, te akademske zajednice u Hrvatskoj solidarni s odvjetnicima i brane njihove interese, jer računaju da im je odvjetništvo uvijek rezervna pozicija. Hrvatski političari ne poznaju moral i ideologiju. Kod njih je interes presudan. Na kraju ove poruke nalazi se usporedna tablica odvjetničkih tarifa u Njemačkoj i Hrvatskoj (!).
Pored brojnih financijskih afera povezanih s Milanom Bandićem , građani Zagreba ga pamte po organiziranoj pljački putem naplate skupog parkinga na zagrebačkim ulicama. Tako je parking u Zagrebu višestruko skuplji od parkinga u državama u neposrednom okruženju i ostalim državama Europe. Za slučaj prekoračenja dozvoljenog vremena parkinga naplaćuju se nesrazmjerno visoke kazne koje je čak Ustavni sud RH proglasio protuustavnim. Odvoz nepropisno parkiranih vozila povjeren je tvrtki ZAGREBPARKING u vlasništvu Grada, a oni sami određuju cijene i time zloupotrebljavaju monopol. Parkirne zone su višestruko proširene, tako da su rijetki kvartovi u Zagrebu gdje se ne naplaćuje parkiranje. Taksi monopol u Zagrebu se povezuje s Milanom Bandićem. Cijene taksija su 3 puta veće od zemalja okruženja, zahvaljujući monopolu privatne udruge taksista. Grad je pred bankrotom zbog nekontroliranog trošenja. Za sve je odgovoran gradonačelnik Zagreba i kandidat za predsjednika države. Zabrinjavajuće je da, bez obzira na unutarnje sukobe, iza svih odluka gradonačelnika stoji SDP-ova većina u Gradskoj skupštini na čelu s Borisom Špremom, bivšim savjetnikom Stjepana Mesića i osobom od povjerenja Zorana Milanovića.
Površnom procjenom troškova izborne kampanje Milana Bandića dolazi se do deseterostruko veće svote od one koju je objavio. Porijeklo promidžbenog novca nije razjašnjeno. Stoga postoji osnovana sumnja da bi osoba poput Milana Bandića zloupotrijebila ovlasti predsjednika države. Također mislimo da profil Milana Bandića nije pogodan za predsjednika države. To je dovoljno da mu se uskrati povjerenje.

Niže potpisani će od dva zla birati manje i svoj glas dati Ivi Josipoviću.

Istovremeno se ispričavamo svim građanima koji su na osnovi naše sugestije u zadnjim lokalnim izborima u Gradu Zagrebu svoj glas dali nezavisnim kandidatima Josipu Kregaru i Velimiru Srići, kao i drugim zastupnicima te liste u Gradskoj skupštini. Ne samo da nisu postali očekivana alternativa postojećoj gradskoj vlasti, nego su se u nju do te mjere uključili da se nezavisni kandidat i potpredsjednik Gradske skupštine Josip Kregar javno ljubi s gradonačelnikom Milanom Bandićem.

Konačno valja se zapitati nisu li Hrvati hajdučki narod koji nije u stanju iznjedriti ni jednog poštenog političara odnosno upravljati vlastitom sudbinom. U zadnjih 20 godina od stjecanja državne samostalnosti ni jedna vlast nije bila poštena. Svjedoci smo masovnih pljački u redovima vlasti i poduzeća u državnom vlasništvu. Moralni slom je već nastupio, a uskoro se očekuje i financijski slom države. Postojeće političke snage nemaju moralnu legitimaciju za daljnju vladavinu. Organizirana alternativa ne postoji. Totalni financijski slom mogao bi biti i šansa za novi (politički) početak.

