[Home] [Info]


Kategorija: Gospodarstvo

Malić: Ivan Jakovčić doveo kupce za jeftinu prodaju Arenaturista

Robert FRANK, Novi list, 24.1.2003.


PULA - Talijanska tvrtka Europa Group preko luksemburške firme Tacana za trećinu Arenaturista platila samo dva milijuna eura. Expandiji, koja je upravljala dionicama hrvatskih stradalnika Domovinskog rata, nije bilo važno što bolje prodati te dionice, već jedino da ih Jakovčić s predsjednikom Uprave Expandije Gavinom Susmanom za što manju cijenu ustupi Talijanima.
Pulski poduzetnik Karlo Malić odlučio je nakon tri i pol godine šutnje objasniti kako je, po njegovom mišljenju pod sumnjivim okolnostima, 17. kolovoza 2000. godine na Zagrebačkoj burzi prodano 34 posto dionica hotelsko-turističkog kompleksa Arenaturist.
    Malić kaže da je, zajedno s inozemnim partnerima, preko svoje tvrtke Genios bio spreman platiti i do četiri puta više od luksemburške firme Tacana – čiji je suvlasnik talijanska tvrtka Europa Group – koja je nakraju 34 posto dionica Arenaturista na Zagrebačkoj burzi kupila za oko dva milijuna eura, uz pojedinačnu vrijednost svake od 775 tisuća dionica od samo 21 kune. Luksemburško-talijanska kombinacija kupila je dionice Arenaturista od PIF-a Expandia, koji je dionice Arenaturista stekao u kuponskoj privatizaciji. Taj je PIF, naime, na upravljanje dobio dionice koje su stradalnici Domovinskog rata imali u najvećoj i najznačajnijoj pulskoj hotelijersko-turističkoj tvrtki.
    Bez obzira na dugove firme, cijena dionice od samo 21 kunu svakako izgleda izuzetno malo kad se zna da su u vlasništvu Arenaturista svi značajniji hoteli južnog dijela Istre oko Pule, brojni kampovi i restorani, paviljoni i apartmanska naselja, sveukupno petnaest jakih lokacija te tisuće hektara najatraktivnijeg zemljišta.
   
Dogovorena transakcija
– Kako sam shvatio, u načinu prodaje dionica Arenaturista luksemburškoj tvrtki Tacana – odnosno talijanskoj tvrtki Europa – radi se o takozvanoj dogovorenoj transakciji, što je u najmanju ruku neuobičajeno i nemoralno, a možda i nedopušteno. Naime, svim je PIF-ovima, u koje spada i Expandia, zadaća postići što veću cijenu dionica kojima upravljaju u nečije ime. U ovom slučaju PIF Expandia je upravljao dionicama hrvatskih stradalnika Domovinskog rata i morali su sačekati bolju ponudu od samo 21 kune, a ne prodati za tu najnižu cijenu, kaže Malić.
    Malić kaže da je jedan od ključnih razloga njegovog istupanja u javnost u činjenici da su u toj transakciji u kolovozu 2000. godine, po svemu sudeći, oštećeni interesi hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata. Sada sa svojim saznanjima konačno istupa u javnost, nadajući se da će nova vlast pokazati interes za razotkrivanje jedne od najvećih pljački ili barem obmana u novijoj povijesti Istre.
    Za neuspjeh Geniusa i navodnu prevaru dioničara Arenaturista Malić danas, kad mu se sve posložilo i kad je pohvatao konce cijele priče, odgovornim smatra aktualnog župana Istarske županije i predsjednika IDS-a Ivana Jakovčića, tada ministra za eurointegracije u vladi Ivice Račana.
   
