[Home] [Info]


Kategorija: Kud plovi ovaj brod

Neka mi netko dokaže kako nismo licemjerno društvo

Walpurga, Hrvatske Novine, 10.5.2009.


ZAGREB - Nedavno sam potpisala peticiju kojom dajem podršku studentima u njihovim zahtjevima za besplatnim školovanjem. Tim potpisom sam dala i podršku njihovom buntu protiv licemjerja koje je u potpunosti zahvatilo naše društvo i udaljio nas eonima od onoga o čemu smo maštali sve ove godine. Kako drugačije objasniti činjenicu da oni koji su tijekom svojeg školovanja debelo iskoristili mogućnost besplatnog školovanja, besplatnog studiranja, besplatnog magisterija, besplatnog doktorata – da se ti isti intelektualci zalažu za plaćanje studiranja, magisterija, doktorata. Licemjerno je reći kako naše društvo nema novaca za besplatno studiranje jer se u isto vrijeme nekoliko stotina tisuća kuna, pa čak i milijuna kuna na projekte i stvari koje nisu od neophodne važnosti kao što su znanje i zdravlje. Hrvatski građani popriličnu svotu odvajaju i za školstvo odnosno prosvjetu i za zdravlje Možda bi pristali da odvoje i koju kunu više kad bi znali da novac ide za prosvjetu, odnosno besplatno školovanje i za zdravlje. Bilo bi zgodno provjeriti s čijim se novcem otvaraju privatne škole, fakulteti, poliklinike.
Građani Zagreba se na svakom koraku susreću s licemjerjem njegovih vodeći struktura, da su, komotno se može reći već na njega i oguglali. Zagreb se diči kako je u pokretu 'Hrvatska mreža zdravih gradova'. Čak izlazi i revija 'Zagreb-zdravi grad'. Građani Zagreba svoj grad ne doživljavaju kao zdravi grad jer promet sve više i više jača a u centru grada se povećava broj garaža. Izgovor za povećanjem broja garaža je kako bi se centar grada oslobodio prometa. Čisto licemjerje jer svatko tko se malo bolje razumije u promet zna da bi se u tom slučaju garaže trebale graditi na periferiji i pojačati gradski promet. Na periferiji se garaže mogu izbrojiti ne prste jedne ruke. Kako je većina garaža u uskom centru grada u privatnim rukama slobodne se može pitati za koga se one u biti grade – jer su cijene parkiranja dostupne samo onima s dubljim džepom.
Niskopodni tramvaji i autobusi kojima se voze građani Zagreba trebali bi omogućiti i invalidima da se njima voze. Kažem trebali bi jer je invalidima u kolicima nespretno doći do tramvajskog ili autobusnog stajališta – iz jednostavnog razloga ne mogu proći pločnicima. Širina pločnika ne dozvoljava normalno kretanje invalidskim kolicima – ako je pločnik širi na njemu su lijepo parkirani automobili, a na mnogim mjestima je sam pločnik širine 1 m (primjer Zeleni val).
Zagreb se diči da je mobilni grad osim niskopodnih tramvaja i autobusa nije puno napravljen za dostupnost invalidskim kolicima. Rijetke su ustanove koje posjeduju posebnu rampu za invalidska kolica.
Zagreb je i grad mnogih udruga. Među njima ima i puno humanitarnih. Ured za udruge svaku godinu daje prostor udrugama koje se jave na natječaj. Zgodno je kako udruge zavičajnih klubova, ptica pjevica i da ih dalje ne nabrajam prije dobiju prostor nego humanitarna kojoj je prostor neophodan. U Zagrebu je prije dvije godine osnovana HU 'Mala Anja' za djecu s cerebralnom paralizom i epilepsijom. Udruga već dvije godine čeka prostor od grada i zato vrijeme je podstanar u prostorijama 'Sunca'. Dok nema vlastiti prostor ne može se natjecati za razne natječaje i isto tako ne može nigdje smjestiti potrebnu opremu kako bi djeca s cerebralnom paralizom se mogla igrati, vježbati ... Kad smo već kod udruga u Zagrebu postoji i udruga za osobe s posebnim potrebama 'Vjeverica'. Njeni članovi su zbog nedostatka gradskog novca ostala bez gimnastike i plivanja. Isto tako nema novaca da bi im se u okviru udruge uredio prostor za tjelovježbu. U isto vrijem čitamo kako je grad Zagreb poklonio novac za gradnju raznih teniskih terena u Sarajevu, Tuzli.
I onda neka mi netko ne kaže kako ne živimo u licemjernom društvu koje ujedno krši Ustav i 'Opću deklaraciju o ljudskim pravima'.

IBR : 1001