JURIS PROTECTA
udruga za unapređenje pravosuđa u RH
Zlatko Zeljko, predsjednik

PS:
USPOREDBA ODVJETNIČKIH TROŠKOVA U NJEMAČKOJ I HRVATSKOJ

Ukupan prosjek honorara bez PDV-a

VRIJEDNOST SPORA
Njemačka
Hrvatska

EUR
EUR
EUR

250,00
63,00
490,00

400,00
113,00
630,00

700,00
163,00
910,00

1.400,00
263,00
1.946,00

13.500,00
1.415,00
4.858,00

35.000,00
2.075,00
9.716,00

138.000,00
3.770,00
19.328,00

700.000,00
8.990,00
116.666,00

1,350.000,00
14.240,00
143.111,00

3,500.000,00
29.990,00
240.944,00

8,500.000,00
67.490,00
340.284,00

 


***************
Tekst iz kategorije: Predsjednik Republike,  autor teksta: JURIS PROTECTA,  iz medija: Hrvatske Novine,   od  7.2.2010. 
Tema :: Uspoređivanje  ID#1377 Rec:1  RB132
Izvor teksta

Kategorija: Psihologija u praksi  -  Više èlanaka iz kategorije :: Psihologija  u praksi
Više èlanaka iz iste grupe...Uspoređivanje - Kome još nisu poznati vlastiti zavidni pogledi na svoje susjede ili prijatelje 