Jakovčićevi tajni pregovori
Malić je tijekom 1998. godine osnovao tvrtku Genious preko koje je želio kupiti što više dionica Arenaturista. Stoga je između Geniousa i zagrebačke brokerske kuće Erste vrijednosnih papira 19. listopada 1999. godine sklopljen Ugovor o mandatu. Temeljem tog Ugovora, Genious je ovlastio Erste vrijednosne papire da u njihovo ime na Zagrebačkoj burzi kupi najmanje 65 posto dionica Arenaturista.
    – Dionice Arenaturista zajedno s partnerima odlučio sam pokušati kupiti, smatrajući da je riječ o velikom pulskom i istarskom turističkom potencijalu. S vremenom sam, kao poslovan čovjek, a svjestan potencijala koji postoji u toj firmi i lokacijama hotela, očekivao dobit iz njenog poslovanja. Sredinom listopada 1999. godine započeli smo pregovore s predsjednikom Uprave PIF-a Expandia Gavinom Susmanom. On je ključno odlučivao o dionicama Arenaturista u kojem je bio i predsjednik NO-a. Početkom 2000. godine dionice Arenaturista prodavale su se po 300 kuna. Uskoro je ta pretjerana cijena, uslijed naših pregovora s Expandiom, ipak spuštena na 200 kuna po dionici, a zadnji su pregovori bili s cijenom od 100 kuna. Tada dolazimo, po mojoj procjeni, do ključnog trenutka. Telefonski me nazvao predsjednik Uprave Arenaturista i bivši gradonačelnik Pule Igor Štoković. Kaže mi da ga je zvao ministar za eurointegracije Ivan Jakovčić koji je od njega tražio da mu dogovori sastanak s Gavinom Susmanom. Štoković je to i napravio pa su se u svibnju 2000. godine Jakovčić i Susman doista našli. Tada, kad su očito započeli tajni pregovori jednog hrvatskog ministra i stranog državljana, cijena dionica Arenaturista iznosila je 200 kuna. Ni meni, a ni mnogima u Istri i Zagrebu, nije jasno kako je ministru Jakovčiću, za kojeg neki u Istri opravdano smatraju da se bavi i trgovinom nekretnina, palo na pamet pregovarati o kupnji i prodaji dionica Arenaturista. Čiji je mandat za pregovore ministar Jakovčić imao, koga je on zastupao i u čijem se interesu tajno nalazio s Gavinom Susmanom, tada nikome nije bilo jasno, tvrdi Malić.
   
Sramotno srozavanje cijene
Pojašnjava da je uskoro, međutim, postalo jasno da je Jakovčić, po svemu sudeći, u pregovorima s Expandiom i Susmanom neformalno zastupao investitore iz talijanske firme Europa. Dakle, iste one koji su na kraju, preko luksemburške tvrtke Tacana, i kupili dionice Arenaturista. Nakon tajnog susreta Jakovčić – Susman, Malić kaže da je njemu i partnerima postalo jasno da polako gube šansu za kupnju dionica Arenaturista.
    – Poznavajući kako se u Istri dotad već prodavalo zemljište te znajući da su u te sumnjive poslove u pravilu bili involvirani čelnici IDS-a koji su sudjelovali u prodaji istarskog zemljišta u bescjenje, bio sam svjestan da Jakovčić ne sjedi po strani. No, vjerovao sam da svojim lobiranjem za Europu ipak neće sudjelovati u sramotnom srozavanju cijene dionica Arenaturista, kaže Malić.
    – I konačno je došao ključni dan, pokazat će se dan sramote za Istru i Ivana Jakovčića. Riječ je o 17. kolovozu 2000. godine. Brokeri koji su zastupali moju firmu Genious nekoliko dana uoči 17. kolovoza zvali su Expandiu i Zagrebačku burzu, provjeravajući prodaju li se i po kojoj cijeni dionice Arenaturista. Zvali su po nekoliko puta dnevno, nazivajući i još neke brokerske kuće koje su za nas provjeravale istinitost prodaje dionica po sramotnoj niskoj cijeni, no, nitko im nije mogao potvrditi da će se dionic
Jakovčić: IDF izvrće istinu
   
    Istarski župan i predsjednik IDS-a Ivan Jakovčić kaže da ovo nije prvi put da čuje besmislice određenih pojedinaca na njegov račun. Takvih je, dodaje, jako puno, posebno iz krugova političkih protivnika IDS-a.
    – Karlo Malić, koji na taj način govori o meni, interesno je i na različite načine povezan s gradonačelnikom Pule Lucianom Delbiancom iz IDF-a, koji je na suprotnim pozicijama od IDS-a. Jedino mogu reći da mi je poznato da su talijanski poduzetnici 2000. godine na Zagrebačkoj burzi od PIF-a Expandia kupili dionice Arenaturista, na što ja svakako nisam mogao utjecati. Arenaturist su kupili skupa s golemim dugovima, a danas je ta firma sasvim solidno sanirana, kaže Jakovčić. Tvrdi da on nije tražio od Igora Štokovića da ga poveže s Gavinom Susmanom, već se istina namjerno izvrće od političkih gubitnika iz IDF-a.
    – Gavin Susman je primjer dobrog poslovnog čovjeka koji u Hrvatskoj ima nekoliko uspješnih projekata. On mi je u više navrata predlagao da mu pokušam pronaći partnere koji će ući u Arenaturist otkupljujući dionice Expandije, s obzirom na to da njega taj biznis nije zanimao. Osobno nikome ništa nisam morao pomoći, a jedino sam želio pomoći Arenaturistu koji se nalazio pred stečajem, kaže Jakovčić, koji budalaštinom ljudi iz IDF-a smatra njihovu tvrdnju da je on u Gradskoj palači u Puli kao tadašnji ministar eurointegracija dočekao dan nakon transakcije na Zagrebačkoj burzi vodeće ljude novog suvlasnika Arenaturista. Ovo nije ni prvi ni zadnji put da mi se ovako pokušava smjestiti, zaključio je Jakovčić.
    Ivan Jakovčić je 11. studenog 2000. godine rekao sljedeće: »... budući da sam doznao da Expandia nema nikakvu namjeru ulagati u Arenaturist, plasirao sam, na više mjesta, informaciju o mogućnosti kupovine njegovih dionica... poznajem osobno sve osobe koje su sudjelovale u kupovini dionica Arenaturista...«
    Po ovome što je izjavio, ipak ispada da je Jakovčić jako dobro znao osobe koje su kupovale Arenaturist, isto kao i one koje su prodavale njegove dionice, a i sam se posrednički uključio u te poslove, što je neprilično za jednog ministra koji se bavi eurointegracijama.
   
