[Home] [Info]


Kategorija: Gospodarstvo

TDR državu oštetio za više od milijardu kuna

Aneli DRAGOJEVIĆ, Novi list, 27.12.2002.


ROVINJ - TDR je preko noći postao vlasnik zemljišta površine 200 hektara koje vrijedi milijardu kuna, a da nikom ništa nije platio. Tvornica nastupa jako arogantno i prepotentno, vjerojatno jer ima financijsku moć, a s druge strane, i političko pokriće u vidu Mate Arlovića i Slavka Linića


Grad Rovinj nedavno je donio rezoluciju prema kojoj bi zemljište turističkih tvrtki koje nije ušlo u pretvorbu trebalo pripasti jedinicama lokalne samouprave. To je dodatno zaoštrilo ionako napete odnose između Grada i TDR-a. O razlozima donošenja rezolucije te daljnjem »suživotu« s Tvornicom, razgovaramo sa zamjenikom gradonačelnika Rovinja i potpredsjednikom IDS-a Silvanom Zillijem.
– Postoji rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju iz 1994. godine u kojem je točno opisano koji dio katastarskih čestica pripada Jadranturistu. Iz tog rješenja vidljivo je da su u proces pretvorbe uz hotele ušle samo okućnice, no kad je Jadranturist preuzela Tvornica duhana Rovinj, uspjeli su prikazati da je u pretvorbu ušlo kompletno zemljište na kojem Jadranturist obavlja djelatnost, te su se presudom Trgovačkog suda u Rijeci proširili na kompletne katastarske čestice koje u procesu pretvorbe nisu procijenjene i kao takve su društveno vlasništvo. Interesantan je model putem kojeg je TDR-u to uspjelo: Jadranturist d.o.o. je tužio Jadrantrgovinu d.o.o., a Jadrantrgovina digla je protutužbu protiv Jadranturista. Vlasnik je uvijek isti, a sud onda presudi da svo zemljište pripada Jadranturistu, iako ranije nije pripadalo niti jednoj strani u tom »sporu«.
Što ste kao Grad poduzeli da to spriječite?
– Grad Rovinj već dvije godine pokušava dokazati kako se radi o »prljavoj igri«, a uz sve pravne korake koje smo poduzeli da pokušamo apelirati na nezakonitost uknjiženja privatne tvrtke na društveno vlasništvo, uključujući i rezoluciju o povratu zemljišta lokalnoj samoupravi, nedavno smo ponovo Državnom odvjetništvu uputili zahtjev za ubrzanje postupka kojim bi Vrhovni sud utvrdio zakonitost presude Trgovačkog suda u Rijeci koji je Jadranturistu uknjižio cijelo zemljište. Prije svega, Trgovački sud u Rijeci u tom je sporu nenadležan, nadležni su općinski sudovi, a za primjer, kad je Grad Rovinj prije godinu dana od Općinskog suda u Rovinju zatražio da se uknjiži kao vlasnik, Općinski sud je to odbio obrazloživši to činjenicom da je zemljište u vlasništvu Fonda. Tužno je da se TDR u roku 28 dana putem »odgovarajućeg« suda uspio uknjižiti na tih 200 hektara zemljišta, dakle praktički preko noći, a da za utvrđivanje zakonitosti te uknjižbe Grad čeka dvije godine.


Vlasništvo stečeno preko noći

Koliko vrijedi zemljište koje je Jadranturist naknadno, kako vi tvrdite, nezakonito uknjižio?
– Prema našoj procjeni radi se o zemljištu koje vrijedi preko milijardu kuna jer je to atraktivno turističko zemljište, uz more, na atraktivnim lokacijama. Dakle, nezakonitom uknjižbom tog zemljišta, Tvornica duhana Rovinj oštetila je državu, lokalnu samoupravu i građane, za preko milijardu kuna. TDR je preko noći postao vlasnik zemljišta površine 200 hektara koje vrijedi milijardu kuna, a da nikom ništa nije platio. Osnovno je pitanje – kako privatna tvrtka može postati vlasnik nečega ako za to nije platila niti lipu?!
Koja je pravna snaga rezolucije o povratu turističkih zemljišta Gradu Rovinju?
– Pravna snaga je nikakva. No, rezolucija će biti poslana predsjedniku Republike Hrvatske, Hrvatskog sabora, Vlade, ministru pravosuđa i očekujemo da se pokrenu svi mehanizmi kako bi čim prije došlo do odluke Vrhovnog suda i izmjene Zakona o privatizaciji da se točno utvrdi tko je vlasnik spornih zemljišta. Najgore je što se zbog nejasnih zakonskih odredbi kroz sudski sustav prelamaju interesi privatnih tvrtki i lokalne samouprave, dolazi do selektivne primjene zakona u smislu da lokalna razina sudstva preferira trgovačka društva, dok županijski sudovi takve presude poništavaju u korist državne, odnosno lokalne vlasti. Rezolucijom prvenstveno želimo zaštititi imovinu koja je javna imovina od interesa za sve građane Grada Rovinja.
U TDR-u tvrde da kad su kupovali Jadranturist nisu bili svjesni da zemljište nije ušlo u pretvorbu.
– Takva tvrdnja je notorna glupost. Kako može biti da je tvrtka vrijedila 166 milijuna maraka, a da samo zemljište, tih 200 hektara, vrijedi milijardu kuna?
Kakav je stav Grada po pitanju izbacivanja Sol Melie iz Jadranturista?
– Sol Melia je bez daljnjeg puno napravila da hotele Jadranturista dovede na razinu kvalitete svoje grupe, uvela je standarde u skladu sa svojim prepoznatljivim znakom koji je prisutan u Europi i širom svijeta. Mogu primijetiti da Tvornica tu nastupa jako arogantno i prepotentno, vjerojatno jer ima financijsku moć, a s druge strane, i političko pokriće u vidu stranke na vlasti, ne cijelog SDP-a, ali pojedinaca sigurno.