Što je to zavist
ZAGREB 

Što je to zavist?
Kome još nisu poznati vlastiti zavidni pogledi na svoje susjede ili prijatelje, kojima u slučaju vlastite nesigurnosti, sve više i bolje ide i polazi za rukom nego sebi samima? Pri tome je zavist sama po sebi u potpunosti različita. Gledano sa strane proizlazi kako u suprotnom, točnije rečeno, i drugi gledaju na nas puni zavisti ili divljenja, ovisno od naše situacije. Zavist kao takva je jedan od efekta (Smith, Diener i Garonzik 1990.) kojeg američki socijalni psiholog Ed Diener statistički i dokazuje. Nadalje ne postoji nikakva objektivna norma za zadovoljstvo. Nada i strahovi su mjerilo prema kojemu mi ocjenjujemo stvarnost. Često mora i trebalo bi naše uspoređivanje s drugima držati vodu, kako bi mogli odlučiti, da li ćemo se osjećati kao princeze ili prinčevi, ili ćemo se smatrati sirotim vragovima. Filozof Montaigne (2001.) ovako piše o tome: „Ako bi neki čovjek u svom životu htio biti samo sretan, onda to ne bi bilo tako teško, ali on želi biti sretniji nego drugi ljudi - a to je gotovo uvijek teško - jer mi smatramo druge sretnijima nego što to oni u stvarnosti i jesu.“
Onaj koji se s drugima uspoređuje, on je gubitnik. Zavist ne samo da čovjeka stvara ovisnikom od drugih, nego može čak voditi ka krivim zaključcima.
Kako kaže jedna Židovska poslovica: „Kada se grbavac najviše raduje? –Kada vidi nekoga s još većom grbom nego što je njegova.“ Zluradost se može zadovoljiti, i to onda kada mi u tom momentu naše sreće u protivnošću s ne srećom drugog ističemo. Doduše lako će nam pasti pronaći ljude kojima je teže nego nama samima u životu, ali ćemo uvijek naći i onoga kome zavidimo. Pa i sami oni najuspješniji nisu pošteđeni od toga. Napoleon je bio zavidan na uspjeh Cezaru, a Cezar Aleksandru Velikom a Aleksandar, zasigurno Herkulesu i to iako on nikada nije postojao – piše filozof Bertrand Russell.
Dakle, zavist je osjećaj koji je svakome poznat, ali koji se ne priznaje tek tako olako. Primjerice (kao što je gore već navedeno) novo radno mjesto, novi auto, kuća ili pak i odjeća i nakit (satovi vrijedni više tisuća Eura) ne da samo stvaraju - kao simboli statusa – divljenje, nego stvaraju i osjećaj zavisti. Poznavati zavist kao osjećaj nejednake podjele nije samo od danas, nego su ga poznavali i stari Grci. Ukoliko su ljudi u antičko doba pravednije uređivali svoj okoliš i sve vezano uz njega u to su bili bliže božanskom, bez zavisnom biću. U prvim prije kršćanskim kulturama bilo je kroćenje zavisti jedna od značajnijih političkih zadaća države. Kako stoji s zavišću u religiji, zna se ili bi se trebalo znati: „zavist je jedna od težih i glavnih grijehova“. Kako bi se trebalo postaviti prema njemu kao prema jednoj očitoj konstanti ljudske prirode – tu se mišljenja razilaze. A zašto, na to bi pitanje tek trebalo odgovoriti. Da li je on genetski još prije rođenja ugrađen ili se stiče već u ranom djetinjstvu i kako bi se trebalo odnositi kada političari žućne reakcije koriste i profitiraju od neprijateljskog stvaranja slike socijalne zavisti, trebalo bi se ne samo s psihološkim i religioznim aspektima baviti, nego i političkim i ekonomskim sredstvima.
Naravno da stvaranju zavisiti pogoduje i ova najnovija ekonomska ali i politička situacija. Tako nedostatne šanse jednakosti prilikom zapošljavanja i neravnopravna plaćanja podržavaju zavist u društvu. Nije velika mudrost reći kako i, dakle, posao i novac razdvajaju zajednicu sve više i udaljava ljude sve više jedno od drugih. Tako napokon su pod kritiku pali i menadžeri koji ništa konkretno ne privređuju a dobivaju veliki novac čak i onda ako su krivi za gubitke u milijunima. Pa čak padaju pod plašt zavisti i oni koji iako sposobni za rad pokušavaju i žive na račun socijalne države. Tu se ne bi smjeli zaboraviti i uvrstiti naši privilegirani i svim zakonima zaštićeni imuni saborski Zastupnici, na koje se u zadnje vrijeme zbog razno raznih privilegija obrušava čitava gnjevna javnost. Dakle, takvih primjera ima sve više i ne treba se čuditi kako razlike u primanjima pojačavaju i šire zavist. Dakako da razlike u primanjima su jedna od značajnijih - osim ako su zbilja zarađeni po zaslugama – parametara u stvaranju zavisiti među ljudima. Ljudi su sve više ispunjeni skepsom kada im unutarnji osjećaj kaže da razlika u plaći ne bazira na učinku nego na nekoj drugoj sumnjivoj nepravednoj osnovi (pri tome se naravno misli na korupciju i mito, krađe i pronevjere). U narodu radi toga, naročito donji slojevi društva, ne raste bez veze frustracija i nezadovoljstvo što vode ka nasilju i nestajanju respekta. Nije to bez razloga jer je lista onih koji su svakim danom sve više uvučeni u skandale nezaustavljivo raste. Velika nepokrivena primanja, državne subvencije za prezadužene i nelikvidne banke već se brinu za nezadovoljstvo i zavist među svima nama. No „one gore“ to malo ne zanima nego pokušavaju, kao za inat, da svoja visoka primanja još više povećaju i uz to ih i legitimiraju a oni što jedva preživljavaju iz dana u dan njima se nameću još veći izdaci i porezi i tjera ih se u još veće siromaštvo i pune zatvore. Kako to izgleda u svagdašnjici znamo i sami i svjedoci smo toga na vlastitoj grbači. U međuvremenu mnogi naši sugrađani preživljavaju i već su primorani i ovisni na pomoć sa strane – nedostaju im životne namjernice a kamoli da govorimo o grijanju, obući i krovu nad glavom. Takva emocionalna iskustva ostavljaju tragove na naš identitet i već duže vrijeme ljudima nije bitno što se na drugim scenama života događa osim vlastite borbe za preživljavanje. Što pri tome čine naša vlada i socijalna država, a čija bi glavna zadaća bila borba protiv siromaštva, zna se, gotovo ništa! No, nije to samo njihova dužnost, nego je dužnost cijele zajednice, društva i pojedinca općenito. Socijalna se država financira porezima, ali ne u toj mjeri porezima bogatih kao što to moraju siromašni plaćati. Naši se novonastali bogataši i tajkuni ogledavaju na one sa Zapada i bježe u porezne europske oaze, pr. Monaco.

