[Home] [Info]


Kategorija: Gospodarstvo

Zanimljiv intervju

Izvor BiznisBA, Hrvatske Novine, 16.12.2006.


ZAGREB - INTERVJU S STRANICA http://www.biznis.ba/
*****
"...Grof Eltz Vukovarski u intervju govori o svojim prvim poslovnim koracima i razvoju poslova u Hrvatskoj. Grof Georg Eltz Vukovarski, sin grofa Jakoba Eltza i nasljednik obiteljske imovine u Hrvatskoj, ...

... koju su komunisti konfiscirali 1945. godine, suvlasnik je Valamar Grupe koja upravlja s deset posto kategoriziranih smještajnih kapaciteta u Hrvatskoj (23 hotela, osam apartmanskih naselja i devet kampova). Iako je vlasnik 6,8 posto Valamar Grupe i posjeda u Austriji, Georg Eltz ne smatra se bogatim Hrvatom.

- Za mene su bogatstvo mir, sretna obitelj, dobri prijatelji, zdravlje i kultura. Istina je da dobar život košta, ali najvažnije stvari ne možete kupiti novcem - kaže Georg Eltz.

• Nakon smrti oca Jakoba, osim obiteljskih poslova, naslijedili ste i imovinu u Hrvatskoj. Je li vam vraćena imovina koju su oduzele komunističke vlasti i ako jest, što vam je sve vraćeno?

- Obiteljski posao u inozemstvu naslijedio je moj najstariji brat dr. Karl Eltz, a ja sam naslijedio samo zahtjev za povrat imovine u Hrvatskoj, koja je 1945. konfiscirana. Proces povratka imovine pokrenuli smo 1997. godine i nedavno je Vlada, odnosno Ministarstvo pravosuđa, nakon što je predmet tri godine stajao u ladici, ustvrdila kako nema dovoljno dokaza da je moj otac, pokojni Jakob Eltz Vukovarski, Hrvat. Sad se pitam: tko je onda bio u Hrvatskom saboru dva mandata? Moja je obitelj živjela u Hrvatskoj više od 250 godina i Hrvatska je moja domovina i domovina mojih predaka. Domovina mi je i Europa, živio sam u nekoliko europskih zemalja, a Hrvatsku vidim kao integralni dio Europe.

• Koji su događaji ključni za trasiranje vaše poslovne karijere?

- Završio sam fakultet veoma rano i dovoljno dobro. Bio sam najbolji apsolvent generacije na glasovitom fakultetu St. Gallen u Švicarskoj. Kako u tom trenutku nisam znao čime bih se konkretno bavio, ostao sam na fakultetu na kojemu sam radio godinama. Kada sam uvidio da znanstveni život nije moja budućnost, imao sam 30 godina i tada sam se počeo baviti privredom. Istodobno sam shvatio da ne vidim poslovnu karijeru u Njemačkoj jer se već u to vrijeme loše razvijala. Godine 1986. odselio sam se u Švicarsku gdje sam vrlo brzo izgradio karijeru i 2000. postao najmlađi član Uprave jedne od najvećih švicarskih tvrtki. U međuvremenu sam preuzeo odgovornost za dio poslova u Sjevernoj Americi i posao mi se veoma sviđao, a radili smo u 40-ak zemalja.

• Koji su pravi razlozi vašeg dolaska ili, ako vam je draže, povratka u Hrvatsku?

- Kad sam u Sjevernoj Americi čitao što se događa u Europi, prvo o padu Željezne zavjese, a zatim i Domovinskom ratu, tijekom kojega je moj otac Jakob bio u Vukovaru, odlučio sam da se kao mladi predstavnik svoje obitelji vratim u domovinu mojih predaka i zamijenim oca u pomaganju Hrvatskoj. To je za mene bilo važnije nego biti jedan od menadžera nekog koncerna. Vratio sam se 1994. godine, a kako nisam znao ni riječ jezika, počeo sam učiti hrvatski jezik, povijest i kulturu. Vratio sam se unatoč tome što sam tada imao vrhunski posao u Upravi svjetske tvrtke, živio u jednom od najljepših svjetskih gradova, u Vancouveru u Kanadi, i imao odličnu plaću. Sve sam napustio da bih se vratio ovamo gdje nisam imao ništa.

"Vozim polovni Audi 6"

Georg Eltz, unatoč tome što je za hrvatske prilike iznimno bogat, ne vozi skupe automobile poput tipičnih hrvatskih bogataša.

