[Home] [Info]


Kategorija: Kultura (6)

Propast društveno-duševnih moralnih vrijednosti

Miro, Hrvatske Novine, 3.3.2009.


ZAGREB - Nakon svih događanja i događaja kod nas, a i u svijetu, izgleda da zakazuju moralne, više-manje genetski i socijalizacijom, usađene granice. Pored ostalog bi se trebalo pitati gdje nam zakazuje ona potrebna jedna prema drugima suosjećajna, empatična i solidarna humanost, a i moral prije svega. Kako izgleda duša (psiha) nam u svoj svojoj silnoj materijalnoj i tehničkoj požudi strašno oscilira između dobra i zla, između racija (ega) i osjećaja (srca). Institucije, crkva na primjer, ne vrši onu ulogu koja joj je povijesno dana i pritom strašno zakazuje jer je i ona već stoljećima u trci za iracionalno velikim materijalnim bogatstvima i u diabolskim uživanjima moći. Zbog svega toga ostaje nam jedna praznina koja se nekada ispunjavala istinskom vjerom i ljubavlju u boga, u bližnjeg svog, da bi se s vremenom (zbog materijalnog ali i duševnog iskorištavanja) i to izgubilo. Dapače, sve naše pretpostavke bilo o zdravlju ili bolesti, obitelji, religiji, seksualnosti, društvu i kulturi, kao i naše vrijednosti i norme procesualno su se kroz povijest razvijale, pa tako i naše pretpostavke o psihi (duši). Još su 3000 godina prije nove ere Egipćani bili ti koji su tu dušu nazvali „Ba“. Dakle pojam koji označuje nesvjesnost i koji je bio u vezi s vladajućim faraonom. Zašto s njim? Zato jer se vjerovalo da samo on ima dušu i naravno onaj njegov mali siromašni podanik bio je bez nje, jer se nalazila kod njegovog gospodara koji ju je kvazi utijelovljavao. Naravno da su posljedice toga bile depresije praćene neurozama i da su si mnogi radi toga oduzeli život koji je izgledao besmisleno. Preteča pojmu „Ba“ bio je „Ka“ koji označuje inteligenciju i seksualnu potenciju i opisuje duševnu i tjelesnu energiju. Razlika između Ka i Ba vodi ka stvaranju pojma duše i s time ka razgraničenju duha i duše (psihe).
U staroindijskim Vedama (znanje), o kojima se već pisalo, razglabalo se (kako se vjeruje da se zna) po prvi o duši i to oko 1500. g. prije Krista. U tim religioznim tajnim učenjima i u Upanišadama (osnova vedske filozofije koja na sanskritskom doslovno znači „učenik sjedi pored učitelja) nalaze se pojmovi „Atman“ i „Brahman“, usporedivo se egipatskim „Ka“ i „Ba“. Dok je Atman duša pojedinca, Brahman je duša svijeta, ali su oba dva pojma u sebi identična iako se je Brahman tu i tamo predstavljao kao osobno ne djeljivo božanstvo. Duša pojedinca Atman bila je čvrsto vezana za Brahman, besmrtna i vječna. Atman je nakon fizičke smrti dalje egzistirao i reinkarnacijom se ponovno pojavljuje u drugim bićima.
Pošto je Brahman na zemlji život patnje onda bi se on kasnije trebao razriješiti. Buda nakon toga objavljuje da su rođenje, smrt, odvajanje i neostvarene želje patnja i da duša tek rješavanjem patnje u Nirvani nalazi mir.
Tu smo vidjeli kako je u staroindijskim kulturama postojala tako reći podjela na dvije duše. Kako je to na našemu kontinentu bilo u antičko doba može se vidjeti iz djela Homera koja datiraju negdje oko 800 g. prije Krista. Homer, tvorac Ilijade i Odiseje, pjevao je o duši koju je on shvaćao kao dio tijela. Za različite pretpostavke o kvaliteti duše upotrebljavao je različite grčke riječi i to od psihe, autos-a, timos-a, eidolon-a i nuus-ua. Autos je vidljivi smrtnik koji kroz psihu (disanje, razum, duša, mudrost), ono što ne umire tek onda postaje živo. Timos (život, životna snaga, strast, srce) i psiha napuštaju tijelo nakon smrti i dok psiha postoji dalje timos odlazi s fizičkim tijelom. Inače je Homer imao materijalističku pretpostavku o duši i mislio je da duša posjeduje organ, ošit.
Prva veća Grčka rasprava oko psihe, i s time također o psihologiji, se nalazi kod Aristotelesa (384.g. – 322.g. prije Krista). On je pisao o „animi“ kada je mislio na dušu. Za Aristotelesa se duša nalazila kao izvor misli u srcu. Suprotno tome je Platon (427. – 347. prije Krista) smatrao da se duša nalazi u mozgu kao najviše mogućem mjestu na tijelu. On je govorio o dvostrukoj podjeli duše i usput duševno stupnjevanje dijeli u dalje dvije grupe i s time na kraju dolazi do podjeli duše na tri dijela. Platon je razlikovao između jedne duhovne, razumne duše koja postoji prije i iznad svijeta sa sjedištem u mozgu i o jednoj nerazumnoj duši koja je sposobna samo za želje i osjećajna shvaćanja. Po njemu se duša sastoji iz dva dijela: 1. Hrabrosti i energičnog nastojanja sa sjedištem u prsnom košu, u srcu; i 2. Niskim porivima i čežnjama sa sjedištem u stomaku. Te dvije duše su smrtne i nalaze se u vezi s mozgom, kojemu su podčinjene, preko kičme. Platon je smatrao da su duše gospodari tijelom koje je i njihov zatvor.
Takva stajališta Platona i Aristotelesa određuju smjer filozofije i medicine sve do 17. st.
Crkva nastaje u 2. st. n.e. i to u rimskome carstvu iz udruživanja pojedinih religioznih zajednica. Dakle na sjecištu dviju kultura, babilonsko-židovske i helenističke. Interesantno je kako njena poruka božje ljubavi nije bila u toj mjeri ovisna od pretpostavke i pogledima tadašnjeg okružja kulturnih krugova i njihovih životnih pretpostavki. To se ticalo i mišljenja o duši. Egzistentna je u to vrijeme bila židovska starozavjetna percepcija duše za koja ona nije ništa drugo bila nego tjelesna živahnost koju bog svojim dahom udahnjuje u čovjeka. Tako se tvorčevom voljom u ljudskom tijelu budi život da bi ga se ponovno uzelo nakon njegove smrti. Život je to što je duša sama a nalazi se u krvi (razlog zabrane prolijevanja krvi).
U babilonskom životnom uređenju vrijedila je pretpostavka o duši kao mjesto na kojem se sukobljavaju dobro i zlo. Pakao i raj su vječita mjesta duše koja tu već ima jedan određeni samostalni karakter koji je od tijela neovisan. Na sudnjemu danu neće se kao kod Židova suditi jednom narodu već pojedinoj duši ovisno od toga kako se je, dobro ili loše, u materijalnom svijetu ponašala.
U helenističkom svijetu na dušu se gledalo kao na realnu pretpostavljenu ideju i samim tim bila je besmrtna. Ova pretpostavka o besmrtnosti stvorila je opravdanu potrebu za uskrsnućem. Nakon smrti duša odlazi na jedno drugo mjesto. Tijelo se objašnjavalo kao prostor u kojem je duša zatvorena kao božja iskra i iz kojeg se može osloboditi dobrim djelima ili spasenjem posredovanjem boga ili kroz askezu. Iz ovih vrlo različitih navedenih pretpostavki crkva uzima ono što se s njenim novim iskustvima dalo uklopiti s ljubavlju i oprostom boga. Samo se doduše s ovakvim načinom sinkretizma nije moglo doći do nekakvih odgovarajućih vrijednosti i normnih sistema kao što je to slučaj u drugim religijama koje su se razvile u zatvorenim kulturnim okruženjima. Ali s time ona također ostaje otvorena za nova objašnjenja i pretpostavke koje u ovo naše vrijeme proizlaze iz spoznaja modernih humanističkih i prirodnih znanosti. Pa ipak se crkva ne može u odgovarajućoj mjeri prilagoditi ponekim pretpostavkama našega doba. Njezina tema ostaje veza s prapočecima postanka, dakle bog je taj koji ne dopušta određena, npr. čisto materijalistička objašnjenja. Njoj je vrlo važno držati se čvrste pretpostavke kako je ljudska duša, pa makar i u najmanju ruku, jedna na svoj način svojstvena samostalna egzistencija. Tako je teologija mogla akceptirati znanstvenu pretpostavku o postojanju najsitnijih elementarnih dijelova materije i prirodnom bipolaritetu (npr. svjetlo). Taj pojam postojanja bipolarnosti prirode preuzima, naročito današnja prirodna znanost, pa iako su se o tome još u 19. st. diskutiralo u filozofiji. Započinje se u prirodna znanost s promatranjem kako je npr. svjetlo na jednoj strani materija, dakle supstanca (fotoni) a na drugoj čisti pokret, dakle val. Izgleda da oni jedno drugo isključuju, ali su oba prisutni sve ovisno od toga kako i na koji se način svjetlo ispituje. Masa i pokret su povezani jedno s drugim. Energija je istovremeno pokret ali također i supstanca. Priroda je jedno jedinstvo koje je našem razumijevanju s pomoću određenih modela pristupačna.