Nakon ovog navedenog izgleda kako je zavist neuništiva i upravo zbog toga pokušavaju psiholozi evolucionisti je opravdati s Darwinovom borbom za preživljavanje: Ako je u prirodi svako svakome rival nije dovoljno biti samo dobar i imati dovoljno – samo ostvariti se može samo onaj koji je bolji i ima više od ostalih. Upravo zbog toga nam je zavist u- programirana.

Deset najvažnijih stvari koje bi trebali znati o „zavisti“:

Zavist nastaje zbog nedostataka i manjka kompleksa vrijednosti.
"Broj naših zavidnika dokazuje naše sposobnosti“ - Oscar Wilde
Zavist se ubraja u sedam smrtnih grijeha katoličke Crkve.
Zavist je principijelno destruktivan osjećaj, ali može služiti i kao podstrek.
Zavist može postati težak teret jer se taj osjećaj negativno odražava na naš imunološki sistem.
Zavist cilja na to da sami sebi stvorimo tobožnju korist.
"Mržnja je aktivna nevolja, a zavist pasivna; zbog toga se ne trebamo čuditi kada zavist tako brzo prijeđe u mržnju." - Johann Wolfgang von Goethe, "Maximen und Reflexionen"
Reklame često rade na faktoru zavisti. Pri tome se sugerira da tek zavist drugih stvara potragu za luksusom vrijednim.
Opravdavanje zavisti najčešće se provodi s nastojanjem prema jednakosti.
Pojam „zavisnoga društva“ pokazuje jednu društvenu formu u kojoj se naročito socijalna zavist, kao politički i ekonomski motor, potpaljuje.


 


***************
Tekst iz kategorije: Psihologija u praksi,  autor teksta: Miro,  iz medija: Hrvatske Novine,   od  30.11.2008. 
Tema :: Uspoređivanje  ID#1321 Rec:2  RB1245
Izvor teksta

Kategorija: Zanimljivosti  -  Više èlanaka iz kategorije :: Zanimljivosti
Više èlanaka iz iste grupe...Uspoređivanje - Tko su i što su pravi novinari 