- U Hrvatskoj nemam vlastiti automobil, zajedno s ostalim menadžerima koristim službeni automobil tvrtke. U Austriji vozim Audi A6 star šest godina - kaže Eltz. Njegovi hobiji su kultura (glazba, slikarstvo, film...) i lov. - Skoro cijeli život bavim se lovom, u Hrvatskoj za lov ima prekrasnih mogućnosti. Nažalost, nemam toliko vremena da bih ih iskoristio.


• Kako ste i kada donijeli odluku o tome čime ćete se baviti u Hrvatskoj?

- Cijeli listopad 1994. godine proveo sam putujući našom obalom, od Umaga do Lastova. U mnogim mjestima nije bilo turista, osim mene. Vidio sam kako je loše stanje u turizmu te procijenio da treba uložiti oko deset milijardi eura u infrastrukturu i same objekte. Iz međunarodne perspektive, već tada sam shvatio velik potencijal povratka Hrvatske turizmu. U proljeće 1996. osnovao sam EPIC Zagreb, i to zajedno s investicijskom tvrtkom EPIC Invest iz Beča, jednom od vodećih tvrtki za financijsko savjetovanje na području srednje i istočne Europe. Već tada sam počeo pripremati tvrtku za kuponsku privatizaciju. I u razgovorima sa Svjetskom bankom vidjeli smo da Hrvatskoj treba masovna privatizacija. Prevelik dio tvrtki i dionica ostao je pod utjecajem države i političara. Trebalo je potpuno privatizirati ekonomski sustav Hrvatske. Na kraju smo dobili jak politički zakon u kuponskoj privatizaciji, koji je povezao ekonomski posao masovne privatizacije sa socijalnim problemima stradalnika Domovinskog rata. Gotovo smo odustali jer nismo vjerovali u logičku povezanost politike, gospodarstva i socijale, ali na kraju smo ipak krenuli u posao. Imali smo dobre pripreme i bili daleko najuspješniji fond.

Godine 2000. od Kaptol banke otkupili smo i SN fond. Uspjeli smo povezati investicije oba fonda i povećati inicijalnu vrijednost dionica više od deset puta. To smatram velikim uspjehom. Uvijek smo našim dioničarima savjetovali da dionice ne prodaju, nego da budu strpljivi jer moramo još izgraditi svoj posao. Velik je dio dioničara to i vjerovao. Danas u Valamaru vidimo uspjeh naše strategije.

• Zašto ste se u Hrvatskoj odlučili baviti baš hotelijerstvom?

- Kad sam utemeljio i izgradio Dom fond, morali smo preuzeti portfelj od 380 paketa uglavnom nevrijednih dionica tvrtki koje su bile nesolventne. Već smo tada odlučili pokušati konsolidirati tvrtke koje su imale šanse da se izvuku iz nesolventnosti i prežive. Moja obveza bila je strateški izabrati pravi sektor i izabrali smo turizam. Vidjeli smo da Hrvatska ima velike mogućnosti i šanse u obnovi i repozicioniranju svog turizma. Vidjeli smo da u našim destinacijama možemo ponuditi nešto novo. Ako imate staru tvornicu željeza, veoma je teško u njoj ponuditi nešto novo. No, ako idete izgraditi nešto potpuno novo, to je onda izazov i odgovor na vaše pitanje.

• Je li hotelijerstvo unosan biznis u Hrvatskoj?

- U Hrvatskoj to još nije unosan posao, ali na dobrom je putu da postane. Svake je godine situacija sve bolja i privatne hotelijerske hrvatske turističke tvrtke danas su uglavnom solventne, ali to još ne važi za državne. Da bi tvrtka postala solventna, najvažnije je odabrati kvalitetan menadžment i konstantno ulagati u podizanje kvalitete usluga.

• Može se čuti da kao vlasnik ili suvlasnik kontrolirate najmanje deset posto kategoriziranih hotelskih kapaciteta u Hrvatskoj?

- Osobno kontroliram samo svoje radno mjesto. U grupaciji Valamar je 25.000 dioničara. Veći dioničari financijski su investitori iz inozemstva i mnogo hrvatskih investitora, njih više od 20.000 sudionika kuponske privatizacije. Zajedno dioničari Valamar Grupe i ostalih tvrtki naše grupacije posjeduju oko deset posto hrvatskih kategoriziranih smještajnih kapaciteta.

• Koji su sve hoteli, hotelska naselja i kampovi u vlasništvu društava i poduzeća koje vi kontrolirate? Kolika je procijenjena vrijednost vaših udjela u tim holdinzima, grupacijama i poduzećima? Može li se reći da ste jedan od najbogatijih ljudi u Hrvatskoj?