Nestručni i nesposobni sudovi

Možete li reći njihova imena?
– Mogu samo nagađati jer nemam nikakvih dokaza, ali vjerujem da iza Tvornice stoji Mato Arlović, koji je u dobrim odnosima s Tvornicom i koji protežira monopol duhanske industrije u Hrvatskoj, a uz njega tu je apsolutno i potpredsjednik hrvatske Vlade Slavko Linić. Nas je bilo iskreno strah da Fond neće stati uz Državno odvjetništvo i neće poduzeti mjere za utvrđivanje zakonitosti nad turističkim zemljištem, no čini se da su svi ipak ocijenili da je takav način »stjecanja« nekretnina prevršio svaku mjeru. Određeni sudovi su se pokazali nestručni, nesposobni i nedorasli, ali vjerujem u pravnu državu i vrh sudstva.
U TDR-u kažu da su Gradu nudili povrat otoka na kojem nisu izgrađeni turistički objekti, ali da im na to nije odgovoreno.
– Hvala im na tome. To je kao kada se nešto ukrade, pa se pokuša dio vratiti, a u TDR-u su prilikom kupnje Jadranturista trebali provjeriti što kupuju. I laiku je vidljivo da je cijena 200 hektara atraktivnog zemljišta viša od procijenjene vrijednosti kapitala Jadranturista od 166 milijuna njemačkih maraka, pa je teško vjerovati da je došlo do zabune. Uostalom, u rješenju o pretvorbi sve su nekretnine precizno navedene, pa ne vjerujem da bi pravna služba TDR-a i vrsni pravnik Plinio Cuccurin, koji je i jedan od većih dioničara, napravili takav previd. Vjerojatnije je da su, služeći se »rupama« u zakonu u sprezi s pojedinim sucima, pravnici TDR-a htjeli svojoj tvrtki priskrbiti korist.
Stvara se dojam da animozitet između TDR-a i Grada nadilazi pitanje zemljišta.
– TDR pokušava upravljati preuzimanjem otoka Katarina gdje se spori s većinskim vlasnikom tvrtke za upravljanje otokom, inače austrijskim državljaninom. Sada se spori i sa Sol Melijom kojoj je raskinuo ugovor, ali će po svemu sudeći na upravljanju hotelima morati angažirati neku drugu tvrtku jer, iskreno, ne raspolaže kadrom koji bi bio na nivou jedne Sol Melije. Sve su to sporovi s jednim ciljem – da se dođe do resursa i upravljanja svim resursima u Gradu Rovinju, Vrsaru i šire. Neovisno o političkoj opciji koju zastupam, smatram da je bilo koji monopol, na državnoj, županijskoj ili lokalnoj razini, neprihvatljiv. Ono što TDR-u još nije uspjelo, a nadam se da im građani to neće ni dozvoliti, je da preuzme i gradsku vlast jer bi onda imali moć da planiraju, grade, ruše i rade što hoće po mjeri nekolicine većih dioničara tvrtke. TDR pokušava preuzeti i gradsku vlast, što se pokazalo na izborima 1997. i 2001. godine, kada su putem nekih nezavisnih lista u koje su uključeni neki direktori TDR-a i Jadranturista, nastupili i politički. U TDR-u žele koncentrirati svu i gospodarsku, i političku moć, što bi za razvoj Rovinja bilo pogubno i nadam se da građani Rovinja nikad neće dozvoliti.

Zilli: Fond stao na našu stranu

U tijeku je i spor između HFP-a i Jadranturista?
– HFP je stao na našu stranu i oni su se potrudili i maksimalno angažirali. Vjerujem da će pravna država profunkcionirati i da će Vrhovni sud presuditi u korist HFP-a, što je pozitivno za lokalnu samoupravu kojoj bi, odnosno građanima Rovinja, u konačnici trebalo pripasti to zemljište.

IBR : 12