Kvazi – novinarstvo
ZAGREB 

Kvazi – novinarstvo
Osvrtom na zadnja događanja kao i na osvrt na ona događanja iz nedavne prošlosti postavlja se pitanje zašto se informacije kod nas iskrivljuju, manipuliraju i skrivaju pred javnošću. Dali je to zbog nestručnosti kvazi – novinara i njihovog diletantizma ne može se tek tako reći jer bi zato trebalo sprovesti istraživanje koje je skupo a i tako i tako nitko ne želi. Zvanje novinara može svatko kako god hoće i kako mu je na volju obavljati i zato mu nije potrebno ništa, nego samo dobre rodbinske veze. Nego prijeđimo na stvar. Nije i ne može se ne predvidjeti značaj medija u modernom demokratskom društvu. Kod nas, a što je i vrlo žalosno, nismo mi ni moderno a kamoli demokratsko društvo što nam najbolje svakodnevno prikazuje i pokazuje domaći tisak. No, oni bi u prvom redu trebali obilježavati ljudima sliku njihove sredine u kojoj žive, i to puno snažnije nego što to oni svojim percepcijama mogu sami, ili im to mogu predočiti škole ili druge edukacijske ustanove.
Nešto manje, ako se vratimo u prošlost, od tristotinjak godina, dakle u 17. st. (također iz razloga još mlade kulture čitanja) kada se je pisalo isključivo samo za educirane bogate slojeve društva dešava se tridesetih godina 19. st. (najprije u Engleskoj a onda i u SAD-u) pronalaskom masovnog tiska veliki preokret davanja informacija i poduke za cjelokupno društvo (mi smo tu još uvijek u 17. st., jer je informacija u toj mjeri materijalističkim pogledima na svijet komercijalizirana da se na svakakav način skriva, cenzurira i manipulira s raznih strana ljudi demagoga uskih pogleda na svijet). Dok je taj uspon masovnih medija (a gdje drugdje nego na zapadu) bio popraćen snažnim diskusijama zbog utjecaja na njih, na drugoj se strani, kroz njih stvorena publicistička javnost, stvara ugledna osnova demokratskog društva. Tu se pruža široki spektar informacija i znanja kao i kontroverznih teza i spoznaja i samim tim mogućnost participacije građanki i građana u do tada nepoznatom načinu. Ali tu je kao uvijek i tamna strana medalje bez koje se kako i sami znamo i vidimo ne može. U čemu je riječ? Dakako, tu se stvara nevjerojatna mogućnost rizika zamagljivanja i zaglupljivanje čitalačke publike. Tako se je gledalo s velikom skepsom i otvorenom kritikom na mogućnost manipulacije i utjecaja medija u nacionalsocijalizmu a kasnije i u drugim diktaturama. Mlađe debate oko medija okreću se ponajviše oko (privatni tisak ne daje mi zapravo činiti što hoću!) njihove komercijalizacije. Na kraju bi mediji, s pravne strane gledano, trebali garantirati slobodu mišljenja, informacije i slobodu tiska!
Tko su i što su pravi novinari!
Da li se zna da zvanje novinara, žurnalist, nije pravno zaštićeno? Usprkos tom nezaštićenom poslovnom zvanju zna se tko je ta skupina školovanih ljudi u društvu. Prema tome bi žurnalist trebao biti onaj koji:
- mu je to glavno zanimanje,
- da je produktivan ili dispozitivan,
- skuplja informacije, ocjenjuje ih i koristi, analizira i daje ih komentirajući u javnost,
- u riječi, slici ili tonu,
- preko nekog medija.
Kakav je, ili bi trebao biti put njihove edukacije? Oni koji u svom zvanju daju informacije dalje i komentiraju ih, potrebuju u prvoj liniji pored te sposobnosti da si pribave ta znanja i znanja struke. To se danas, po pravilu, događa na sveučilištima koja su osposobljena za to.
 


***************
Tekst iz kategorije: Zanimljivosti,  autor teksta: Miro,  iz medija: Hrvatske Novine,   od  24.9.2008. 
Tema :: Uspoređivanje  ID#1259 Rec:3  RB12
Izvor teksta
End of hits 
.... Nema vise tekstova!
Aproved by IMS.
Right menu
Novo na portalu

Novosti
 

 
Vijesti

Prostor za vijesti
 

 
Govorne vijesti

Poruka administratora
 
Informacije

Klik na sliku za govor


 
Zanimljivosti
Internet oglačavanje

Tvrtke
 

 
Upomoć!!!

Crveni križ
Hrvatske

 

 
Privatizacija Arenaturista

Povijest privatizacije
Arenaturist

 

 
Ostali linkovi
Tražilice

Tražilice za nekretnine:
 

 
RSS kanali

Hrvatske novine
RSS

 

 
Tekstove kreiraju
  Linkovi na oglase:
NEKRETNINE

HRV.- Real Estate
ENG. -
Real Estate
GER. - Real Estate
  Iz svijeta
cnn.com
bbc.com
    Oglasni prostor
Nema oglasa
Bezoglasni prostor
Za postavljenje banera za udruge i neprofitnih organizacija pošaljite baner i URL na email!
    RSS  Novine   
Zadnji tekstovi: RSS Hrvatskih Novina
A  B  C  Č  Ć  D    E  F  G  H  I  J  K  L  LJ  M  N  NJ  O  P  Q  R  S  Š  T  U  V  W  Z  Ž  |   Hrvatske-novine |
Copyright © Hrvatske-Novine.com 2005.-2008. - Powered by Macronet software engine
Hrvatske Novine