    Ryss: Expandia spašavala Arenaturist od bankrota
   
    Bivši član Uprave Expandia fonda David Ryss kaže da su se tijekom ljeta 2000. godine predstavnici tog PIF-a susreli s nizom predstavnika lokalne vlasti kako bi ih upozorili na stanje u Arenaturistu.
    – Postali su nam jasni slabi financijski rezultati pa smo na sastancima pokušali objasniti ozbiljnost financijske situacije, kao i nemogućnost Expandije, zbog tada važećih zakona koji se odnosio na poslovanje PIF-ova, da potrebnim financijskim sredstvima sačuva Arenaturist od bankrota, u slučaju da mu banke ne odobre kredite. U takvim okolnostima, jedina mogućnost zaštite interesa Expandijinih dioničara, kao i eventualni spas firme od bankrota, bila je prodaja udjela Expandije. Imajući u vidu visinu duga Arenaturista, kao i veliku financijsku injekciju koja je bila potrebna da firma preživi, tadašnja realna tržišna vrijednost dionice vjerojatno je bila blizu nule. Uzimajući u obzir sve navedeno, donijeli smo odluku o prodaji dionica po najboljoj cijeni koju smo na tržištu mogli postići te smo cijenu od 21 kune po dionici smatrali uspjehom, kaže Ryss.
    Da tada dionice nisu prodane investitoru koji je poslije uložio desetke milijuna eura, Ryss tvrdi da bi Arenaturist sigurno završio u stečaju. Kaže da je prodaja udjela Expandije realizirana na Varaždinskom tržištu vrijednosnica, sukladno svim pravilima. Ujedno kaže da nikad prije nisu čuli ni bili u kontaktu s Genious Groupom.
   
    Zagrebačka burza potvrđuje transakciju
   
    Zagrebačka burza poslala nam je 20. siječnja ove godine dopis kojim potvrđuje da je na njoj 17. kolovoza 2000. godine protrgovano ukupno 776.369 komada dionica Arenaturista i ostvaren ukupan promet od 16 milijuna i 340 tisuća kuna. Od toga, objašnjavaju sa Zagrebačke burze, napravljena je jedna velika blok transakcija dionicama Arenaturista po cijeni od 21 kune po dionici, što se odnosi na kupnju dionica iza koje stoji Tacana, odnosno Europa.
    S obzirom da se dionicom Arenaturista inače na Zagrebačkoj burzi nije puno trgovalo, ne može se procijeniti je li cijena od 21 kune, po kojoj je Tacana kupila najveći pojedinačni paket dionica Arenaturista, ustvari i realna.
    No, toga dana, u transakciji s tisuću dionica Arenaturista, netko drugi kupio je dionice te firme – ali za 52 kune po komadu. S velikom se sigurnošću može pretpostaviti da su 17. kolovoza ujutro, gotovo u isto vrijeme, brokeri koji su zastupali Tacanu dali nalog za kupnju 34 posto dionica Arenaturista po cijeni od 21 kune, a da se baš u tom trenutku na Zagrebačkoj burzi nalazio i nalog brokera Expandije za njihovu prodaju po toj ili neznatno manjoj cijeni. Kada su se poklopile cijene naloga za prodaju i naloga za kupnju, dakle ponude i potražnje za dionice Arenaturista, transakcija se automatski zatvorila. Zanimljivo da je nakon te transakcije predsjednik Uprave PIF-a Velebit Mićo Jurjević, tada također dioničara Arenaturista s dva posto, javno rekao da je cijena od 21 kune po dionici preniska te da će te dionice radije nekome pokloniti, nego ih po toj cijeni prodati.
   