- Grupaciju Valamar čine renomirane hrvatske turističke kompanije: Riviera holding d.d. iz Poreča, Rabac d.d. iz Rapca, Zlatni otok d.d. iz Krka, Dubrovnik - Babin kuk d.d. iz Dubrovnika i Puntižela d.d. iz Pule te tvrtke Valamar hoteli i ljetovališta d.o.o., Valamar turistički projekti d.o.o. i Dom holding d.d. Valamar hoteli i ljetovališta d.o.o. vodeća su hrvatska tvrtka za upravljanje turističkim kapacitetima koji se nalaze u vlasništvu navedenih hotelskih društava i upravlja s 40 objekata na jadranskoj obali, odnosno s 23 hotela, osam apartmanskih naselja i devet kampova. To je trenutačno najveći turistički portfelj pod jedinstvenim upravljanjem u Hrvatskoj. Osobno sam uložio u dionice naše tvrtke i indirektno sam vlasnik oko 6,8 posto dionica Valamar Grupe. Nekoliko je tisuća ljudi u Hrvatskoj koji su bogatiji od mene. Moja uloga u Hrvatskoj nije uloga tajkuna, nego profesionalnog menadžera.
Nedavno je Vlada utvrdila da nema dovoljno dokaza da je moj otac Jakob bio Hrvat i da nema povrata imovine. Sad se pitam tko je onda bio u Hrvatskom saboru dva mandata?


• Rekli ste da je vaš brat Karl naslijedio obiteljske poslove u Austriji. Imate li vi kakvu imovinu u Austriji i ulažete li u neke druge poslove, osim turizma?

- Vlasnik sam obiteljskoga šumarskog gospodarstva u Štajerskoj, u Austriji, što sam naslijedio od majke. Osobno već godinama ulažem i u neke financijske i high tech tvrtke.


• Kako se u Hrvatsku može dovesti najprobraniju svjetsku klijentelu koja će trošiti novac, a ne samo sa skupih jahti gledati obalu i primorske gradove?

- Ta klijentela već dolazi u Hrvatsku. Nije toliko važno što se oni samo dive našoj prekrasnoj obali sa svojih luksuznih jahti dokle god su neki od njih, tzv. opinion leaderi, entuzijastični ambasadori hrvatskog turizma. Grupe koje su nama važne stižu automobilima ili niskotarifnim letovima, a ne privatnim jahtama ili avionima. Naravno, moramo mnogo raditi na tome da stranci uopće doznaju za Hrvatsku, a zatim i na imidžu Hrvatske kao poželjne turističke destinacije.

U Njemačkoj primjerice, koja je naše najvažnije tržište, samo tri posto ljudi uopće razmišlja o odmoru u Hrvatskoj, a od toga jedan posto čine naši ljudi koji žive u toj zemlji. Dakle, 98 posto svih ljudi na nama najvažnijem tržištu uopće ne razmišlja o Hrvatskoj kad planira odmor. Da povećamo naš potencijal na njemačkom tržištu samo dva posto, povećali bismo udjel njemačkih turista barem 20 posto. Naravno, treba razvijati i nova tržišta koja, uglavnom, vidimo u srednjoj Europi. Ipak, Hrvatska je europska hit-destinacija koja ima dvije glavne prednosti: prirodni potencijal i povezanost. To moramo iskoristiti.

• Što smatrate svojim najvećim poslovnim uspjehom u Hrvatskoj?

- Spas naših turističkih tvrtki iz nesolventnosti. Međutim, tu je i velik uspjeh na tržištu kapitala ovih poduzeća koja sam vodio na burzi. Tijekom sedam godina podigli smo vrijednost tih dionica od 700 do 2500 posto. To smatram izvanrednim uspjehom ne samo prema hrvatskim, nego i međunarodnim standardima.

• Što bi trebalo učiniti da poduzetništvo u Hrvatskoj bude u punom zamahu?

- Najvažnije je da funkcionira pravna država. Ako vam trebaju političke veze da možete sigurno ulagati u definiranim rokovima, onda neće dovoljno rasti hrvatsko gospodarstvo. Zbog neučinkovitog sustava gospodarski je rast u Hrvatskoj znatno sporiji nego u nekim susjednim zemljama u srednjoj Europi. U trenutku kada počne funkcionirati pravni sustav, gospodarstvo može slobodno operirati u definiranom okviru. Tada imate bazu za pravi rast gospodarstva.

• Je li nedovoljan gospodarski rast rezultat antipoduzetničke klime u Hrvatskoj?

- Spori gospodarski rast u Hrvatskoj nije pitanje klime, nego sustava. Još nemamo dovoljno dobar sustav koji funkcionira. Ljudi su u Hrvatskoj, nažalost, 50 godina učili da pravo nije važno, da je važna politika.

DATUM ORIGINALNOG DOKUMENTA JE 16.12.2006.