[Home] [Info]


Kategorija: Kud plovi ovaj brod

Manipulantna cerekala

Miro, Hrvatske Novine, 26.9.2008.


ZAGREB - Manipulantna cerekala
Ovi mutanti koji danas vladaju postali su tako i toliko cinični, arogantni i egocentrični da im već duže vrijeme nitko više ništa, s nekom određenom kritikom, ne može ili na bilo koji način da tu išta postigne ili uradi. Na takvo njihovo bezobrazno, štetno i uništavajuće ponašanje samo su još moguća ljutnja i pobuna. Ako se imalo razmisli postavlja se pitanje kako oni kao takvi uopće i izgledaju i gdje se sve mogu naći? Svugdje ih možeš naći, u svim sektorima života. Sjede uglavnom u samom vrhu koncerna, udruženjima, organizirani su u strankama i osjećaju se u bankama i savjetovalištima bolje nego kod kuće. Posreduju između financija i istražuju poduzetništva kako bi mogli manipulirati cijene i tržišta. Workaholici su i diče se svojim dugim radnim vremenom od 10 do 12 sati dnevno, i pored svega neprestano se neurotično cerekaju – keep smiling! Tako se blesavo smješe i kad objašnjavaju vodećim snagama u firmama zašto se mora otpustiti desetak tisuća radnika. Smješe se i onda kad nekom besprimjernom i odličnom dostavljaču, koji se bori za svoju egzistenciju, narede da mora spustiti svoje cijene i do 20%. Smješe se čak i onda kad tjeraju podstanare da se isele iz stana. Keze se i onda kad starijim osobama prodaju potpuno nepotrebna osiguranja i ulaganja novca. Toliko su decentni da se čak cerekaju kad i sami dobiju otkaz. Uvijek se nalaze u istim barovima, restoranima i kafićima gdje satima mogu blebetati o njihovom poslovnom uspjehu i o najkvalitetnijem vinu mjeseca. Zanimljivo je da su ti cerekavci u pravilu bez djece, i to je razlog zbog čega ih sociolozi i nazivaju DINKsima (Double Income No Kids) i kažu da je to generacija „golf“, degenerirana i inficirana neoliberalnom epidemijom. Dok ti cerekajući mutanti na jednoj strani misle samo na svoju karijeru, moraju se drugi na drugoj strani boriti za svoju egzistenciju, neki koji su dublje zaglibili prgajući po kontejnerima, a neki koji još nisu toliko zaglibili takva ih bijedna ekonomska pozadina dovodi do obiteljskih kriza. Vrlo dobro znamo što to znači za nas same, jedno društvo i zajednicu, ako se obitelji nalaze u krizi. Pa ona je bila i ostala osnovna ćelija svake organizacije ljudskog društva. Dakako, u takvim se neoliberalističkim društvima ne nalazi mjesta za socijalnu državu, gdje bi šljakeri radili i bili zaštićeni od otkaza, i samim tim ograničeni radni odnos postaje normalnim radnim odnosom. To sve navodi na logični zaključak kako je idealni prototip šljakera, dakle posloprimca, u takvom neoliberalističkom sistemu jedan novostvoreni fleksibilni nadničar. Pa kako bi pod ovakvim uvjetima uopće mladi ljudi, dakle u većini obespravljeni i mladi šljakeri, došli na ideju stvaranja obitelji i naravno svojih potomaka? Dakle, to i izgleda strašno pesimistično i dobro nam se baš i ne piše. Onaj koji stalno ne radi, on nema pravo ni na kredit a kamoli da misli na djecu ili još gore na svoju starost i penziju. Nego vratimo se tim cerekavcima i razglabajmo malo njihov način stvaranja kapitala iz ničega. Njihova rabota nije ni više ni manje nego parazitska, jer oni u stvari ne stvaraju ništa a zarada im je legalizirana krađa upravo ovih obespravljenih neoproletera šljakera. Veći dio svog tako stečenog dobitka ta cerekala troše na besmisleni luksus. Tako apsurdno visoko plaćeni menadžeri (bankari, špekulanti ili hohštapleri) rasprčkavaju narodnu stečevinu. Ti spomenuti, to su naravno ovi vidljivi, ali što je s onim nevidljivima, onima koji stvarno vladaju? Ti koji zbilja vladaju su anonimni, skriveni su i u pozadini. Ta njihova anonimnost i nedodirljivost je karakteristika transnacionalnih investitora zapadnjačkog divljeg globaliziranog kapitalizma, rasprostranjenog diljem svijeta. To su Private – Equity – Firme, tzv. PEF ili Hege – Fonds, znači firme koje se nalaze diljem svijeta i ima ih oko 8000, a čiji se kapital u zadnjih pet godina udvostručio na okruglo jednu bilijardu US $. Što mislite odakle većina njih dolazi? Pa naravno iz anglosaksonskih područja a njihov trgovačko svjetski leader je US- društvo Kohlberg, Karvis i Roberts. Druga velika imena pod PEF-om su Advent International, Apax Partners, Bain Capital, BC Partners, Blackstone, CSFB Private Equity, CVC Capital, Candover, Carlyle, Cerberus, Cinven, Fortress, Permira i Texas Pacific.
Da bi se tako moglo vladati i ponašati potrebno je destruktivnu i glupu ljudsku masu držati na uzdi i manipuliranjem medija još više zatupljivati. Osim dnevnog tiska koji više nema baš enormni utjecaj na ljude (ne kupuju ga u toj mjeri zbog skupoće) najbolji današnji demagog i manipulator je televizija. Današnji čovjek provodi, statistički gledano, negdje oko šest sati dnevno pred TV-om. To ga naravno sve više osamljuje i stvara kod njega osjećaj napuštenosti. Taj virtualni sugestivni svijet je postao toliko moćan da neki među nama bolje poznaju junake glupavih sapunica nego svoje članove obitelji. Naprosto se guta to svagdašnje info – smeće gdje se nameče virtualna izmanipulirana stvarnost. U svojoj knjizi „Socijalna inteligencija“ piše Daniel Goleman (autor emocionalne inteligencije) ukoliko više tehnika čovjeka odvlači u virtualni svijet time on više otupljuje u pogledu svojih stvarnih ljudi s kojima živi i postaje socijalni autist. Upravo već spomenuta cerekala su ti kojima to nije važno i koji stvaraju takav svijet. Nema na TV-u današnjice (koja je tako stvorena) nisu važni civilni protesti onih koji opravdano (npr. onih u Parizu i Budimpešti) demonstriraju nego samo manifestacija nasilja. Ta cerekala su postala toliko moćna i cinična da su se jednostavno okružila policijom i vojskom, žive u getima i nemaju srama niti se boje svojih birača (jednom je njemačko cerekalo i kancelar Schröder, prije smjene, izjavio kako mu je potrebno da vlada samo Bild Zeitung i Gloze- TV). Znači mediji su odlučujući instrument u rukama cerekala u političkoj borbi (to je već znao i NSDAP propagandni ministar Joseph Goebbels). Među svim cerekalima današnjice je tu i jedan od najboljih koji se ne bi smio zaboraviti, Tony Blair. Tony je majstor u zavaravanju ljudskih masa kada govori da on njima želi sve najbolje a u stvarnosti je bio samo u službi ekonomskih interesa čije je želje on samo ispunjavao (British Petroleum, Royal Dutch, Shell itd.)
IBR : 56