    Bolković: Arenaturist među najproblematičnijim privatizacijama u Hrvatskoj
   
    Predsjednik Gradskog vijeća Grada Pule Livio Bolković, inače uspješan poduzetnik, prije otprilike godinu dana u jednoj televizijskoj emisiji, što je tada prošlo prilično nezamijećeno, rekao je da su, prema njegovim informacijama, 17. kolovoza 2000. godine, u 10 sati ujutro dionice Arenaturistra kotirale na Zagrebačkoj burzi samo nekoliko minuta.
    – Tada sam rekao da je prodano 775 tisuća i 149 dionica te da je već sljedećeg dana, u petak, opet u deset sati, ministar za eurointegracije Ivan Jakovčić, zajedno s gradonačelnikom Pule Giancarlom Župićem i saborskim zastupnikom IDS-a Valterom Drandićem, pripremio prijem u Gradskoj palači u Puli za nove suvlasnike Arenaturista Franca Bassa i Roberta Morera. Već tada sam konstatirao da je krajnje sumnjiva i upitna cijena i način prodaje dionica. No, najindikativnije, barem za mene, bilo je kako ministar Jakovčić zna da su dionice prodane i tko je točno njihov novi vlasnik. Rekao sam da prodaja Arenaturista za taj novac spada u najproblematičnije privatizacije koje su se dogodile u Hrvatskoj, a posebno u Istri. Još više me smetalo što se to dogodilo nakon trećesiječanjske promjene vlasti. U nekoliko navrata pokušao sam s nekim bivšim stranačkim dužnosnicima otvoriti priču oko prodaje dionica Arenaturista, no, rečeno mi je da je ta stvar potpuno čista te da se nema što istraživati. Nakon toga ostaje mi gorak osjećaj gorčine i nemoći, kaže Bolković.
    Gradonačelnik Pule i predsjednik IDF-a Luciano Delbianco kaže da zbog cijene od 21 kune po dionici, ovakvu prodaju dijela Arenaturista smatra jednom od najvećih sramota i pljački u novijoj povijesti Istre.
    – Ako su inozemni ulagači napravili dobar posao pod tako sumnjivim uvjetima, onda je taj posao za dioničare-stradalnike Domovinskog rata ispao jako loš, kaže Delbianco.
   
    Susmanova »obećana zemlja«
   
    Za Amerikanca češkog porijekla, Gavina Michaela Susmana iz Dalasa u Texasu, slobodno se može reći da se zadnjih pet godina u Hrvatskoj snašao odlično. Osim što je suvlasnik PIF-a Expandia i od 1999. godine predsjednik pulskog Arenaturista, Susman je predsjednik NO-a ISKON Interneta od 2000. godine, a iste je godine postao i član NO-a zagrebačkog Končara. Od 1999. do 2002. bio je direktor tvrtke AIM Invest, od 2002. je član Uprave Adriatic Neta, a od 2003. direktor tvrtke Media start. Uz to, od 2001. je član NO-a tvrtke Elka, a od 2003. je član NO-a tvrtke E-ulaganja.
   
    Štoković: Nisam povezao Jakovčića i Susmana
   
    Predsjednik Uprave Arenaturista Igor Štoković kaže da on nije povezao Ivana Jakovčića i Gavina Susmana, kao što tvrdi Karlo Malić. Tvrdi, naime, da je Jakovčić, tada ministar za eurointegracije, bez problema i njegovog posredovanja sam mogao stupiti u kontakt sa Susmanom, a jesu li kontaktirali, to mu nije poznato.
    – Poznato mi je da se već neko vrijeme pokušava progurati teza da su u kolovozu 2000. godine dionice Arenaturista prodane po nerealno niskoj cijeni, no, za to nema nikakvih dokaza. Činjenica je da se Arenaturist tada nalazio u teškoj situaciji, tražio se izlaz i svjež novac i zato je Expandia prodala svoje dionice, kaže Štoković. e prodavati i to po samo 21 kunu. Pred nas, kao potencijalne kupce dionica, očito je postavljen zid šutnje. Kategorički nam je rečeno da se dionice Arenaturista neće prodavati. Željelo nas se, i u tome su uspjeli, isključiti iz već unaprijed dogovorene igre. I na sam dan prodaje, 17. kolovoza, naši su brokeri iz Erste vrijednosnih papira oko devet sati ujutro zvali Expandiju i burzu. Rečeno im je da se danas dionice Arenaturista neće prodavati, no, unatoč tome brokeri i ja osobno uporno smo nazivali burzu svakih nekoliko minuta. U deset sati smo opet provjerili, ali dionice se ne prodaju, rekli su nam. No, dionice Arenaturista našle su se na burzi u prodaji u deset sati i nekoliko minuta i za doslovno tri sekunde su prodane po principu otvoreno-zatvoreno, bez mogućnosti da bilo tko drugi poveća cijenu, što bi svima, osim očito kupcu – Europi – bilo korisno. Nevjerojatnom brzinom obavljen je očito unaprijed dogovoreni posao, a o tome je naknadno obaviještena i Komisija za vrijednosne papire, kaže Malić i dodaje da je Europa za 34 posto dionica Arenaturista, kojima je dotad raspolagala Expandia u ime stradalnika Domovinskog rata, platila oko 15 milijuna kuna – dakle trećinu Arenaturista je kupila za dva milijuna eura.
   