IBR : 43

Kategorija: (6) Kultura
Ostali tekstovi iz kategorije:

Naslov: Ant Z
Tema: Bajke
Autor: Como Senso
Članak: Mrav, mravi mrav Z,
Datum: 7.7.2006.
Novine: Hrvatske Novine
..................

Naslov: OTVOREN PRVI HRVATSKI MUZEJ TURIZMA
Tema: Turizam kao prioritet
Autor: Mara A T
Članak: Hrvatski muzeji
Datum: 15.11.2007.
Novine: Hrvatske Novine
..................

Naslov: Skromna proslava 100 godišnjice Gradske knjižnice
Tema: Bolje nekad ili danas
Autor: Walpurga
Članak: Gradska knjižnica
Datum: 6.12.2007.
Novine: Hrvatske Novine
..................

Naslov: Biblioteka 21.stoljeće nudi knjigu Donald Trumpa i Roberta Kiyosaki
Tema: Croatian Business
Autor: Como Senso
Članak: Knjiga Zašto želimo da se obogatite – Dva čovjeka, jedna poruka
Datum: 23.12.2007.
Novine: Hrvatske Novine
..................

Naslov: Propast društveno-duševnih moralnih vrijednosti
Tema: Što je ispravno?
Autor: Miro
Članak: Pored ostalog bi se trebalo pitati gdje nam zakazuje ona potrebna jedna prema drugima suosjećajna, empatična i solidarna humanost, a i moral prije svega.
Datum: 3.3.2009.
Novine: Hrvatske Novine
..................

Naslov: LEPO PONAŠANJE
Tema: Smijeh ne netu
Autor: Como Senso
Članak: STARE HORVATSKE REGULE LEPOGA PONAŠANJA
Datum: 15.2.2010.
Novine: Hrvatske Novine
..................
****************
 

 

 

fake rolex sale
rolex replica watches
swiss replica watches