[Home] [Info]


Kategorija: Kud plovi ovaj brod

Tri dana zaredom skupina huligana tukla je maloljetnike u vrapčanskom pothodniku

Miro, Hrvatske Novine, 28.9.2008.


ZAGREB - #Tri dana zaredom skupina huligana tukla je maloljetnike u vrapčanskom pothodniku. Četvrtoga dana teško je stradao 16-godišnjak. -Policiju sam zvao i u četvrtak i u petak. Čini se da mojim pozivima nisu posvetili dovoljno pažnje-, priča jedan otac # javlja Jutarnji. Ponukan tim ali i zadnjim događajima rapidnog povećanja nasilja među djecom kod nas, postavio sam si pitanje koji je uzrok takvom destruktivnom razvoju i da li je svemu tome kriva sveopća mizerna materijalna situacija.
Ukratko, najveći porast raznih vrsta delikventnih radnji (krađe, dilanje drogama, ucjenjivanje, prostitucija itd.), počinjenih sa strane maloljetnika, je drastično povećanje tjelesnih povreda. Počinitelji su većinom mlađi od dvadeset godina i nisu članovi nekakvih čvrstih bandi ili gangova. Pri tome se tu većinom radi o ne čvrstim i slobodnim grupacijama (u formi nekakvih klika), čiji se članovi ovisno o mjestu stanovanja i pohađanja škola redovito mijenjaju. Tako barem glasi jedno istraživačko izvješće sprovedeno u gradovima po Europi. Zadnjih se je godina, kako u tom izvješću stoji, u nekim europskim zemljama broj takvih delikata gotovo udvostručio. Povećanje brutalnosti nad žrtvama sve više navodi na razmišljanje kako je taj fenomen postao opće društveni problem. Dakle, opće društveni problem ne samo u Europi nego i kod nas. Pri tome se ne bi smjelo zaboraviti i ne navesti kako prije nekoga vremena, ako bi došlo do tučnjave, je postojao nekakav kanonik (nazovimo ga „kodeks“), kojega su se gotovo svi pridržavali. Taj „kodeks“ bi stupio odmah onog istog momenta na snagu ako bi netko završio na podu, njega se više nije diralo. To je danas drukčije i očito je kako među mladima (tu se računaju i mlađe djevojke) postoji sve niža granica nasilne tolerancije, što bi trebao biti jedan jasan znak da se taj trend zaustavi, a zaustaviti ga možemo jedino izoštravanjem kaznenog prava.
To izvješće, naročito što se tiče porasta nasilja, zvuči vrlo alarmantno i ogledalo je društva u kojem živimo. Dakako je nasilje među mladima stalno bilo prisutno i pri tome možemo još uvijek donekle biti i zadovoljni što nije doseglo američke razmjere, gdje su krvavi rivaliteti među maloljetničkim bandama svakodnevica. To ipak ne znači da Hrvatska nije na jednom takvom sličnom razvojnom putu, kao i ostale europske zemlje, da postane jedno brutalno nasilničko društvo. Nažalost nam zadnji događaji daju dovoljno razloga za zabrinutost i morali bi potražiti razloge takvom destruktivnom razvoju, navesti ga kako bi mogli pravovremeno i što prije reagirati. Možda bi mogli tu jednog od glavnih krivaca i razloga i navesti. On bi onda u prvom redu bio nedostatak daljnje životne perspektive, propast dosadašnjih vrijednosti, gubitak tradicija kao i ne cenzura konzuma nasilnih video filmova i kompjuterskih igrica. Kako bi se sve to navedeno moglo i spriječiti tu bi se što hitnije trebalo potražiti zabrane i cenzure ili pak ići još i dalje i zaprijetiti uvođenjem kazneno- pravnih mjera.

IBR : 2