Talijani profitirali
Sada Malić postavlja pitanje zašto su se njemu i brokerima plasirale informacije da prodaje neće biti, pogotovo po cijeni od 21 kune, osim ako se već unaprijed nije znalo tko će, kada i za koliko kupiti dionice Arenaturista. Na kraju te tragikomične balade, Karlo Malić bez imalo zadrške zaključuje: iza cijelog tog čina stoji Ivan Jakovčić.
    – To znam pouzdano jer je Jakovčić dogovarao tu transakciju sa Susmanom mjesecima prije. Usuđujem se reći da Expandiji uopće nije bilo važno što bolje prodati dionice Arenaturista, već je jedino bilo važno da Jakovčić sa Susmanom te dionice za što manju cijenu proda talijanskim kupcima. Upravo su stradalnici Domovinskog rata najviše izgubili, dok su najviše dobili Talijani za koje je lobirao ministar Jakovčić, kaže Malić.
    Tvrdi da je s partnerima samo za veliki hotel Histria na Punta Verudeli, koji se nalazi u vlasništvu Arenaturista, imao ponudu inozemnog kupca od 35 milijuna eura.
   
IDS-ovo primanje
Već dan nakon što su kupili 34 posto dionica Arenaturista, jednog od poduzetnika iz Tacane, odnosno Europe Franca Bassa, svečano su u pulskoj Gradskoj palači primili ministar Ivan Jakovčić, Giancarlo Župić, sve redom najviši dužnosnici IDS-a...
    – Neka mi netko objasni zašto je ministar Jakovčić, tada bez ikakve službene funkcije u Istri, osim što je bio predsjednik IDS-a, svečano primio Bassa. I kako je uopće Jakovčić znao da je Tacana dan prije, pod krajnje spornim okolnostima, kupila dionice Arenaturista kad nam taj podatak danima nitko nije mogao potvrditi! No, to je znao jer ih je on doveo! Jakovčić se, naime, tri mjeseca prije prodaje dionica hvalio po Istri kako je on našao kupce za Arenaturist. Sada vidim da doista ima smisla zaključiti da se Jakovčić, osim politikom, bavi i posredništvom u kupoprodaji najvrednijih istarskih nekretnina i firmi koje se, međutim, prodaju ispod cijene. O svemu ovome žalio sam se gradskoj upravi i vijeću, tražio sam da nešto poduzmu, isto sam tražio i od Račanove vlade i Komisije za vrijednosne papire, ali do danas mi nitko nije odgovorio – ni meni, ni Gradu Puli, ni saborskim zastupnicima. Mislim da je došlo vrijeme da Sanaderova vlada nekadašnjim dioničarima Arenaturista koji dolaze iz redova stradalnika Domovinskog rata pruži konkretan i vjerodostojan odgovor na pitanje tko je prodao njihove dionice, zaključio je Malić.
    Samo mjesec dana nakon što je Tacana kupila 34 posto dionica Arenaturista po cijeni od 21 kune, Tacana je od PIF-a SNF i malih dioničara kupila još 5 i pol posto dionica Arenaturista po cijeni od 26 kuna. No, u kolovozu 2001. godine luksemburška tvrtka Granito, koja je u rujnu 2003. godine zajedno s Tacanom imala već 61 i pol posto dionica Arenaturista, od Istarske banke kupila je 15 posto dionica Arenaturista, ali sada već po cijeni od 75 kuna. Dakle, tri i pol puta većoj od one postignute u kolovozu 2000. godine. Sanaderova vlada treba nekadašnjim dioničarima Arenaturista pružiti odgovor na pitanje tko je prodao njihove dionice, kaže Malić.
IBR : 4